Sa kolikom zabrinutošću su praćena događanja na Cetinju prošlog vikenda najbolje svjedoči “Apel za Crnu Goru” koji su čelnicima Evropske unije i NATO-a poslali nekadašnji ministri iz zemalja regiona, među kojima je i bivša ministarka vanjskih i evropskih poslova Hrvatske, Vesna Pusić.
Provokacija zagovornika crnogorskog suvereniteta
Komentarišući događaje iz prijestonice 4. i 5. septembra, Pusić za Portal Analitika podsjeća da Cetinje i njegov manastir imaju posebno simboličko značenje za crnogorsku nezavisnost. Iz tog razloga, kako napominje, nije trebalo biti posebno politički mudar i znati da će ustoličenje mitropolita Joanikija biti doživljeno kao provokacija upućena zagovornicima suverene Crne Gore.
Smatra i da SPC u Crnoj Gori ima pravo na ustoličenje, ali ako se to u ovim okolnostima nije željelo pretvoriti u politički čin i poruku Crnogorcima, moglo se, kaže, bez ikakvih problema održati u hramu u Podgorici.
“Ono što se desilo predstavlja kontinuitet u nizu događaja kojima svjedočimo već neko vrijeme, a koji su naročito intenzivirani od posljednjih parlamentarnih izbora u Crnoj Gori i dolaska nove Vlade”, kaže Pusić.
Važno je, ističe ona, biti svjestan činjenice da se sukob u Crnoj Gori odvija između dvije grupacije koje nisu nimalo slične, niti su na različitim političkim pozicijama.
“Jednu grupaciju čine ljudi različitih političkih uvjerenja, od konzervativnih do liberalnih i socijalističkih, ali im je zajedničko da se zalažu za nezavisnost i suverenitet. S druge strane, oni koji ih najžešće napadaju, negiraju samo postojanje Crne Gore kao samostalne države. Teško je unutar jedne države raspravljati sa stavom koji negira njeno postojanje. U sadašnjoj vladajućoj koaliciji ima i jednih i drugih. Politički gledano to je vrlo nestabilna vlada, temeljena na većini od jednog parlamentarnog zastupnika i izložena ogromnim pritiscima spolja. Bez obzira što ko mislio, bilo bi važno da joj se da prostora i šansa da se stabilizuje. Jer, bezvlašće je najgore”, navodi Pusić.
Evropa ima preča posla
Reakcije na događaje sa Cetinja bile su brojne, kako iz Hrvatske, tako i iz ostatka regiona. Ipak, na širem planu, kada je riječ o Evropskoj uniji, bili su prilično suzdržani.
Pusić ističe da posrijedi nije uobičajeni diplomatski manir, te da Sonja Biserko ima pravo kada kaže da Zapad, zapravo, i ne razumije suštinu situacije.
“Zapad ne samo da ne razumije ove zamršene odnose u regionu, nego momentalno ima i preča posla. Za one koji žele trajnu nestabilnost na Balkanu i odgađanje bilo kakvog EU projekta, ovo je savršeno izabran trenutak: Zapad se bavi traumom Avganistana, njemačkim izborima, odnosima SAD – Kina, odnosima EU – Rusija... Istini za volju, Balkan im je malo i dosadio“, ocjenjuje Pusić.
Ali, upravo zbog toga, kako kaže, zajedno se moramo baviti međusobnim odnosima u Jugoistočnoj Evropi.
„Ako smo mi spremni i sposobni da preuzmemo odgovornost, onda možemo i tražiti partnere u EU i na širem međunarodnom nivou. Na tom tragu smo i napisali naš “Apel za Crnu Goru”, navodi Pusić.
Prema njenim riječima, Crna Gora, njena sadašnja Vlada, predsjednik i crnogorsko društvo su pod pritiscima, a veliki dolaze iz Srbije. Nema sumnje, kaže ona, da to mrcvari Crnu Goru i ponovo tjera u ilegalu njen identitet i državnost. Ocjenjuje da je to, ipak, najdestruktivnije po Srbiju.
“Čak i da se Crnogorci moraju povući u ovom času, njihov identitet je ojačan i konsoliduje se. A Srbiju ovi potezi oblikuju, nameću joj se kao njen identitet, način postojanja i funkcionisanja. Srbija, puna genijalnih ljudi, kreativnosti, životnog veselja, mora da prihvati ovakvu politiku kao svoju legitimaciju i identitet. To je strašno i još jedan razlog da se tome suprotstavimo. Tu funkciju samoodbrane jedino može na sebe preuzeti građansko društvo u Srbiji i Crnoj Gori, ali i u cijelom regionu. Važno je da Crna Gora bude stabilna, uspješna i u Evropskoj uniji. Jednako je tako važno da to bude i Srbija, a i sve ostale zemlje Jugoistočne Evrope”, pojašnjava Pusić.
Istorijska prelivanja
O prijestonici i “ustoličenju iz helikoptera” pisali su brojni mediji navodeći da odslikavaju duboke podjele u Crnoj Gori, a jedan hrvatski je ocijenio da – ako ‘padne’ Crna Gora, sljedeća je Bosna i Hercegovina. I Pusić smatra da se stanje iz naše zemlje može prenijeti na region.
“Naravno da se nestabilnost iz Crne Gore može preliti na susjedstvo. Istorija Jugoistočne Europe je istorija tog prelivanja. Podsjećam na poznatu definiciju gluposti: Uvijek ponavljati jedan te isti postupak, očekujući da će on proizvesti drugačiji rezultat”, navodi Pusić.
Komentarišući patrijarha Porfirija, Pusić ističe da jeste doprinio boljim odnosima Hrvatske i Srbije, ali da to ne smije biti nauštrb drugih nacija u regionu.
“Mi smo svi brojčano mali narodi, ali postoji neka vrsta “Delusions of Grandeur”, pa oni koji imaju koji milion ili više stanovnika, odmah misle da mogu dominirati nad drugima. Dobri odnosi između Hrvata i Srba moraju biti prvi korak ili model za međusobno dobre odnose svih nacija u regionu, ali ne smiju biti pokriće i paravan za ekspanzionističke aspiracije prema drugim nacijama”, zaključuje Pusić.
