“Stega”, koja se uzima kao prvi zakonodavni akt “podlovćenske” Crne Gore, usvojena na zboru Crnogoraca 1796. godine, predstavlja jedan od ključnih dokumenata političkog i pravnog konstituisanja Crne Gore i dokument koji je u vremenu stalnih spoljašnjih prijetnji i unutrašnjih podjela uspio da okupi crnogorski narod oko zajedničkih vrijednosti, ciljeva i državotvorne ideje.
Donijeta nakon velikih pobjeda na Martinićima i Krusima “Stega” nije bila samo skup pravila i zabrana, već izraz zrele svijesti o potrebi jedinstva, državne samobitnosti i državne discipline, bez kojih opstanak slobodne Crne Gore ne bi bio moguć.
Njeno donošenje na opštecrnogorskom zboru 6/17 avgusta 1796. godine na Cetinju bio je izraz istorijske svijesti da se sloboda može očuvati samo kroz uspostavljeni poredak i zajedničku odgovornost. Stoga, iako vrlo skromnog pravnog dometa, sadržavajući samo šest članova, ona nije bila puki skup zabrana, već zavjet naroda samom sebi – da se zakon, mir i opšte dobro stave iznad ličnih i plemenskih interesa.
Na okup
Kraj XVIII vijeka zatekao je Crnu Goru u stanju stalnih pritisaka Osmanskog carstva, plemenskih razmirica, krvne osvete i skoro nepostojeće institucionalne povezanosti.
Kako bilježe savremenici, „nije neprijatelj spolja bio jedina prijetnja Crnoj Gori, već razdor i krv među samima sobom“.
Upravo iz te spoznaje “Stega” je nastala kao izraz čvrste volje i potrebe da se plemensko društvo uzdigne na viši stepen političke organizacije i javlja se kao akt okupljanja – moralni i politički zavjet kojim Crnogorci prihvataju obavezu da lične i plemenske interese podrede opštem dobru.
Svjesni da bez zajednički uspostavljenog poretka nema države, usvajanjem “Stege” tadašnji Crnogorci pokazuju da sloboda nije anarhija, već svjesno prihvatanje normi koje čuvaju zajednicu. Time je, iako proizašla iz tradicionalnog društva, “Stega” postala temelj svih budućih crnogorskih akata, noseći snažnu državotvornu i emancipatorsku dimenziju. U njoj se prepoznaje embrion pravne države – svijest da se autoritet ne zasniva isključivo na sili ili harizmi, već na opšteprihvaćenom i normiranom poretku.
Putokaz za izgradnju nove državotvorne energije
Prevashodo nastala kao čin okupljanja, koji je simbolički i praktično učvrstio svijest o Crnoj Gori kao zajednici sudbine, “Stega” nadilazi običajno pravo i postaje embrion državnog poretka i ujedno predstavlja važan korak ka kasnijem donošenju Zakonika Petra I iz 1798. i 1803. godine. Kako navodi Risto Dragićević “Stega” je bila „pokušaj da se sablja zamijeni pravilom, a osveta pravdom“.
U današnjem kontekstu “Stega” dobija dodatno - novo značenje. Savremena Crna Gora, iako suočena sa drugačijim izazovima, i dalje traga za unutrašnjim jedinstvom, povjerenjem u institucije i snažnom državotvornom energijom. U tom kontekstu ona se može čitati i kao podsjetnik da država nije samo administrativni okvir, već zajednički moralni projekat građana, stoga “Stega” kao mjera državne zrelosti ostaje aktuelna i danas: sloboda bez odgovornosti vodi u rasulo, a zakon bez zajedničke volje ostaje mrtvo slovo na papiru.
Zato, kao što je “Stega” nekada okupila Crnogorce u presudnom istorijskom trenutku, tako i danas njeno nasljeđe može biti inspiracija za obnovu društvene solidarnosti, građanske svijesti i državnog dostojanstva.
Jubilej
U godini kada smo dužni obilježiti jubilej, 230 godina od donošenja “Stege” i dvije decenije nakon obnove državnosti, ovaj “zakon” dobija novu dimenziju i dodatnu aktuelnost. Današnja Crna Gora suočava se sa drugačijim, ali ne i manje složenim izazovima: krizom povjerenja u institucije, društvenim podjelama i potrebom za novom državotvornom energijom koja će objediniti različitosti u funkciji zajedničke budućnosti.
U tom smislu, “Stega” iz 1796. godine, sa ove vremenske distance, može se čitati i kao trajni putokaz – podsjetnik da su jedinstvo, odgovornost i spremnost na lično odricanje temelji za odbranu i izgradnju svake stabilne države.
Poruka sažeta u ideji da nema slobode bez discipline, niti države bez zakona kasnije će se pretočiti u misli Petra I Petrovića Njegoša koji je izrekao da: „Zakon je tvrđa brana od svakoga grada i oružja.“
Stoga, istovjetno kao što je “Stega” 1796. godine, nastala iz pera Ivana Radonjića – crnogorskog gubernatora, serdara Iva Petrovića, kneza Vukasa Bogdanovića i “ostalih sve glavara od sve Crne Gore” okupila Crnogorce u borbi za opstanak i slobodu, danas njeno nasljeđe može poslužiti kao inspiracija za obnovu povjerenja, jačanje građanske svijesti i reafirmaciju državotvornih vrijednosti.
U “Potonjoj uri Njegoševoj” navode se riječi vladike Rada: “Da mi je znati hoće li Crnogorci, kad jednom stupe u krug prosvijećenoga svijeta, umjeti da cijene djela svojih predaka ili će se pod uticajem napretka i obrazovanja zanijeti, te zaboraviti na svoje ime, porijeklo i mjesto koje tim imenom pred narodima zaradiše”.
Danas kada stojimo u predvorju za prijem u kuću prosvijećenih i ujedinjenih evropskih naroda i država pokažimo da umijemo da cijenimo djela svojih predaka i da učimo iz njih pod svojim imenom i na svojoj zemlji.
