Ponovo je Crna Gora izložena potiranju. Neprijatelj je za tu priliku izabrao poniženje Cetinja i manastir Svetog Petra Prvog, najveće svetinje svakog Crnogorca i Crnogorke, đe god oni bili. Kažem, neprijatelj, jer se radi o porobljavanju, u čemu nema razlike između nekadašnjih osmanlijskih hordi, italijanskih fašista crnokosuljaša 1941. godine i sadašnjih srpskih klerofašista, na čelu sa SPC.
Svima je bio isti cilj, da ugase tu vječnu zublju koja hiljadu godina podstiče snove o sveljudskom liku Slobode jednog malobrojnog naroda na Balkanu.
KRVNIK U BRATSKOJ ULOZI
Da to postignu, nijesu birali sredstva i metode, a ni zločine. A kad se čini zlo, uvijek je neko drugi kriv ili se zločin prikriva pod plaštom viših ciljeva... No, najgore je kad im to zlo koje čine, ne smeta, kao što je to kod srpskih kleronacista.
Nema u SPC ni kajanja, niti ispovijedanja za zločine, što vodi u kolektivnu psihopatologiju i paranoju da se to zlo iz 1990. godine ponovi.
Prosto je nevjerovatno s kakvom drskošću SPC izmišlja datume i istorijske događaje da bi opravdala svoje notorne laži. Pozivaju na ljubav i mir, a huškaju na sukobe i prolivanje krvi. Dostigli su vrhunac hipokrizije i gaženja civilizacijskih normi i ljudskog dostojanstva. Čak ni odluke Vaseljenskog sabora, da granice Crkve teku granicama države, dakle, jedan narod, jedna država, jedan crkveni poglavar, za njih ništa ne znače.
A, rečeno je da onaj koji laže u ime boga – u njega ne vjeruje.
Slobodna i nezavisna Crna Gora podsjeća ih na njihovo petovjekovno ropstvo, pa bi da je nema, da se pretopi u nekakav "srpski svet", koji nije ništa drugo do pokušaj stvaranja svetosavskog kalifata na Balkanu.
Srbija je spremna da se vrati u varvarstvo, ne bi li revitalizovala jedno anahrono društvo bazirano na istrošenom svetosavlju u kojem bi se, po srpskom istoričaru Rakoviću, više od sedam miliona Srba odmjerilo sa nekoliko stotina hiljada Crnogoraca. A, tako nešto možemo očekivati od krvnika, kojem je jedini cilj da nas uništi, da nestanemo, a ne od bratskog naroda.
KONSTRUKTIVAN PRILAZ POMIRENJU
Za sadašnju tešku političku situaciju političari optužuju jedni druge, a "nezavisni mediji već peru ruke" od svake odgovornosti, mada su desetinama godina debelo doprinosili da do sadašnjeg stanja dođe. Tako je samoproklamovani Sokrat, dr Miodrag Perović pisao: "Srpski nacionalni program, koji je aktuelan već 180 godina usmjeren je na brisanje crnogorstva kao kategorije. Jedno od sredstava kojima je taj program ostvarivan, bila je SPC, u Crnoj Gori. Istovremeno, ovaj “mudrac upisanog mozga” svaki i najmanji otpor od strane crnogorskih patriota nasrtajima srpskog kleronacizma na Crnu Goru i njenu Crkvu, karakteriše kao pojavu opasnog crnogorskog nacionalizma kojega treba obuzdati. Još, gotovo zapomaže – pomognimo našoj srpskoj braći da osjete Crnu Goru kao svoju domovinu!
Ovo je isticao kao svoj konstruktivan prilaz pomirenju u Crnoj Gori, jer je u njoj, po njegovoj ocjeni, već poraženo partizansko i četničko shvatanje našeg društva. A, ta njegova "vizija" već se pokazuje, ne kao "svijetla budućnost", već blještava svjetlost nadolazećeg voza u tunelu, iz suprotnog pravca!
Pitam se što će ovaj umišljeni filosof, poslije toliko potrošenog mastila ostaviti konkretno istoriji, sem što je kao vlasnik brojnih nekretnina stigao do statusa "druge familije". Ne mogu se mediji pozivati na profesionalnu etiku, ako su se svjesno i planski udaljavali od istine i realnosti, zarad različitih kombinatorika i sumnjivih profita. Naglašeno je iznosio ekonomske promašaje DPS-a, a nije bilo potencijalnog investitora kojega nije izvrgnuo ruglu čim je prešao granicu. A, statistika pokazuje da uprkos brojnim promašajima i korupciji, kojih je bez sumnje bilo, Crna Gora nikad u istoriji nije imala prestižniji ekonomski status. Ono što je najuspješnije reklamirano i promovisano u tim glasilima je nekoliko mladih “talenata” na političkoj sceni, kao što je junoša Dritan Silni i Marko Milačić.
Prethodna Vlada je dugo koketirala sa Amfilohijem i odlagala goruće pitanje identiteta i vjere. Svojevremeno sam pisao da nam se vino može pretvoriti u sirće, ako se Amfilohiju dozvoli da nesmetano barjači po Crnoj Gori, ali smo "zlo trpjeli, od straha gorega". Ipak je postojao nekakav red, mir i sigurnost i nada da će se ulaskom u NATO i približavanjem EU ubrzati proces reformisanja društva.
"PERJANICE NAŠE REALNOSTI"
Druga "perjanica nezavisnih medija", Željko Ivanović, nikako da umori svoje pero. Sve vrijeme nastoji da se izvuče iz fabričkog kruga svog originalnog dometa ondašnjih zidnih novina, ali uzalud… U stvari, on želi da komanduje i vlada, a ne da bude komentator javnih zbivanja. Ivo Andrić kaže, "ima ljudi koji za svaku stvar koju oni nemaju ili je ne razumiju, ili poziciju koje se ne mogu dočepati – uvijek nađu poneku zlu riječ. Jedan američki komičar, pak, dijeli novinare na pčele i muve. Pčele lete od cvijeta do cvijeta i sakupljaju med, a što rade muve, zna se...
Džeferson, s druge strane kaže, "pretenzije žurnalizma su ogromne, a dostignuća beznačajna. Radije se servira publici ugodna laž, od neugodne istine. Onaj koji ne čita ništa, bolje je obrazovan od onoga koji čita samo novine. Jer, novine nam često javljaju da je neko umro, za kojega niko ne zna ni da je živio! Željko konstatuje da "nova Vlada ide iz jedne krize u drugu". A, zar tome ne doprinose najviše oni kojima su on i ostali "vizionari" iz "nezavisnih medija" bili političke babice. Odmah poslije referenduma tražili su da Đukanović preda vlast njihovim izabranicima. Kakva bi bila ta smjena prije članstva u NATO, kada je danas i pored članstva u brojnim svjetskim organizacijama i najjačem vojnom savezu, godinu dana od izbora, Crna Gora po njihovom vlastitom priznanju ušla u – predvorje političkog haosa.
Žarko Rakčević je treća "perjanica" naše političke realnosti kojoj ne bi trebalo dozvoliti da se ikada pojavi na Cetinju. Sem, ako ne bi stigao helikopterom kao onaj specijalni gost na ustoličenju. Žarko ćuti i dalje nastavlja da se ostvaruje u biznisu, dok njegov politički nasljednik velikodušno krčmi naše bogomolje i naše istorijsko blago, umjesto da javno traži oprost od crnogorskog naroda i smjenu Dritana sa vrha URA.
Nova crnogorska Vlada, pored brojnih drugih destruktivnih i antidržavnih akata prihvatila se svestrano da donese novi Zakon o državljanstvu i prebivalištu, s ciljem da nas 14.000 iseljenika koji smo na referendumu odigrali ključnu ulogu, obespravi, a da favorizuje one koji su se sjatili sa svih strana u toku raspada bivše nam države i dobili utočište u Crnoj Gori. Odmah su se okrenuli protiv države koja ih hrani i brani i sve bi uradili da joj se uskrati slobodan izbor i evropski put kroz drastičnu promjenu u strukturi biračkog tijela, što je neko s razlogom nazvao – etničkim čišćenjem i odvajanjem crnogorske dijaspore od njenog vjekovnog opredjeljenja.
Mi, u dijaspori, prekinućemo svaku komunikaciju s bilo kojim organom ove Vlade, ako budu donijeli jednostrana rješenja.
Strategija upravljanja i vizija budućnosti novog premijera Krivokapića je serija fantazija, prevara i "ofrljizama", kojima ovaj šarlatan zbunjuje narod. Dok se on šetucka s kesom do pijace, narod umire u rekordnom broju od opake zaraze.
Pjesnik kaže: "Na visoko podigli se sutereni/ Svi podmukli, svi prokleti i svi mali/ Postali su danas naši suvereni"!
