Povodom obraćanja zaposlenih u Gradskom pozorištu u Podgorici oglasila se direktorica te ustanove Sandra Vujović.
Kako tvrdi, optužbe koje se iznose na račun Gradskog pozorišta Podgorica i nje lično su ozbiljne i neutemeljene, te, dodaje,osjeća profesionalnu i ljudsku obavezu da se obrati javnosti.
“Ne zbog potrebe da polemišem sa anonimnim autorima, već zbog istine, dostojanstva ustanove kojom rukovodim, poštovanja prema ljudima koji u njoj rade i, prije svega, odgovornosti prema građanima kojima Gradsko pozorište pripada”, kaže Vujović.
Njeno obraćanje prenosimo integralno:
“Pravo na kritiku rada javne ustanove za mene je neupitno. Smatram ga neophodnim korektivom svakog odgovornog upravljanja. Međutim, postoji suštinska razlika između argumentovane kritike i pokušaja diskreditacije, kao što postoji razlika između pitanja i optužbe predstavljene u formi pitanja.
Maliciozna insinuacija nije pitanje, čak ni kada se na njenom kraju nalazi znak pitanja.
Posebno odbacujem pokušaje da se moj profesionalni rad i lični integritet ospore političkim insinuacijama, kao da je moj javni identitet nastao imenovanjem na funkciju direktorice Gradskog pozorišta.
Na čelo ove ustanove nijesam došla kao anonimna osoba, niti kao neko čiji profesionalni kredibilitet počinje i završava se javnom funkcijom.
Svoju karijeru gradila sam godinama, na konkretnim rezultatima, međunarodnim priznanjima, društvenoj odgovornosti i dosljednom zalaganju za javni interes. Jednako važan dio mog profesionalnog puta predstavljaju borba protiv diskriminacije, zalaganje za prava ugroženih i obespravljenih, ukazivanje na sistemske nepravilnosti i javno zastupanje interesa građana Crne Gore u različitim oblastima društvenog života.
Vjerovala sam, i vjerujem, da profesionalni uspjeh svoju punu vrijednost dobija onda kada doprinosi društvu, kada otvara važna pitanja, suprotstavlja se nepravdi i služi opštem dobru.
Svoje stavove uvijek sam iznosila javno, pod svojim imenom i prezimenom, i onda kada je bilo jednostavnije ćutati. Nijesam čekala javnu funkciju da bih govorila o nepravdi, ukazivala na društvene anomalije ili se zalagala za odgovornije institucije i dostojanstvo građana.
To nijesu vrijednosti na koje se pozivam zbog funkcije koju danas obavljam. To je kontinuitet mog profesionalnog i javnog djelovanja, prepoznatljiv mnogo prije dolaska na čelo Gradskog pozorišta.
Funkcije su prolazne. Profesionalni ugled i lični integritet nijesu.
Upravo zato ne prihvatam da se godine rada, međunarodno prepoznatih rezultata i javno zastupanih vrijednosti proizvoljno obesmišljavaju političkim etiketama i neutemeljenim optužbama.
Jednako odlučno odbacujem tvrdnje o navodnom umjetničkom i institucionalnom urušavanju Gradskog pozorišta. Takve ocjene ne odgovaraju dokumentovanim rezultatima njegovog rada, a istovremeno nepravedno obezvređuju trud brojnih umjetnika, saradnika i zaposlenih.
Prema usvojenom godišnjem izvještaju, tokom 2025. godine realizovano je šest novih produkcija i 109 izvođenja, uz 25.223 gledaoca, uključujući i period prije mog stupanja na dužnost.
Od 18. januara do 8. oktobra 2026. godine, prema službenoj produkcionoj evidenciji, realizovano je 75 izvođenja, od kojih 48 na matičnoj sceni i 27 van nje. U istom periodu realizovano je sedam novih redovnih produkcija, od kojih četiri u koprodukcionim aranžmanima.
Pokrenuti su novi programski sadržaji, uspostavljena Index scena, otvoren prostor za nove autore i autorske timove, razvijena regionalna i međuinstitucionalna saradnja, dok su predstave Gradskog pozorišta ostvarile značajna festivalska priznanja. U prethodnom periodu ustanovljen je i Međunarodni festival pozorišne režije „Jagoš Marković“.
To nijesu subjektivne ocjene, već provjerljivi rezultati. I nijesu rezultati jedne osobe, već zajedničkog rada umjetnika, saradnika i zaposlenih koji su doprinijeli njihovom ostvarivanju.
Ne postoji ozbiljna institucija bez izazova, niti odgovorno rukovođenje bez zahtjevnih odluka. Ali postojanje izazova nije dokaz institucionalnog urušavanja, kao što ni nezadovoljstvo pojedinim odlukama nije dokaz njihove nezakonitosti.
Program rada Gradskog pozorišta za 2026. godinu i njegove izmjene i dopune jednoglasno je usvojio Pozorišni savjet, u skladu sa propisanim procedurama. Izmjene pojedinih produkcija bile su uslovljene konkretnim autorskopravnim, organizacionim i koprodukcionim okolnostima, a za njih postoje službena obrazloženja i odluke nadležnih organa.
Odluka donesena u propisanoj proceduri ne postaje samovolja samo zato što se nekome ne dopada njen sadržaj.
Kategorično odbacujem optužbe o prijetnjama, zastrašivanju, mobingu i pozivanju na političku zaštitu. Jednako odbacujem navode o zloupotrebi službenog vozila, položaja i pogodovanju prilikom angažovanja saradnika.
Takve tvrdnje zahtijevaju konkretne dokaze, a ne pretpostavke i proizvoljne interpretacije. Za njih postoje odgovarajuće službene evidencije i zakonom propisani postupci.
Poštovanje radnih obaveza, profesionalne discipline i institucionalnih procedura nije izraz samovolje, već preduslov funkcionisanja svake odgovorne javne ustanove. Istovremeno, pravo zaposlenih na dostojanstvo, profesionalno neslaganje i zaštitu njihovih prava ostaje neupitno.
Ali nijedna pojedinačna, esnafska, interesna ili politička grupa ne može imati monopol na Gradsko pozorište, govoriti u ime svih njegovih zaposlenih ili predstavljati volju cjelokupne publike.
Umjetnici imaju pravo na svoje stavove, zaposleni na argumentovanu kritiku, a rukovodstvo obavezu da donosi odluke u okviru svojih nadležnosti.
Niko nema monopol na istinu, umjetnost ili javni interes.
Neću se baviti nagađanjima o identitetu i motivima anonimnih autora, niti ću na političke insinuacije odgovarati političkim insinuacijama. Svoj profesionalni integritet štitiću dostojanstveno, odlučno i zakonitim sredstvima.
Jednako važnim smatram pitanje odgovornosti medija. Sloboda medija i zaštita izvora predstavljaju temeljne demokratske vrijednosti, ali ne oslobađaju redakcije profesionalne obaveze da ozbiljne optužbe podvrgnu činjeničnoj provjeri.
Prije objavljivanja posljednjih navoda nije mi pružena mogućnost da se o njima izjasnim. Od medija ne očekujem povlašćen tretman, već profesionalnu odgovornost i poštovanje prava javnosti na potpunu i vjerodostojnu informaciju.
3Ipak, postoji nešto što smatram mnogo važnijim od svih polemika koje se posljednjih mjeseci vode oko Gradskog pozorišta.
A to su građani Podgorice.
Ljudi zbog kojih ovo pozorište postoji. Generacije koje su decenijama čekale da njihov grad dobije pozorišnu kuću kakvu zaslužuje. Roditelji koji prvi put dovode svoju djecu na predstavu. Djeca koja u pozorištu otkrivaju svijet mašte i stvaralaštva. Ljudi koji godinama prate naše glumce, raduju se premijerama, prepoznaju sebe u pričama sa scene, smiju se, plaču, razmišljaju i ponovo dolaze.
To su ljudi kojima dugujemo najviše.
Njima ne dugujemo međusobne obračune, već umjetnost. Ne dugujemo beskrajne polemike, već predstave. Ne dugujemo podjele, već pozorište koje će biti otvoreno, živo, hrabro i dostojno grada kojem pripada.
Gradsko pozorište ne pripada ni meni, ni pojedincima iz ansambla, ni umjetničkim krugovima, niti bilo kojoj političkoj ili interesnoj strukturi. Ono pripada građanima Podgorice.
Zbog njih se stvaraju predstave, razvijaju programi, okupljaju umjetnici i ulažu javna sredstva.
O zakonitosti rada odlučuju nadležni organi. Ali o umjetničkoj vrijednosti onoga što stvaramo, o tome da li smo uspjeli da dotaknemo ljude, zainteresujemo ih, podstaknemo na razmišljanje i vratimo u pozorište, sud pripada našoj publici.
I taj sud za mene ima posebnu težinu.
Ne tražim od građana bezuslovnu podršku. Želim da dolaze u svoje pozorište, gledaju naše predstave, upoznaju naš rad i sami donose zaključke.
Kao umjetnica znam da se povjerenje publike ne može zahtijevati. Ono se zaslužuje. Svakom predstavom, svakim susretom i svakim odgovornim profesionalnim postupkom.
Kao direktorica znam da je moja dužnost da za takve susrete stvaram uslove i čuvam dostojanstvo ustanove koja postoji zbog građana.
A kao čovjek znam da se ime, ugled i integritet ne dobijaju funkcijom. Oni se grade godinama, kroz djela, rezultate i spremnost da se iza svojih riječi stane i kada je najteže.
Zato neću dozvoliti da me neutemeljene optužbe odvrate od posla koji sam prihvatila, niti da javni obračuni postanu važniji od umjetničke i društvene misije Gradskog pozorišta.
Ne tražim da budem pošteđena kritike. Tražim da se o mom radu govori na osnovu činjenica.
Ne tražim da mi se vjeruje na riječ. Iza mojih odluka stoje dokumenti i rezultati, a iza mojih riječi moje ime, prezime i profesionalni integritet.
Gradsko pozorište ima mnogo važniji posao od učestvovanja u javnim obračunima. Njegova je misija da stvara, okuplja, pomjera umjetničke granice i gradi povjerenje sa publikom.
To je pozorište u koje vjerujem. To je pozorište za koje radim. I to je pozorište koje građani Podgorice zaslužuju.”
