Biogradsko jezero je glavna atrakcija nacionalnog parka, koji obuhvata površinu od 56 km2 i sadrži preko 220 biljnih vrsta. Na ovom području postoji jedna od rijetkih netaknutih šuma u Evropi, pa je park zbog toga pod UNESCO-vom zaštitom. Cijena ulaznice iznosi € 5,00.
Priča o ovom Nacionalnom parku počinje u 19. vijeku, i to 1878. godine kada su lokalna crnogorska plemena i bratstva poklonila to područje crnogorskom vladaru, knjazu Nikoli Petroviću. Park je postao takozvani 'knjažev zabran' i praktično je od tada do današnjeg dana pod zaštitom države.
Biogradska gora je proglašena Nacionalnim parkom 1952. godine i predstavlja prvi nacionalni park u Crnoj Gori. Kažu da od tada do danas nije posječeno nijedno drvo.
Oko Biogradskog jezera postoji staza duga 3,5 km koja omogućava laganu šetnju (oko sat vremena) kroz šumu, sa divnim pogledima na smaragdno-zeleno jezero. Šetajući među ogromnim stablima bukve i javora, prolazite preko drvenih staza i romantičnih mostića na izvoru Biogradske rijeke koja napaja jezero. Duž staze postoje brojne informacione table o parku, flori i fauni koja se ovdje može naći, ali ima i raznih putokaza za planinare i bicikliste koji počinju od jezera i vode do planinskih vrhova, jezera i katuna.
Kada je najljepše posjetiti Biogradsko jezero? To je teško reći. Jesen donosi zlatne boje, a u proljeće, koje impresionira različitim zelenim bojama, tlo je prekriveno divljim lukom.
Medveđi luk ili divlji luk (Allium ursinum) cvijeta od sredine aprila do početka juna. Listovi i cvjetovi intenzivno mirišu na bijeli luk ako se zgniječe prstima. Idealan je za svježe proljećne salate.
Ali možda je najljepši period za posjetu ljeto, kada je ovdje uvijek svježe. Izvori sa bistrom vodom, visoke stijene i ogromne livade u okolini pružaju posjetiocima pravi užitak.
Prema legendi o postanku Biogradskog jezera, na ovom prostoru je nekada bilo veliko polje zasađeno žitom. Kada su dva brata htjela da vrše žito, posvađala su se oko podjele žita. Tada se njihova majka umiješala pokušavajući da ih smiri. Nažalost, nije uspjela, pa je jedan brat ubio drugog. Onda je majka proklela to žitno polje rekavši: „Dabogda se otvorilo sinje more“. Tako je, prema toj legendi, voda provrela i nastalo je Biogradsko jezero.
Još jedna zanimljiva priča vezana za Biogradsko jezero je priča o jelenu Janku i košuti Kati i ova legenda predstavlja zaštitni znak ovog jezera.
Sredinom prošlog vijeka u nacionalnom parku je bilo dosta divljači. Lovočuvar Mato Bulatović je ovde živio sa svojom porodicom i jednom prilikom je uspio da pripitomi jelena kome je dao ime Janko. Svakodnevno ga je hranio. Kad god bi Mato zvao Janka, on bi se pojavio, nekad u društvu košute Kate, a nekad čak i u društvu cijelog krda. Jelen je, na žalost, morao biti ustrijeljen, dok je košuta Kata uginula prirodnom smrću, mnogo godina kasnije.
Nažalost, situacija sa Biogradskim jezerom nije sjajna. Jezero je ugroženo uslijed smanjivanja morene i to traje već nekoliko godina.
Naime, morena predstavlja čeonu branu, koja se zadnjih nekoliko godina zbog uticaja rijeke Jezerštice smanjuje. To vodi do erozije i ukoliko se tako nastavi, jezero može kompletno nestati. Istina, postoji jedan projekat za spasavanje i rehabilitaciju jezera; radovi su započeti još 1988. godine, ali su često prekidani zbog nedostatka finansijskih sredstava. Trenutno se planira izvođenje anti-erozionih radova i zatvaranja ponora koji ugrožavaju jezero, a finansiranje dolazi iz državnih fondova i IPA fondova Evropske unije. Ipak, stanje je i dalje alarmantno i ako se hitno ne nastavi sa realizacijom projekta, jezero će trajati još svega nekoliko godina.
Takođe zbog sve većeg broja turista, kao i korišćenja parka u komercijalne svrhe, sve manje pažnje se posvećuje samom jezeru, što može dovesti do katastofalnih posljedica.
Nadajmo se da će se naći riješenje za ovo prelijepo Biogradsko jezero!
(Fotografije: Marianne van Twillert-Wennekes, Paul Wennekes)
Tekst i fotografije su zaštićene autorskim pravima, prenošenje je dozvoljeno uz postavljanje linka i isticanje autora i izvora.
