U jeku rasprava oko Zakona o slobodi vjeroispovijesti i društvenim previranjima koje je izazvalo njegovo usvajanje još jedan od kulturoloških bisera crnogorske baštine je dobio novog vlasnika. Prostim pregledom na sajtu Uprave za nekretnine Crne Gore vidi se da je vlasnik parcele na kojima se nalaze ranohrišćanski objekti na Duklji postala - Mitropolija crnogorsko-primorska Srpske pravoslavne crkve.
Oblast Dukljanskih crkava se nalazi na istočnom dijelu antičkog grada Duklje, naspram ulice koja trenutno dijeli cio grad - na pola. Ovaj sektor je istražen na jedan manje temeljan način, u odnosu na ostatak lokaliteta, i trenutno je u mnogo lošijem stanju, budući da nije ni na koji način postao dio muzeja. Mali broj otkrivenih i još uvjek vidljivih struktura je ustvari napušten i većim dijelom je prekriven vegetacijom i puzavicama.
Državna nebriga: Zavod za zaštitu spomenika kulture Crne Gore, odmah poslije osnivanja, donio je rješenje (28. jula 1949. godine) br. 496 kojim se čitav arheološki lokalitet Duklja stavlja pod zaštitu zakona. Tada je bilo konstatovano da se veliki dio arheološkog lokaliteta Duklja nalazi u privatnoj svojini i da bi ga trebalo objediniti u jednu cjelinu…
Dakle, još od 1949. godine traju inicijative objedinjavanja, ali kao što vidimo - do danas to nije sprovedeno.
Samo od sebe se nameće pitanje: Kako je moguće da 2020. godine reprezentativni dio Duklje, po kojoj smo svjetski prepoznati, još uvijek nije stavljen pod stručnu i svaku drugu pažnju crnogorskih institucija zaduženih za brigu o crnogorskoj kulturnoj baštini?
Danas se taj dio arheološkog lokaliteta Duklja vodi u katastru kao poklonjen MCP SPC, koja se vodi kao vlasnik i korisnik, zamislite - „neplodnog zemljišta“?!
Po ovim podacima izgleda da je država Crna Gora 2020. godine uspjela da od jednog od najznačajnijih arheoloških lokaliteta napravi - parcelu sa „neplodnim zemljištem“?!
SPC kupuje identitet: Potpredsjednik Savjeta Mitropolije Crnogorske pravoslavne crkve Stevo Vučinić mišljenja je da je kupovinom zamljišta u Duklji na kome se nalaze temelji tri antičke crkve, cetinjska filijala Beogradske patrijaršije kupila temelj hrišćanskoga identiteta ovoga prostora.
- U jednoj od njih, najvećoj, služio je i episkop Evander iz Dokleje koji je 451. godine, učestvovao na Halkidonskome saboru i potpisao simbol vjere koja je kulturno oblikovala hrišćansku vaseljenu, kakvu je mi danas poznajemo - pojašnjava Vučinić.
Vučinić dalje navodi da je SPC kupila, ne samo dio Duklje, već i zemljište u neposrednoj blizini Dukljanskoga grada na Martinićkoj Gradini, jednom od śedišta Dukljansko-barske nadbiskupije, na kojem se nalaze temelji jedne od najstarijih dukljanskih crkava.
- U Doljanima, u doticaju s prostorom na kome se nalazi prvo śedište Dukljansko-barske nadbiskupije, s ostacima dvije najstarije antičke crkve u Crnoj Gori koje su zaštićene, SPC je kupila okolno zemljište i na njemu zasnovala manastir. U sva tri slučaja, s namjerom, da na temeljima antičkih i dukljanskih crkava sagradi - srpske crkve ili manastire. Na sreću, bezuspješno je pokušavala da kupi zemljište u doticaju s Pečistom Krajinskom u Ostrosu, takođe zaštićenim arheološklim lokalitetom. Međutim, na Prevlaci kod Tivta, posredstvom takozvane JNA koja joj je bila poratni vlasnik, došla je u posjed latinskoga manastira iz vremena kraljevine Duklje, i na njemu neometano gradi srpski manastir - navodi Vučinić.
Markantne tačke crnogorskog prostora: Potom Vučinić otkriva još neke interesantne detalje, poput informacije da je SPC u Piperima kupila šest hektara zemljišta s ostacima staroga manastira, koji kao takvi nijesu upisani u registar kulturne baštine, ,,sve sa namjerom da ga za račun Srbije obnovi”.
- Očito i nepobitno, Beogradska patrijaršija kupuje markantne geografske tačke koje oličavaju identitet crnogorskoga prostora, tumači ih kao srpske, i stavlja u funkciju beogradskih imperijalnih ambicija. To im nije teško s ovakvom administracijom i njenim odnosom prema državnome i nacionalnome identitetu, bolje reći, prema Crnoj Gori i Crnogorcima - bez kojih ona nema smisla. Dosadašnja kadrovska politika, u ovome pitanju, može se mirne duše nazvati trgovačko-velizdajničkom. Tome je, svaki dan gledamo, očito došao kraj! Sadašnje političke prilike su takve da je posve jasno da više ništa neće biti kao što je bilo. Čim prije to premudra vlast shvati, tim bolje i za njih, i za nas i za našu zemlju - kategoričan je Vučinić.
Došli smo, dakle, do fakta da se Mitropolija crnogorsko-primorska SPC vodi kao vlasnik parcele 1547 na Duklji sa svojinskom vrstom prava.
Na toj parceli se nalaze najmanje tri ranohrišćanske crkve koje se po nekim autorima pominju i u Ljetopisu Popa Dukljanina. Nesporna je njihova kulturološka vrijednost za cjelokupnu crnogorsku kulturno-istorijsku baštinu.
Dukljaninova crkva sv. Marije u gradu Duklja: Značajan prostor u Ljetopisu popa Dukljanina, posvećen je Svetopeleku, čiji se dolazak na prijesto poklapa s vremenom kada Bugari primaju hrišćanstvo i crkvi sv. Marije koja se po Dukljaninu nalazi u „gradu Duklja“.
Kako se navodi u Ljetopisu, poslije uspješne misije u Bugarskoj, papa Stjepan VI pozvao je misionara Konstantina da dođe u Rim, a ovaj je na tom putu prolazio kroz kraljevstvo Svetopeleka. Zahvaljujući njegovom propovjedanju, Svetopelek je primio hrišćanstvo sa svim svojim kraljevstvom. Hrišćani koji su ranije pobjegli u planinska utvrđenja, dobili su od kralja Svetopeleka, blagoslov da se vrate u svoja mjesta i da obnove gradove, koje su im nekada pagani popalili i razrušili.
On je, takođe, pokazao namjeru da prema starim poveljama, utvrdi ranije granice naselja i imanja i u tom smislu za pomoć se obratio Vatikanu i Carigradu. Tako se na velikom saboru, koji je trajao nekoliko dana, na "Dalmae omnes populos terrae", čitane stare grčke i latinske povelje. Na završetku sabora, kralj je krunisan od strane kardinala Honorija i to "na način rimskih kraljeva".
Po tom je kralj Svetopelek, prema sadržaju starih povelja, svojim poveljama podijelio pokrajine i oblasti svog kraljevstva i njihove granice i međe "prema slivu rijeka". Kralj je takođe naredio da se posvete arhiepiskopi, jedan u Saloni a drugi u Duklji.
Prema “starom pravu”, odredio je Svetopelek, Dukljansku crkvu za Mitropoliju, pod čijom su upravom proglašene sljedeće episkopije: Bar, Budvu, Kotor, Ulcinj, Svač, Skadar, Drivast, Polat i Sorbeum.
Kralj Svetopelek, je prema Dukljaninu, vladao 40. godina i 4. mjeseca, a sahranjen je u crkvi sv. Marije u gradu Duklji, dostojno i uz veliki svečani sprovod.
Narod ga je uz naricanje ožalio i u istoj crkvi u kojoj je sahranjen, uzdiže na prijesto njegovog sina Svetolika. Tu su Svetolika, arhiepiskopi i episkopi posvetili i krunisali i od tog dana uvriježio se običaj da se u toj crkvi, posvećuju svi kraljevi ove zemlje - piše Dukljanin.
Da ovi prepisi nijesu jedino što je snašlo ovaj najznačajniji arheološki lokalitet koji posjedujemo, i po kojem smo prepoznati, možete vidjeti i na fotografijama koje objavljujemo.
Naime, cijelom dužinom lokaliteta prema Morači nepoznati investitor je ušao u, nećete vjerovati, kopanje kanala?! Kanala, u dužini više stotina metara, preko arheološkog lokaliteta. Vidi se gomila iskopanog šuta sa mogobrojnim ostacima artefakata. Postoje i očevici koji tvrde da su se mogli vidjeti i prepoznatljivi artefakti iz rimskog perioda, a i sada se vide temelji nekih starijih građevina do kojih se kopalo.
Podgorica je i do sada imala nesrazmjerno mali broj izloženih i sačuvanih eksponata i artefakata sa Duklje. Sudeći po ovim snimcima, tog „dobrog starog običaja“ neće se lako odreći.
