Mitropolit crnogorsko primorski Joanikije služio je juče liturgiju u novoj Crkvi Preobraženja Gospodnjeg u Lijevče polju, u selu Razboj kod Srpca u bh.entitetu Republici Srpskoj, crnogorskim četnicima koje su 1945. ubile ustaše.
Bitka na Lijevče polju je sukob koji se odigravao od 30. marta do 8. aprila 1945. između ustaša i domobrana s jedne strane i četnika s druge strane nedaleko od Banje Luke. Snagama NDH je zapovijedao general Vladimir Metikoš, a četničkim vojvoda Pavle Đurišić. Bitka je završena porazom četnika.
“Obilježavamo osamdesetu godišnjicu od stradanja junaka koji su iz Crne Gore krenuli zajedno sa sveštenicma na čijem čelu je bio mitropolit Joanikije (Lipovac) crnogorsko–primorski i sa brojnim narodom. Više hiljada ljudi je bježalo ispred komunističkog noža i ispred zločinaca koji su se osvjedočili odmah poslije ’41. pa do ’45. svojim zločinačkim naumom provodeći u vrijeme rata revoluciju u Crnoj Gori, propagirajući komunističku ideju. Malo su oni imali pameti da nešto lijepo i pametno kažu narodu, makar je kod nas tako bilo u Crnoj Gori, ali imali su puno zlobe pa su napunili jame po Crnoj Gori, a bogme i po Hercegovini”, kazao je juče Joanikije, objavljeno je na sajtu MCP.
On je rekao da je ovo dan u kojem se obilježava stradalni put rodoljuba koji su ”bili ponajviše krivi zato što su srušili nacističku tvorevinu – Nezavisnu državu Crnu Goru pod Musolinijevom Italijom”, i dodao da je to bila tvorevina koja je opstala svega jedan dan.
“Osnovana je 12. jula, a 13. jula od nje nije bilo nigdje nijednoga ostatka, jer je buknuo svenarodni ustanak. Glavne ličnosti tog ustanka su bili ljudi koje danas ovdje pominjemo. Naravno, oficiri kraljevske jugoslovenske vojske u otadžbini, a istaknuta ličnost među njima po svome junaštvu i po nepobjedivom karakteru bio je Pavle Đurišić, koga pominjemo kao prvoga, a sa njime je i vojvoda Petar Baćović od vojvodske kuće Baćovića, ujedinitelj 1918. godine, i mnoge druge znamenite ličnosti Crne Gore i Hecegovine”, rekao je on.
Joanikije je zahvalio mitropolitu banjalučkom Jefremu, Miloradu Dodiku predsjedniku Republike Srpske, Draganu Davidoviću direktoru Republičkog sekrtarijata za vjere Republike Srpske, Dušku Pevulju, vladiki pakračko slavonskom Jovanu, kao i potpredsjedniku Vlade Crne Gore Budimiru Aleksiću koji su pomogli i pružili podršku u organizaciji ovog događaja.
Rekavši da nije slučajno što se obilježavanje osadesetogodišnjice događa baš na praznik Svetog Nikolaja ohridskog i žičkog, on je rekao da je nacistička Njemačka htjela da “obezglavi Srpsu crkvu i pokori srpski narod”.
Između ostalog Joanikije je kazao da je Pavle Đurišić, “čije se junaštvo može porediti sa junaštvom Pavla Orlovića, na Lijevče Polju gdje je napadnut od udruženih neprijateljskih snaga doživio poraz, ali privremeni poraz, te da je izgubio cvijet svoje vojske”.
Prema njegovim riječima sva muka narodna pala je na pleća Pavla Đurišića, pa je morao pregovarati i sa Sekulom Drljevićem.
“Izdade ga. Sekula Drljević je takvog junaka prelastio, da pristupi pregovorima, jer nije bilo drugačijeg načina da se Pavle savlada. Borio bi se on koliko je god bio već odsječenih krila i pored toliko gubitaka svoje vojske, ali mislio je da po svaku cijenu spasi narod, nejač, žene, djecu i starce koji su sa njim krenuli. Zarobljen je na prevaru i negdje od Stare Gradiške do Jasenovca, nije otprilike stigao do Jasenovca, da li je na skeli ubijen, da li je spaljen u ustaškom krematorijumu, kako je završio ne zna se, niti će se znati”, tvrdi Joanikije.
On je, kako piše na sajtu MCP, naglasio da je potrebno i dalje raditi na prikupljanju imena svih stradalnika, da bi smo, kako je rekao ”došli do pokajanja”, a posebno stradalnike ”zloglasnih jama u Crnoj Gori”.
“Mi kad vršimo ove pomene ne prizivamo, ne dao Bog nikakvu osvetu. Sjećamo se samo njihovih stradanja. Moramo to istaći i pominjati. Moramo njihova imena prikupljati. Dosta se uradilo na tom planu, ali sigurno nisu sva imena stradalnika popisana. U tom pogledu gledali smo da prikupimo i sva imena postradalih i od okupatora i od komunista, a naravno, bilo je zločina koje su učinili i četnici. Zastupam tu ideju i tu misao da sve žrtve treba popisati, sve zločine, da bismo došli do pokajanja. Naročito zloglasne jame po Crnoj Gori, dijelom i po Hercegovini. Znamo za ustaške jame od Jadovna pa do Prebilovaca, Korićke jame, ali bilo je i komunističkih jama dosta i premnogo”, kazao je on.
