U Švedskoj je politika prilično uhodana i birokratska djelatnost. Kada nastupi situacija u kojoj je potrebno uključivanje naučnika, politika se načelno ne miješa. Pitanja koja treba da riješe stručnjaci prepuštaju se državnim agencijama. Tako je premijer Stefan Lofven prepustio problem pandemije korone, državnom epidemiologu Andersu Tegnelu iz švedskog Nacionalnog instituta za javno zdravstvo. Kao rijetko gdje u svijetu, izrada plana odbrane bila je u rukama samo jednog čovjeka. Tegnel je pristupio krizi namećući lična uvjerenja. Međutim, ona bi nekad bila i pogrešna, piše Rudan za Večernji list.
Tegnel vjerovao da virus neće stići do Švedske
Prvo je procijenio da se virus neće proširiti iz Kine i doći do Švedske. Zatim je vjerovao da će biti dovoljno pratiti pojedinačne slučajeve ulaska zaraženih. Bio je uvjeren da će ih zbrinuti “prvom linijom odbrane”. Nije smatrao da bi virus mogao dovesti do brzog slobodnog širenja epidemije. Kada se već znalo za probleme u Italiji, hiljade švedskih porodica koje su se vratile sa italijanskih skijališta krajem januara uvjerio je da krenu odmah na posao. Preporučio je i da djecu pošalju u škole, umjesto da te porodice smjesti u karantin.
Zatim je Tegnel počeo da govori o postizanju “kolektivnog imuniteta”. Zaštititi ljude od zaraze tako da ih sve zarazimo, uz prihvatanje nepredvidivog broja žrtava, sve dok zaraza samu sebe ne ograniči, nije ono zbog čega imamo javno zdravstvo.
Nije se znalo ni gdje je cilj, a ni koliko bi žrtava moglo da bude. Kao posljedica svog sistema vrijednosti, Šveđani imaju visok udio domaćinstava u kojima živi jedna osoba. Uz već postojeću kulturološku distancu među ljudima, znači da je veliki dio Šveđana već bio u određenoj vrsti karantina. Šveđani imaju i vrlo visok stepen lične higijene, pa se kod njih svakako virus ne bi lako širio. Švedska je poznata i po svojim programima useljavanja visokoobrazovanih ljudi iz cijelog svijeta. Zato četvrtinu stanovništva čine mladi useljenici, koji žive u velikim gradovima. Oni su neka vrsta “tampon-zone” za virus, jer među njima ni brzo širenje zaraze nije dovodilo do značajnijeg broja umrlih.
Zbog te tri okolnosti: kulture distance, velikog broja samaca i velikog broja mladih i zdravih ljudi u gradovima – Švedska je imala znatno povoljniji epidemiološki kontekst, posebno u odnosu na države južne Europe.
Pritisak na vladu Švedske zbog mjera
Ipak, sve veći broj odgovornijih naučnika počeo je da vrši pritisak na Vladu Švedske, pa se premijer Stefan Lofven konačno uključio. Od 29. marta zabranio je javna okupljanja više od 50 ljudi, čime je smanjio prethodnu Tegnelovu preporuku od 500 osoba. Uvedene su i preporuke starijima od 70 godina, da ne izlaze ako ne moraju. Svi koji mogu, pozvani su da rade od kuće, izbjegavaju putovanja koja nisu neophodna.
Premijer je odredio i sankcije za nepoštovanje mjera. Zatim je, od 1. aprila zabranio stanovništvu posjete domovima za stare, nakon što je postalo jasno da je virus ušao u polovinu domova. Od samog kraja marta Švedska je praktično u karantinu. Došlo je do usporavanja broja novozaraženih. Čak dvadeset i dvoje najuglednijih švedskih profesora tražilo je da se Tegnel povuče i da ostavku, a Vlada preuzme inicijativu i upravljanje krizom. Kao posljedica kontroverze u medijima, brojni građani povukli su se u kuće i dodatno učvrstili karantinsku prirodu “švedskog modela”.
Tegnel se nije vodio naukom
Ako uporedimo broj umrlih u Švedskoj sa drugim skandinavskim zemljama, piše Rudan – na dan pisanja njegovog teksta Švedska ima 2.462 umrlih, 244 na milion stanovnika. Danska ima 443 umrlih ili 76 na milion stanovnika. Norveška 207 umrlih, ili 38 na milion stanovnika… Ključno je o “švedskom modelu” da se shvati jedno: Tegnel se, za razliku od epidemiologa u drugim zemljama, nije vodio jednim od osnovnih pravila medicinske struke. To je da sve odluke smijemo da donosimo samo na osnovu najboljih mogućih dokaza koje u nekom trenutku imamo. Izložio je švedski narod nepoznatom virusu, pritom se ponašao kao da o virusu zna više nego što je bilo moguće.
Sada, kaže hrvatski stručnjak, treba da sačekamo i vidimo koliko je Tegnel ipak pomogao ekonomiji svojim mjerama.
“Treba da priznamo da se već sada pokazuje da je povjerenje potrošača u Švedskoj palo znatno manje nego u drugim zemljama. Biće potrebno više mjeseci da se uzme u obzir broj drugih parametara, i prati uticaj ovih događaja u Švedskoj. Moglo bi se vremenom pokazati da neke od zemalja, koje su se činile kratkoročnim dobitnicama u prvoj fazi krize, vremenom ipak budu dugoročne gubitnice na brojnim drugim poljima. Da se to ne bi dogodilo i Hrvatskoj, potrebno je da tokom idućeg perioda pažnju sasvim usmjerimo na ekonomiju. Ipak, u slučaju da se vremenom ne potvrdi uspjeh švedske ekonomije u odnosu na susjede, počeće da se nameće zaključak da su za barem 2.000 preranih i nepotrebnih smrti Šveđana bile odgovorne neobične procjene njihovog državnog epidemiologa”, zaključuje Igor Rudan.
Da li je Tegnel sačuvao Švedsku ekonomiju od propadanja?
Ako je Tegnel zaista uspio da sačuva švedsku ekonomiju od posrtanja, koje će zabilježiti zemlje u njenom okruženju, tada ćemo iz Švedske dobiti i prve podatke o odnosu između broja žrtava od COVID-19. Ako se u nekim dijelovima Švedske postigne zaraženost vrlo velikog procenta stanovništva i time ukaže drugima gdje je tačno prag “kolektivnog imuniteta” za COVID-19, što bi takođe bilo korisno znati. Konačno, iduće faze ove krize mogle bi na temelju novih, kvalitetnih podataka i informacija dovesti do toga da se u narednim razdobljima pređe na mjere nalik onima za koje se Tegnel zalagao. Međutim, tada treba dobro razumjeti da se, putem medicine utemeljene na dokazima, do takvog zaključka smijelo doći tek pribavljanjem kvalitetnih informacija, tj. testova seroprevalencije, odnsno sprovođenjem većeg broja istraživanja koja su učinjena tokom karantina.
Na zbivanja u Švedskoj prije toga epidemiolozi će i dalje gledati kao na prilično opasno kockanje životima ljudi, u kojem je vjerovatno bez potrebe nastradao veliki broj Šveđana, iako se do istog zaključka moglo doći na sigurniji i naučno utemeljen način.
