"Izgledala je užasno, kao široka ljepljiva traka sa sitnim ispupčenjima", rekla je 42-godišnja stanovnica Kardifa, a prenosi BBC.
To je bio prvi simptom neurocisticerkoze, bolesti zbog koje je u njenom mozgu završilo čak 38 parazita, izazivajući jake glavobolje, epileptične napade i psihozu.
Ona je jedna od svega nekoliko osoba kojima se svake godine u Velikoj Britaniji dijagnostikuje ova infekcija mozga, koju izazivaju larve svinjske pantljičare.
Nakon godina borbe da povrati zdravlje, Lovri želi da svoje iskustvo pretvori u nešto pozitivno i podigne svijest o ovoj bolesti.
Kobna greška
Lovri, koja radi u medijima, 2007. godine provela je tri mjeseca putujući po Indiji. Njen ljekar, specijalista za infektivne bolesti i mikrobiologiju dr Brendan Hili, smatra da se upravo tada zarazila.
Tokom putovanja odlučila je da ne jede meso, nadajući se da će tako izbeći trovanje hranom. Međutim, dr Hili vjeruje da je nesvjesno pojela hranu kontaminiranu mikroskopskim jajima svinjske pantljičare.
Lovri kaže da je njeno putovanje u Indiju 2007. godine bilo nevjerovatno Tek tri godine kasnije, 2010, u toaletu jednog restorana primijetila je pantljičaru i pustila vodu.
Obratila se ljekaru opšte prakse, ali analiza stolice nije pokazala ništa zabrinjavajuće. Kako se osjećala dobro, nastavila je da živi kao i ranije.
„Ostale smo bez riječi“
U roku od godinu počele su snažne glavobolje.
Zatim je 2011. doživjela prvi epileptični napad.
„Počela sam da se mučim da izgovorim pojedine riječi“, prisjetila se.
„Sljedeće čega se sećam jeste da sam se probudila u kolima Hitne pomoći i pitala se kako se to dogodilo.“
Uslijedili su boravak u bolnici, CT i magnetna rezonanca, nakon čega je pozvana da čuje rezultate.
„Doktor me je posadio i rekao: 'Pregledali smo vaše snimke i pronašli 38 parazita u vašem mozgu'“, ispričala je.
„Mama i ja smo ostale potpuno zatečene. Pitale smo se: 'Što zaboga to znači?'“
Lovri u bolnici u septembru 2015. čekajući skeniranje sa svojom sestrom Ljekari su u početku sumnjali na toksoplazmozu, infekciju koja se može prenijeti kontaktom sa izmetom zaraženih mačaka.
Međutim, Lovrina majka pitala je da li bi napad mogao biti povezan sa pantljičarom koju je pronašla godinu ranije.
Poslije dodatnih analiza konačno joj je postavljena dijagnoza neurocisticerkoze.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), ljudi se mogu zaraziti konzumiranjem sirove ili nedovoljno termički obrađene svinjetine, vode kontaminirane jajima pantljičare ili usljed loše higijene.
Bolest je izuzetno rijetka u Velikoj Britaniji i gotovo svi slučajevi bilježe se kod ljudi koji su živjeli ili boravili u područjima gdje je bolest rasprostranjena.
Godine borbe
„U tom trenutku imate bezbroj pitanja jer nemate predstavu što vas čeka“, rekla je Lovri.
„Pitate se šta će biti dalje, kakvo će mi biti zdravlje, koje ljekove ću morati da pijem, da li ću moći da se vratim na posao.“
U bolnici je provela dvije nedjelje i dobila terapiju antiparazitnim ljekovima i steroidima.
U početku je djelovalo da je liječenje uspješno.
Narednih nekoliko godina bila je dobrog zdravlja. Putovala je sa sestrom na Novi Zeland, preselila se u Bristol, pohađala časove cirkuskih veština i trčala polumaratone.
Ali potom se srušila na poslu.
Pregledi su pokazali velika oticanja mozga oko parazita.
Poslije tog kolapsa postala je zbunjena, a počela je da osjeća utrnulost i trnjenje po tijelu.
Morala je da napusti posao i preseli se kod oca u Karmarten.
Steroidi su promijenili njen fizički izgled, a kako joj se život sve više sužavao, pala je u depresiju sve dok joj se mentalno zdravlje nije potpuno urušilo.
„Počeli su paranoja i psihoza... imala sam jaku anksioznost i napade panike“, rekla je Lovri, koja je šest nedjelja provela u neuropsihijatrijskoj bolnici.
"Ponašala se kao malo dijete"
„Moja porodica više nije znala šta da radi dok je stanje postajalo sve gore. Prijatelji su dolazili da me obiđu i zatekli bi me u užasnom stanju.“
Jedna od njih bila je Nikola Braun, njena prijateljica više od 20 godina.
Prijateljica Nicola bila je šokirana pogoršanjem stanja Lovri kada ju je posjetila u neuropsihijatrijskoj bolnici
Nakon što je mjesec nije videla, ostala je šokirana.
„Ušla sam u sobu i ponašala se kao malo dijete“, prisetila se Nikola.
„Puzala je po podu, skrivala se iza zavjese, sjedjela ocu u krilu kao da ima pet godina.“
Kada je posjeta završena, Lovri ju je izvrijeđala i rekla joj da se više nikada ne vraća.
Kasnije joj je poslala poruku.
„Pisalo je otprilike: 'Hvala ti što si došla. Večeras ćeš me vidjeti na vijestima. Policija me traži.'“
„Bilo je to zastrašujuće i potpuno neizvjesno vrijeme“, rekla je Nikola.
„Pitala sam se da li je ovo sada nova Lovri i da li ćemo ikada više vidjeti onu osobu koju poznajemo.“
Oporavak
Povratak zdravlju trajao je godinama.
Nakon izlaska iz bolnice i dalje je bila u veoma lošem stanju i vratila se da živi kod oca.
„Nijesam se osjećala kao ja. Nijesam tako ni izgledala. Nijesam željela ni da izlazim iz kuće.“
Kasnije je završila pripremni kurs za studije umjetnosti u Karmartenu, a do 2018. godine osjećala se dovoljno dobro da se vrati u Kardif, gdje je diplomirala dizajn enterijera.
Na posao se vratila tek 2022. godine.
Slučaj kakav se viđa jednom u karijeri
Njen ljekar, dr Hili, kaže da je Lovrin slučaj jedinstven.
„Ovo je jedini ovakav slučaj koji sam vidio tokom cijele svoje karijere“, rekao je.
Dr Healy je rekao da su o slučaju Lovri raspravljali vodeći stručnjaci u Velikoj Britaniji i SAD-u
Dodao je da su njen slučaj analizirali vodeći stručnjaci iz Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država.
„Ne očekujem da ću tokom ostatka karijere vidjeti još jedan ovakav slučaj. Mnogi specijalisti za infektivne bolesti nikada neće naići na nešto slično. Toliko je rijedak.“
„Srećna sam što sam živa“
Poslije godina zdravstvenih problema, paraziti su se u njenom mozgu kalcifikovali.
„Nijesam imala operaciju da ih uklone iz mozga. Vremenom odumru i kalcifikuju se. Sada su svi u tom stanju“, objasnila je.
Dr Hili kaže da je terapija uspješno uništila sva jaja pantljičare i da je Lovri danas dobro.
Od 2017. godine nije imala nijedan epileptični napad, ali će do kraja života morati da uzima ljekove protiv epilepsije.
Lovri kaže da želi da iz svega izađe nešto dobro.
„Sada želim da nastavim sa svojim životom, da širim svijest o ovoj bolesti i da iz svega što mi se dogodilo proizađe nešto pozitivno.“
„Nikada ne znate što vas čeka iza ugla. Srećna sam što sam živa, zdrava i ponovo u dobroj formi i to nikada ne uzimam zdravo za gotovo", dodala je.
