Opcija koju su zagovarali Đorđa Meloni i njeni partneri iz desničarske Vlade poražena je na referendumu završenom u ponedjeljak. I pritom, dogodilo se nešto prilično neočekivano – mlađi Italijani masovno su izašli na birališta.
Izmjene Ustava, a posebno one koje se tiču pravosuđa, ne djeluju baš kao tema koja bi mogla zainteresovati predstavnike mlađih generacija. No, u Italiji je bilo drugačije. Upravo zahvaljujući njima, opcija „ne“ je pobijedila.
5Najveći udio glasova protiv reformi pravosuđa, od čak 68,4 odsto, stigao je od glasača starih između 18 i 29 godina, govore podaci Centra za izborne studije Univerziteta Luis u Rimu.
Uslijedile ostavke, ali ne onih od kojih su tražene
Podsjetimo, da je izglasana opcija „da“, uslijedile bi izmjene postfašističkog Ustava. Meloni ih je zagovarala tvrdeći kako će voditi ka „nepristrasnosti pravosuđa“. Ali, opozicija je odgovarala da predloženi model daje odriješene ruke Vladi da se miješa u tu granu vlasti.
Odmah po referendumu, uslijedile su i prve ostavke. Na taj korak odlučila se ministrica turizma, upravo članica partije Fratelli d'Italia koju predvodi Meloni, a koja je od 2023. upletena u razne sporove vezane za njene poslove. Pozicije su napustila i dva zvaničnika Ministarstva pravde, a jedan se sumnjiči da je posjedovao dionice restorana povezanog sa mafijom.
No, Meloni i njen ministar pravde Karlo Nordio, koji je i stajao iza reformi nazivajući pravosuđe „paramafijom“, odbili su da podnesu ostavke. A upravo je opozicija tražila da oni podnesu odgovornost.
„Upravo priča sa ostavkama pokazuje koliko Meloni može biti lukava. Ona odbacuje druge kako bi skrenula pažnju sa sebe i sa Nordija“, naglašava profesorica političkih nauka u Peruđi Sesilija Sotiliota za Guardian.
Kriza i u Berluskonijevoj stranci, Salvini otišao na skup ultradesničara
Kriza drma i partiju Forza Italia, koju je utemeljio pokojni Silvio Berluskoni. Dok njegova ćerka Marina navodno insistira na odlasku ‘stare garde’ iz partije, dugogodišnji Berluskonijev lojalista Mauricio Gaspari podnio je ostavku na jednu od važnih partijskih pozicija. Proteklih dana se mnogo spekulisalo i o političkoj sudbini Antonija Tajanija.
Treći koalicioni partner – vođa Lege Mateo Salvini opredijelio se za ‘prirodno okruženje’. Proteklih je dana bio u Budimpešti, kako bi sa drugim liderima evropske ultradesnice pružio podršku Viktoru Orbanu uoči izbora u Mađarskoj.
Meloni u javnosti želi odati utisak kako je ‘nastavila dalje’, bila je u Alžiru kako bi razgovarala o cijenama gasa, ali pritisak neminovno raste.
Izbori mogu biti i prijevremeni, ali pitanje je kome bi odgovarali
U Rimu su juče održane masovne demonstracije, na kojima su opet bili uglavnom mlađi ljudi.
I tako italijanski političari već sada, htjeli ili ne, gledaju ka sljedećoj godini. Do oktobra 2027. u toj državi moraju biti održani parlamentarni izbori.
Nije isključena ni mogućnost prijevremenih izbora, u slučaju da Meloni procijeni da bi joj to moglo donijeti ‘manje gubitke’, no pitanje je da li je vrijeme za to – jer, situacija na Bliskom istoku ima mnogo uticaja na birače u Italiji.
“Međunarodna situacija je loša po sve, ali posebno za nju”, dodaje Sotilota, podsjećajući koliko su masovni bili nedavni skupovi širom Italije, motivisani stavom vlasti povodom situacije u Palestini.
Uprkos buntu prema Vladi, postoji skepsa i prema opoziciji
I onda se nameće pitanje – šta je sa italijanskom opozicijom?
Demokratska partija i pokret Cinque stelle, koji je na regionalnim izborima često djelovao u simbiozi, imao je nekoliko zapaženijih uspjeha. Ipak, pitanje je kakvu bi oni podršku mogli imati na državnim izborima – odnosno da li bi ona bila dovoljna da sruši desnicu.
“Među mladima u Italiji postoji velika osjetljivost povodom pitanja kao što su klima, dešavanja u svijetu, ali i u samoj državi. Međutim, istovremeno postoji i nelagoda. Jer, djeluje kako alternative trenutno nema”, kađe rimski student Mateo Ferario (22) za Guardian.
Zadatak opozicije, otud, neće biti nimalo lak – moraće da pridobiju taj dio populacije. A liderka Demokratske partije Eli Šlajn za neke i ne djeluje kao najbolje rješenje.
“Pomalo me podsjeća na Meloni. Ona je dio ‘politike urlanja’ – samo slogani i fraze, a ne rješenja. Kao da nastupaju na ribljoj pijaci, a ne u politici”, zaključuje Ferario.
