Sudski dokumenti koji su 22. januara postali javni otkrivaju da se od kapetana Belova lično potražuje nadoknada štete povezane s izvanrednim slijetanjem, koje je tada privuklo veliku pažnju svjetskih medija kao dramatičan, ali uspješno okončan događaj bez ljudskih žrtava, piše Klix.ba.
Belov je bio kapetan leta U6-1383 ruske kompanije Ural Airlines na ruti od Sočija prema Omsku. Tokom leta Airbus A320 izgubio je pritisak u zelenom hidrauličkom sistemu, što je dovelo do niza operativnih odluka posade. Zbog uočenog tehničkog problema odlučili su preusmjeriti let prema Novosibirsku, čija uzletno-sletna staza nudi veće sigurnosne margine.
Međutim, tokom nastavka leta nije primijećeno da se stajni trap ne može uvući, što je povećalo aerodinamički otpor i ubrzalo potrošnju goriva. Kako su se rezerve goriva približavale kritičnom nivou, posada je proglasila izvanredno stanje i donijela odluku o prinudnom slijetanju izvan aerodroma.
Avion je na kraju sletio u polje oko 185 kilometara zapadno od Novosibirska. U avionu se nalazila 161 osoba i svi su preživjeli bez težih povreda. Snimci evakuacije među kukuruznim poljima postali su simbol prisebnosti i profesionalnosti kabinskog i letačkog osoblja.
Naknadna istraga koja je u međuvremenu djelimično povučena i revidirana, ukazala je na više faktora koji su uticali na tok događaja. Među njima su navedene greške u procjeni i raspodjeli radnog opterećenja u pilotskoj kabini, netačnosti u planiranju i praćenju potrošnje goriva te nedostatno upravljanje resursima posade. Istovremeno je uzrok početnog tehničkog kvara pripisan istrošenosti fleksibilnog crijeva u hidrauličkom sistemu.
U danima nakon incidenta uprava Ural Airlinesa najavljivala je mogućnost da se avion, nakon detaljnog pregleda, vlastitom snagom ponovo vine u zrak i poleti s polja. Kasniji medijski navodi sugerisali su ipak drugačiji ishod: letjelica će biti rastavljena i iskorištena za rezervne dijelove, što se na kraju i desilo.
Tužba podignuta protiv pilota otvara šire pitanje lične finansijske odgovornosti članova letačke posade za odluke donesene u izvanrednim okolnostima. U komercijalnom zrakoplovstvu uobičajeno je da primarnu odgovornost snosi operater, dok se pojedinačne greške analiziraju kroz regulatorne i disciplinske postupke, a ne putem privatnih odštetnih zahtjeva.
Ostaje dilema da li je opravdano finansijski teretiti kapetana koji je, uprkos mogućim propustima u procjeni i vođenju situacije, uspio spasiti sve putnike i članove posade, ili se upravo niz odluka koje su prethodile izvanrednom slijetanju treba smatrati osnovom za ovakvo potraživanje.
