Gradsko pozorište Podgorica premijerno će izvesti predstavu „Leteća kuća” (6+), u subotu, 24. oktobra, u 20 časova na Velikoj sceni.
Nova produkcija Dramske scene za djecu, u režiji Milje Mazarak Marinkov, nastala je po motivima romana „Leteća kuća gospodina Prosperijusa“ hrvatske književnice Snježane Babić -Višnjić, a dramski tekst potpisuje Dunja Matić. Predstava je nastala prema motivima romana nagrađenog priznanjem ‘Dragan Radulović’ 2025.
“Poseban značaj ovog projekta ogleda se u činjenici da je riječ o našoj prvoj koprodukciji sa novoosnovanim Kotorskim pozorištem za djecu i mlade, čime potvrđujemo opredijeljenost za jačanje međuinstitucionalne saradnje i zajednički razvoj pozorišnog stvaralaštva za najmlađu publiku. Vjerujemo da upravo ovakva partnerstva doprinose raznovrsnosti i kvalitetu pozorišne produkcije, ali i stvaranju dugoročnih temelja za razvoj pozorišta za djecu i mlade u Crnoj Gori”, kazala je direktorica Gradskog pozorišta, Sandra Vujović predstavljajući prvu koprodukcijsku saradnju sa novoosnovanim Kotorskim pozorištem za djecu i mlade.
O jednom susretu i jednom prijateljstvu
Autorka dramskog teksta Dunja Matić govorila je o igri kao prostoru slobode, prijateljstvu i potrebi za pripadanjem.
„Zajedno, na igralištu, i pred našim očima, grade jedinstvenu kuću – (ne)leteću kuću po (svojoj) potrebi. Leteću kuću koja ne mora da leti da bi ih odvela daleko. Kuću koja se gradi igrom, maštom i rukama, po svojim pravilima i svojim mjerama. U njoj stvarnost može da sačeka. U njoj ono nemoguće nakratko postaje moguće“, kaže Matić.
Za autorku, važnost te kuće nije u njenom trajanju, već u bliskosti i osjećaju sigurnosti koji nastaju kroz zajedničko stvaranje.
„Leteća kuća je priča o igri kao utočištu, prijateljstvu kao sigurnom mjestu i domu bez adrese i bez kraja. A šta je bilo sa kućom? Ništa. Nekad ne moramo ništa da popravimo, objasnimo ili riješimo. Nekad je dovoljno samo biti tu“, zaključuje Matić.
Predstava slavi ideju da vrijedi prepustiti se, povezivati se i stvarati
Na tom osjećaju bliskosti i zajedničkog stvaranja zasniva se i rediteljski pristup Milje Mazarak- Marinkov, koja u „Letećoj kući“ prepoznaje priču o susretu i prijateljstvu, ali i o vrijednosti iskustava koja nas mijenjaju.
„Komad 'Leteća kuća' je, prije svega, priča o jednom susretu i jednom prijateljstvu. O onome što nastaje kada se dva bića zaista sretnu, kada jedno drugom dozvole da budu ono što jesu, kada se zajedno igraju, maštaju, stvaraju i grade nešto što nijedno od njih ne bi moglo da izgradi samo. Ova predstava slavi ideju da vrijedi prepustiti se, povezivati se i stvarati, uprkos tome što ništa od onoga što gradimo nije vječno, što se sve neminovno mijenja, a ponekad i prebrzo raspada ili završava“, kaže rediteljka.
U njenom viđenju predstave igra nije samo obilježje djetinjstva, već prostor slobode koji nam ostaje potreban i kada odrastemo. Upravo kroz igru učimo da prihvatimo promjene i vrijednost iskustava koja ne moraju trajati zauvijek.
„Nije najvažnije da svaka kuća koju gradimo traje zauvijek. Mnogo je važnije to što smo se usudili da je napravimo, uprkos svemu, i što je, makar na trenutak, zaista letjela. I što smo, gradeći je, i sami postali nešto drugačiji“, dodaje Mazarak-Marinkov.
Skok u sebe
U predstavi igraju Maša Božović i Omar Bajramspahić, koji kroz razmišljanja o radu na „Letećoj kući“ otvaraju i pitanja prihvatanja, slobode i povratka mašti.
Za Božović, zajedničko stvaranje podrazumijeva spremnost da prihvatimo drugoga, ali i da se oslobodimo straha od neuspjeha.
„Naša predstava je o ljepoti stvaranja, otkrivanja i zamišljanja. O prihvatanju tuđeg i pristanku da budemo tim. O čarobnom ‘da’. O važnosti jednostavnog koje se čini nekada glupo, najčešće uzaludno. O slobodi koju osvajamo iznova i iznova onda kad dozvolimo sebi da budemo jednostavni, glupi i uzaludni. O igri koju gubimo i pronalazimo. O kućama koje gradimo i rušimo. Iz kojih se selimo, u koje se vraćamo, iz kojih bježimo, o kojima sanjamo. Ovo je predstava o jednom skoku u sebe. O hrabrosti da se nosimo sa nedostajanjem. I o letu kojem samo prijateljstvo može da raširi krila,“ kaže Božović.
Bajramspahić u „Letećoj kući“ vidi priliku da se ponovo povežemo sa djetinjstvom i slobodom da svijet posmatramo drugačije.
“Predstava „Leteća kuća“ je prostor igre, maštanja i sjećanja, u kojem se otvaraju vrata svijeta, djetinjstva i njegovih neiscrpnih mogućnosti. Kroz igru i maštu, putujemo kroz lične uspomene, snove i zaboravljene dijelove sebe. U središtu ovog susreta je potraga za djetetom koje i dalje živi u svakome od nas, skriveno ispod slojeva svakodnevice i odrastanja. Jer ponekad je dovoljno da se prepustimo igri kako bismo se ponovo povezali sa sobom, svojim čuđenjem i slobodom da svijet posmatramo novim očima“, kazao je Bajramspahić.
Dramaturgiju i kostimografiju potpisuje kolektiv predstave, scenografiju Smiljka Šeparović, kompoziciju i dizajn zvuka Nenad Kojić, a dizajn svjetla Ivan Vuksanović.
Reprizna izvođenja „Leteće kuće“ zakazana su za nedjelju, 25. oktobra, i utorak, 27. oktobra, u 12 časova na Velikoj sceni Gradskog pozorišta.
