Topliji dani znače više vremena provedenog napolju i radost za naše četvoronožne prijatelje. Međutim, visoka zelena trava skriva jednu od najvećih sezonskih opasnosti za pse – livadsku vlasulju, u narodu poznatu i divlji zob ili klas.
Glavni razlog opasnosti krije se u samoj građi ovog klasa, koji je oblikovan poput jednosmjerne strelice. Vlasulja ima oštar vrh i sitne, unazad okrenute dlačice zbog kojih se, nakon što se zabode u kožu ili krzno psa, ne može sama vratiti nazad. Svakim pokretom psa – bilo da hoda, češe se ili pomjera glavu – klas se pomjera isključivo naprijed, prodirući sve dublje u tkivo.
Za razliku od običnog trna koji ostaje na mjestu uboda, livadska vlasulja ima zabrinjavajuću sposobnost kretanja kroz organizam. Ako se ne ukloni na vrijeme, može probiti kožu i kroz mišiće dospjeti čak i do vitalnih organa poput pluća ili srca, izazivajući teške unutrašnje infekcije, apscese i krvarenja.
Posebno su ugrožene šape, odnosno mekani prostor između prstiju gdje se klas lako zabada, nakon čega pas počinje da šepa i uporno liže bolno mjesto na kojem se ubrzo pojavljuje crvena, otečena kvržica.
Česta meta su i uši. Ništa manje opasno nije ni njuškanje trave, jer pas može udahnuti klas u nos, što dovodi do naglog i učestalog kijanja. Ako dospije u oko, ova biljka može izazvati ozbiljna oštećenja rožnjače, pa čak i gubitak vida. Zbog kretanja kroz nisku travu, često su pogođena i osjetljiva područja prepona i genitalija.
Prepoznavanje simptoma ključno je za brzu reakciju. Ako primijetite naglo kijanje, kašljanje, tresenje glavom, lizanje šapa ili pojavu gnojnih ranica na koži neposredno nakon šetnje, velika je vjerovatnoća da je riječ upravo o vlasulji.
U situacijama kada sumnjate da je klas ušao u uho, nos ili duboko pod kožu, veoma je važno da ga ne pokušavate sami vaditi pincetom ukoliko nije vidljiv na površini. Na taj način ga možete samo gurnuti dublje ili polomiti, dok će zaostali dio nastaviti da izaziva infekciju. Najbolje je odmah se obratiti veterinaru.
Iako je potpuno izbjegavanje trave nemoguće, rizik se može svesti na minimum odgovornim ponašanjem vlasnika. Tokom kasnog proljeća i ljeta preporučuje se biranje pokošenih površina i izbjegavanje visoke, suve trave. Detaljan pregled cijelog tijela psa nakon svake šetnje, sa posebnim fokusom na šape i uši, predstavlja najbolju prevenciju, piše Klix.ba.
