Kad god razmišljam o nauci, sjetim se osnovne škole kada sam bila prilično ubijeđena da nauka nije moj životni poziv. Mada, kako bi i bila, s obzirom na to da svi znamo da se naučnici rađaju kao takvi, ali i to da su oni matematički eksperti i zaljubljenici u Zvjezdane staze i Ratove zvijezda. “Šta još ima da se izmisli danas, kad sve već postoji?!”, govorila sam svojoj drugarici, dok sam se igrala sa kablom od fiksnog telefona, “Biću pisac. Tu već imam moć da kreiram nešto nestvarno!”, rekoh i bacih pogled na sat, tempirajući slobodno vrijeme za seriju koja počinje u 18h.
Međutim, sada, dok pripremam oblak u čaši, kao jedan od eksperimenata koje sam našla na Instagramu, shvatam da prije 15 godina uopšte nisam bila u pravu.
Nauka nije nešto nedostižno, posebno ne sada kad na internetu možeš naći brojne eksperimente i na taj način zabaviti dijete i upoznati ga sa apstraktnim konceptima. Recimo, jedna od naših dragih mama je u ovom postu pisala kako djeci objasniti osnove fizike na praktičan i zanimljiv način. Nauka je zabavna i na razne načine je možemo približiti našim najmlađima. Zato, za sve one koji možda se pitaju: Šta moje dijete ima od nauke? Crna Gora nije toliko pogodno tlo za ovu struku... donosimo današnji tekst.
Mišljenje će ti se sigurno promijeniti kada se upoznaš sa pričom i radom Nikše Tadića, jednog od najistakuntijih istraživačkih naučnika u Crnoj Gori iz oblasti elektronike.
Znatiželja dovodi do otkrića
Da je naša zemlja sposobna za aktivno učestvovanje u istraživanju visokih tehnologija, svojim radom dokazuje jedan od najvećih istraživačkih naučnika u Crnoj Gori. Nikša svoje iskustvo i znanje posvećuje istraživačkim radovima, pa često sarađuje i sa naučnicima iz različitih sfera, dajući svoj doprinos u postizanju visokog kvaliteta brojnih istraživanja.
On je od 2015. do 2017. godine bio uključen u prvi BIO-ICT centar izvrsnosti iz bioinformatike u Crnoj Gori i na taj način je postao odgovoran za pametne sisteme za navodnjavanje na osnovu mjerenja vlažnosti biljnog tkiva.
Sigurno se pitaš i to kako je jedan naučnik uopšte pronašao svoj put, i potvrđuješ u sebi izjavu da se naučnik kao takav rađa. Međutim, kako mi je Nikša rekao, njemu je trebalo vremena da pronađe svoj karijerni pravac, a to se i iznenada desilo na četvrtoj godini studija i to na kursu projektovanja kola vrlo visokog stepena integracije.
Kako mi je dalje otkrio, Nikša je tada pronašao inspiraciju u izumu Prof. dr Dese Gobović, prve državljanke Crne Gore koja je projektovala poluprovodnički čip.
“To je bio čip koji obavlja matematičku operaciju množenja dvije matrice, kojeg nam je profesorka Gobović pokazala tokom nastave”, dodajući, “Bio sam fasciniran tim malim komadom silicijuma kojeg sam jedva mogao vizuelno uočiti. Bio je to okidač za moje profesionalno opredjeljenje prema specifičnoj naučnoj disciplini.”
I naučnik je nekada bio dijete
Kada razmišljam o djetinjstvu jednog naučnika, zamišljam ga kao Dekstera, malog dječaka u bijelom mantilu, koji iza svoje biblioteke krije ogromnu laboratoriju. Ipak, realnost je često drugačija od mašte.
Nikša, kao jedno od neformalnih, ali najznačajnijih izvorišta znanja izdvaja Karate klub Budućnost, čiji je član bio 10 godina. Kako on kaže, zahvaljujući karateu je stekao disciplinu, radne navike i svijest o važnosti samokontrole, a sudeći po njegovim daljim radovima, upravo su radne navike i disciplina bile ključne za njegov dalji uspjeh.
Ta izjava me je izuzetno iznenadila ali i ohrabrila, jer mi je Nikša dokazao da stereotipi zaista ne postoje i da je svestranost poželjna osobina. Pa koliko god suludo djelovalo, svaka vještina našem djetetu može donijeti razna znanja koja im kasnije mogu pomoći u daljem ličnom i profesionalnom razvoju.
Najvažnije formalno obrazovanje su mu bez sumnje bile post-doktorske studije u Beču, na Fakultetu elektrotehničkih i informacionih tehnologija na EMCE Institutu, koje je pohađao kao stipendista tokom 2004. i 2005. Za dobijanje ovakve stipendije osoba sigurno mora imati nevjerovatno znanje i predanost nauci, a takve osobe mora da pucaju od samopouzdanja. Ili sam tako bar ja mislila, sve dok mi Nikša nije odao malu tajnu - da i naučnici ponekad sumnjaju u sebe.
Kada je projektovao svoj prvi čip (optički prijemnik namijenjen primjenama u univerzalnim optičkim memorijama – CD, DVD, Blue Ray) i kada su njegovi prvi čipovi stigli u laboratoriju na EMCE Institutu, nakon fabrikacije u jednom od evropskih clean room-ova, u Nikšinoj glavi su se komešale razne misli.
“Dugo sam ih posmatrao pod mikroskopom i pitao se da li će to malo parče silicijuma (4 optička prijemnika spakovana na površini od 2 mm²) zaista raditi kako je planirano”, a zatim je obrazložio dalje, “U profesiji uvijek polazim od najgore varijante, pa sam sa strahom i nedoumicom povezao čip sa mjernom instrumentacijom, napajanjem i optičkim kablom sa laserskom svjetlošću. Neizvjesnost je trajala samo do trenutka aktiviranja prekidača za napajanje.” Kao što si i sam pretpostavio, čip je radio baš kako treba!
Postoji mnogo prilika za mlade u Crnoj Gori
Sada sigurno imaš bolji uvid u život jednog naučnika. Ipak, ono što se vjerovatno pitaš je odakle početi i kako uvesti dijete u svijet nauke?
Vjerovao ili ne, prilično lako. Možda nam komad silicijuma nije baš na dohvatu ruke, ali zato YouTube i Google jesu! Uz pomoć interneta možemo da zabavimo cijelu porodicu, a ideja ne može da nam ponestane zahvaljujući YouTube kanalu Kućna laboratorija, koja omogućava djeci da razviju ljubav prema prirodnim naukama i to uz pomoć roditelja.
Pored toga što nauku sa djetetom možeš izučavati od kuće, u Crnoj Gori postoji i doMEn škola programiranja za osnovce i srednjoškolce, nastala u saradnji sa Prirodno-matematičkim fakultetom Univerziteta Crne Gore i kompanije doMEn, koja postepeno približava svijet programiranja i matematike mladim programerima. Ova škola predstavlja odličnu priliku za razvoj kritičkog razmišljanja kod djece, ali i takmičarskog duha. Nakon završene škole programiranja, djeca mogu da testiraju znanje iz ove oblasti na takmičenjima poput doMEn kupa, ali i opšte znanje putem Olimpijade zanja.
Takođe, imaj na umu i to da škola i takmičenja nisu samo za učenje. Pored znanja i iskustva, Nikša tvrdi da je više glava pametnije od jedne, pa svoje naučne radove kreira u timu. Kako on kaže: “Dobar tim podrazumjeva najmanje dvije stvari: specifično znanje koje posjeduju članovi tima i njihovo međusobno povjerenje.” Time dokazuje da su i naučnici samo ljudi i da je djeci za uspjeh u ovoj oblasti, i pored sveg znanja, potreban dobar tim ljudi s kojima će promijeniti svijet!
Ovaj članak dio je društveno odgovornog poslovanja kompanije doMEn koja godinama ulaže napore da Internet i nove tehnologije približi crnogorskom društvu, a posebno mladima. Prošle godine, kompanija je pokrenula i portal www.stemedukacija.me, koji tvom djetetu može poslužiti kao izvor za ove i slične teme.
