Prijedlog ministra prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slavena Radunovića da bi građani Kotora na referendumu trebalo da odluče da li žele da njihov grad i dalje bude na UNESCO listi zaštićenih područja pokrenuo je burne reakcije kako stručne tako i laičke javnosti.
41Nekadašnji direktor Pomorskog muzeja i član Društva prijatelja grada Perasta, pravnik Andro Radulović za Portal Analitika kaže da postoje tačno utvrđeni kriterijumi i procedura kako se neki lokalitet briše sa ove liste i pojašnjava šta tome prethodi.
Kriterijumi za brisanje - gubitak univerzalne vrijednosti i ignorisanje preporuka
“Brisanje sa UNESCO reprezentativne liste nije jednostavan postupak. Mjesto svjetske baštine UNESCO-a može se ukloniti s popisa ako je njegova "izvanredna univerzalna vrijednost" (OUV), koja je opravdala njegov upis, uništena ili ozbiljno ugrožena. Ovu odluku donosi Odbor ili Komitet za svjetsku baštinu. Kriterijumi za uklanjanje su gubitak izvanredne univerzalne vrijednosti te neuspjeh u rješavanjuproblema, koji predstavljaju prijetnju istom”, kaže Radulović.
Postupci za uklanjanje, pojašnjava, zahtjevaju nekoliko faza.
“Kao prvo - identifikacija prijetnje. Zabrinutost zbog integriteta lokaliteta mogu izraziti razni faktori, uključujući državu - stranku, privatne osobe, nevladine organizacije ili druga udruženja. Zatim slijedi uvrštavanje na Popis ugroženih lokaliteta. Ako se prijetnje smatraju ozbiljnima, odbor može dodati lokalitet na Popis svjetske baštine u opasnosti, započinjući razdoblje praćenja i pokušaja sanacije”, pojašnjava on.
Slijede, kaže, konsultacije Odbora s državom strankom, pri čemu joj se daje prilika da riješi probleme.
“Ako prijetnje potraju i ako je OUV dokazivo ugrožena, odbor može glasati za uklanjanje lokaliteta s Popisa svjetske baštine. Nakon donošenja odluke o brisanju lokaliteta, odbor će obavijestiti državu stranku i javno objaviti odluku”, navodi Radulović.
Sagovornik Analitike ukazuje da UNESCO može ukloniti lokalitet s Popisa svjetske baštine ako je propao do te mjere da njegova izvanredna univerzalna vrijednost (OUV) više nije vidljiva ili ako je lokalitet izgubio karakteristike koje su dovele do njegovog uvrštavanja na listu.
“To može biti zbog različitih činilaca, uključujući neadekvatnu zaštitu, nedostatak upravljanja ili nepovratnu štetu. Iako je nepoštovanje standarda zaštite čest razlog, gubitak OUV-a je ključni kriterij za brisanje s popisa. UNESCO koristi reaktivni proces praćenja za procjenu stanja očuvanosti lokaliteta svjetske baštine. Taj proces uključuje informisanje države/Opštine o zabrinutostima u vezi sa stanjem lokaliteta te traženje komentara i informacija od države/Opštine”, kaže Radulović.
Država formalno može zatražiti brisanje lokaliteta
Tačno je, navodi, da država može formalno zatražiti brisanje lokaliteta, a Odbor za svjetsku baštinu može odobriti zahtjev pod određenim okolnostima.
“To se često radi kada lokalitet više ne ispunjava kriterijume za upis ili kada država ili neki drugi od pomenutih faktora, nije u mogućnosti osigurati njegovu zaštitu ili upravljanje. Za odobravanje zahtjeva potreban je dokaz da lokalitet više ne ispunjava kriterijume za upis zbog značajnog pogoršanja ili gubitka izvanredne univerzalne vrijednosti kao i dokaz da država nije u mogućnosti osigurati zaštitu i upravljanje lokalitetom i da je malo vjerovatno da će se stanje lokaliteta poboljšati”, pojašnjava Radulović.
Faktički, kaže, najčešće se to dešava zbog toga što država ne ispunjava zahtjeve koje joj postave članice Komiteta.
“Dakle, kada se država više puta ogluši na njihove zahtjeve i nastavi da preduzima aktivnosti suprotne Konvenciji i smjernicama Komiteta, slijedi period upozorenja, a nakon toga upis na Listu svjetskog naslijeđa u opasnosti. To znači da dokle god postoji izvanredna univerzalna vrijednost, dokle je njena suština kao takva sačuvana, bez obzira na napade koje trpi, devastacije koje se vrše, ona će biti na toj listi”, ističe Radulović.
To, kako dodaje, ne mora biti nužno zlo jer tada se obezbjeđuje ekspertska ili čak materijalna pomoć od UNESCO-a.
“Kotor je bio paralelno upisan na obje liste sve do 2003. godine jer se do tada smatralo da postoje još uvijek opasnosti od zemljotresa i posljedica sanacije, dok je od 2003. samo na Listi zaštićenih dobara. Dakle upis na Listu svjetskog nasljeđa u opasnosti je početak puta ka brisanju sa liste zaštićenih. Ako se ništa ne preduzima može uslijediti ispis”, jasan je Radulović.
Radunovićev prijedlog podržava samo građevinski lobi
Sagovornik Analitike ukazuje da, s obzirom na reakciju stručne ali i šire javnosti, kao i dijela političke scene na, kako kaže, nesretnu izjavu ministra Radunovića, koju, navodi, podržavaju samo predstavnici građevinskog lobija i manji dio vlasnika placeva na kojima nije predviđena gradnja, postoji određeni stepen svijesti javnosti u Crnoj Gori o značaju pripadanja ovoj listi.
“Naravno, uvijek ima onih koji smatraju da je betonizacija slobodnog prostora i brza zarada od prodaje stanova najbolji način razvoja i stvaranja prihoda, međutim to je samo trenutno, a posljedice svega toga bi bile nepovratne. Stanovnici Boke Kotorske su i te kako svijesni koje privilegije, povlastice, ali i zaštitu imaju zbog toga što je Kotor upisan na UNESCO-voj listi svjetske baštine. Ako bi se dozvolilo ministru Radunoviću i sviti koju on zastupa da ostvare svoj naum, u narednom periodu bi došlo do spajanja naselja u Bokokotorskom zalivu, nestanka zelenih površina i pretvaranja zaliva u jednu veliku baru”, upozorava Radulović.
Dakle, kako dodaju, specifičnost i jedinstvenost Kostanjice, Morinja, Strpa, Risna, Perasta, Dražin vrta, Orahovca, Ljute, Sv Stasija, Dobrote, Starog grada, Mua, Prčanja i Stoliva bi bili trajno izgubljeni.
“Svako od ovih mjesta ima svoju istoriju i tradiciju i zbog toga se ovaj cijeli dio zaliva našao na Listi. Boka je i ovako prenatrpana i zagušena, možete misliti što bi se desilo kada bi se dozvolila nekontrolisana gradnja, a koja je već dijelom uzela maha”, upozorava Radulović.
Moratorijum ukinut 2021, nastavljena prekomjerna gradnja
Podsjeća da je marta 2017. tadašnja Vlada Crne Gore uvela moratorijum na gradnju u tom području zbog višegodišnjih upozorenja UNESCO-a da bi Kotor mogao biti skinut sa liste zaštićenih područja zbog pretjerane devastacije prostora.
“Moratorijum je ukinut 2021. godine i nastavljena je prekomjerna gradnja. Da li će Opština i država preduzimati neke korake da se to ograniči, tek ćemo da vidimo. PUP je donesen, još se čeka Menadžment plan grada, odnosno njegova revizija… Dakle, s obzirom da to da Opština i država ne ispunjavaju obaveze koje su im predočene, a svjesni su posljedica koje sam ranije naveo, veoma je upitno da li imaju iskrenu namjeru da očuvaju Izuzetnu univerzalnu vrijednost lokaliteta zbog koje se Kotor našao na Listi”, skeptičan je Radulović.
Skidanje sa liste prepolovilo bi posjete Kotoru
Pojašnjava da međunarodni standard ne znači samo čitanje i ispunjavanje odluka Komiteta, ili razmišljanje da je neki grad važniji od drugoga, nego činjenicu da onog trena kada neko dobro bude upisano na Listu svjetske baštine to znači da ono po definiciji ne pripada samo nama, nego svim građanima svijeta.
“To je elitna grupa kulturnih i prirodnih dobara koja je u slučaju da se desi neka elementarna kataklizma, prepoznata kao nešto što je najvrijednije na nivou svijeta i što treba sačuvati za buduće generacije. To je koncept iza svjetskog nasljeđa i ne znači da je Kotor vrijedniji od nekog drugog grada, nego da su to biseri prirodnih i kulturnih vrijednosti koji su svim svojim karakteristikama zavrijedili da budu prenešeni u netaknutom ili koliko je moguće trenutnom obliku narednim generacijama”, navodi Radulović.
Nekada su to, pojašnjava, pojedinačni objekti a nekada, kao kod nas, jedna cijelina od Veriga do Veriga, koja podrazumijeva obezbjeđivanje uslova za normalan život stanovništva koji se suočava sa nizom poteškoća, od saobraćaja i mobilnosti do urbanizacije.
“Ali i dalje ta činjenica da smo na toj prestižnoj listi nama donosi ogroman broj turista i ekonomski razvoj. Onog trenutka kada bi se Kotor skinuo sa liste, broj kruzera i posjeta bi se kroz par godina prepolovio. Svaka reklama Kotora počinje sa time da se nalazi na UNESCO-voj listi...Iako se zove prirodno i kulturno istorijsko područje Kotora, Kotor se našao na Listi isključivo po kriterijumima kulture, dakle zbog kulturološkog uticaja čovjeka na prostor oko sebe”, objasnio nam je Radulović.
Skidanje sa liste UNESCO svjetske baštine je ipak, kaže, rijekta pojava.
“To se nedavno desilo Liverpulu koji je više puta opominjan zbog prekomjerne gradnje u istorijskom centru. Grad se oglušio i izabrao da nastavi sa gradnjom i ispisan je. Liverpul, sa druge strane, ne zavisi toliko od turizma kao Kotor. Prije njega to se desilo i Drezdenu i jednom svetilištu u Omanu koliko se sjećam. Dakle, veoma rijetko”, ističe on.
UNESCO lista spasila Kotor od betonizacije
Radulović smatra veoma zabrinjavajućom činjenicu da dio javnosti i političkih aktera pokušava relativizovati značaj UNESCO statusa, predstavljajući ga kao „teret razvoja“ ili „strano miješanje“.
“Stvaranje mita da je UNESCO faktor usporavanja razvoja sredina, da bi sve bilo jednostavnije da Kotor nije upisan na listi i da bi izlaskom sa Liste sve procvijetalo, je veoma opasan narativ. Kao što sam ranije rekao, gubljenjem statusa došlo bi do potpune devastacije prostora prekomjernom gradnjom i na dužem štapu do drastičnog pada kako kvaliteta života tako i vrijednosti prostora, ali i nekretnina na njemu”, ističe on.
Sagovornik Analitike smatra da je upis na Listi u prethodnim godinama većim dijelom sačuvao Kotor od betonizacije.
“Naravno, status sam po sebi nije dovoljan za očuvanje, a pokazalo se da se i UNESCO-vi mehanizmi znaju zaobići i zloupotrijebiti što je nedavno potvrdila ekspertska posjeta Kotoru gdje je skrenuta pažnja na zloupotrebu i prekomjernu upotrebu HIA studija”, ističe Radulović.
Ukazuje da su se i drugi veći gradovi u Evropi u nekim periodima nalazili na Listi svjetske baštine u opasnosti ili na crvenoj listi, ali su imali svijest i nalazili su načine da se izbore sa preprekama i da sačuvaju svoje mjesto na listi.
“Jedini način borbe protiv tog narativa je upravo edukacija šire javnosti o značaju upisa na Listu. To se postiže jačanjem institucija, prije svega kancelarije za UNESCO pri Ministarstvu kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturnih dobara ali i drugih institucija povezanih sa ovom materijom. Ne postoji čarobni štapić koji bi preokrenuo svijest o ovom problemu, nego samo ozbiljan pristup vršilaca vlasti i kampanja koja bi upoznala javnost sa privilegijom koju imamo”, poručuje sagovornik Analitike.
Lokalno stanovništvo želi kontrolisani razvoj, vlast da vodi računa o tome
Na pitanje u kolikoj je mjeri, prema njegovom mišljenju, u Crnoj Gori narušen balans između razvoja i očuvanja nasljeđa, kaže da smatra da se nalazimo na prekretnici kada je u pitanju očuvanje naše kulturne baštine, a samim tim i našeg identiteta.
“Potpuno sam svjesan činjenice da je, pod naletima svih mogućih promjena, kako na globalnom, tako i na regionalnom i lokalnom nivou, jako teško održati i očuvati balans između razvoja i očuvanja nasljeđa. Ipak, samo snoseći odgovornost, a onda i krivicu zajedno, prvenstveno mi lokalno stanovništvo, možemo uraditi prave korake da do udaljavanja sa Liste UNESCO-a ne dođe”, poručuje Radulović.
Naglašava da koncept koji se ovakvim nesmotrenim potezima promoviše iz Podgorice nije onaj razvoj koji mi na lokalnom nivou očekujemo.
“Dosadašnja, ali naročito planirana urbanizacija ovog prostora, bi samo učinila neizdrživim život u Boki. Smatram da nama UNESCO nije prepreka razvoja već neplanska gradnja i saobraćajna infrastruktura koja utiče na kvalitet ponude, a koja bi bila još više opterećena dodatnom gradnjom”, upozorava Radulović.
Lokalno stanovništvo, prema njegovim riječima, želi konrolisani i održivi urbani razvoj u kome će moći da se razvija i u kome će moći da se gradi u mjeri mogućeg, a ne željenog.
“Dakle razvoj da, ali razvoj u službi lokalne zajednice i običnog čovjeka koji tu živi. Centralna vlast mora da vodi računa o tome, a ne o željama građevinskih lobija”, poručuje on.
Kada je riječ o prioritetima lokaliteta koji imaju ili teže ovom prestižnom statusu, ključ bi, kako ističe, bio podizanje svijesti o značaju kulturnog dobra.
“Mislim da, kada se ljudi bore za egzistenciju i u vremenima srozanog i niskog standarda, priča o kulturnom nasljeđu velikom broju porodica i pojedinaca može da bude potpuno suvišna i daleka. Međutim, mišljenja sam da je to jedini mehanizam da suštinski svako od nas, kao i svi oni koji pripadaju mlađim generacijama, što je mnogo važnije, kroz priču i edukaciju o nasljeđu, jačaju svoj identitet, a time i ljubav prema mjestu i državi u kojoj živi”, zaključuje Radulović.
