Srpske i američke zastave tri mjeseca zajedno se vijore na protestima ispred pravoslavnog Sabornog hrama Svetog Save u gradu Klivlendu.
„Pomozite nam da spasimo našu crkvu“, „Moć bez pravde je tiranija“ i „Beograde, da li nas čuješ“ samo su neki od transparenata koje nose nezadovoljni vjernici.
Umjesto na liturgiji, već 12 sedmica nedjeljna jutra provode ispred crkve u saveznoj državi Ohajo.
„Komplikovana je i kompleksna priča", kaže 36-godišnja Nina Marković, jedna od demonstrantkinja, na početku razgovora za BBC na srpskom.
Pojedini parohijani, nezadovoljni radom crkvenog odbora, mjesecima postavljaju pitanja o procedurama i finansijskoj situaciji u njihovoj crkvi i čitavoj istočnoameričkoj eparhiji, na čijem čelu je od 2016. vladika Irinej Dobrijević.
„Žalili smo se, ne samo zato što nijesmo dobili transparentnost i odgovore na pitanja, već zato što mislimo da se krše neki zakoni - i crkveni i svetovni", naglašava Marković.
Zbog toga su pisali i Sinodu, kao najvišem organu Srpske pravoslavne crkve (SPC), i patrijarhu Porfiriju.
Međutim, do protesta je došlo tek poslije smjene Dragoslava Kosića sa pozicije sveštenika i paroha njihove crkve.
„Ok, ne sviđaju ti se naša pitanja, nikakav problem, ali ne možete tek tako, bez ikakvog razloga, razriješiti dobrog sveštenika", kaže Marković.
„Ni krivog, ni dužnog, sve iz osvete prema nama", dodaje 60-godišnja Branka Mudrinić, takođe jedna od demonstrantkinja, za BBC na srpskom.
Iz istočnoameričke eparhije do trenutka objavljivanja teksta nijesu odgovorili na pitanja BBC-ja na srpskom, kao ni vladika Irinej na poruku za izjavu.
Prethodno su za američke medije naveli da se „u skladu sa kanonskim ustrojstvom SPC, svaka parohija nalazi pod nadzorom njenog eparhijskog arhijereja“.
To podrazumijeva „postavljanje i premještaj sveštenstva radi dobra crkve“, tako da je episkop Irinej „odlukom o promijeni sveštenog rukovodstva u crkvi izvršio redovno njegovo nadzorno pravo“, rekli su iz eparhije.
Demonstrante optužuju da „narušavaju mir i poredak u parohiji“ i „pokušavaju da privuku medijsku pažnju kako bi promovisali njihove stavove, na štetu ugleda saborne i Srpske pravoslavne crkve“.
O protestima
„Bez dozvole ste na ovom posjedu", kaže policajac okupljenima na jednom od protesta ispred Sabornog hrama Svetog Save.
„Morate da idete - ne želim da vas uhapsim, ali ako budem morao to ću i učiniti", dodao je.
Na snimku tog razgovora, objavljenom u lokalnim medijima, po policajcu umotanom u kapu i šal je jasno da na protestu bilo veoma hladno.
Kakvo god bilo vrijeme, po kiši ili snijegu, demonstranti su nedjeljom bili ispred crkve.
Na jednom od skupova su spriječili sveštenika da obavi liturgiju.
„Sve je krenulo tako što su počeli da blokiraju ulaz u hram", kaže Dragan Vuković, novi sveštenik Sabornog hrama Svetog Save, za BBC na srpskom.
„U crkvenim krugovima je to presedan", dodaje.
Demonstranata, kako kaže, „nekad bude 20, nekad 60", u parohiji od „oko 1.000 članova i 300 porodica".
„Mnogi se drže po strani, čekajući da se sve stiša", smatra Vuković.
Crkva Svetog Save je u međuvremenu odlučila da „iz bezbjednosnih razloga zamijeni sve spoljne i pojedine unutrašnje brave", a policija tokom nedjeljnih skupova sprečava demonstrante da priđu crkvenom imanju.
Iz crkve ih optužuju za „verbalne napade na policiju i članove crkvenog odbora".
„Pritom, većina uopšte ne pripada našoj crkvi, nego dolaze iz drugih mjesta", kaže 31-godišnji Stefan Nikolić, koji radi u administraciji crkve Svetog Save, za BBC.
Jedna osoba je privedena zbog narušavanja javnog reda i mira, saopštila je policija Parme, klivlendskog predgrađa u kom se hram nalazi.
Pojedinim demonstrantima je izrečena i mjera zabrane prilaska crkvi.
„Svi mogu da učestvuju na bogosluženjima i da se pričešćuju, jedino je zabranjeno blokiranje ulaza u crkvu", kaže sveštenik Vuković.
Ali demonstranti su ljuti.
„Da je sve bilo kako treba, da je (sveštenik Kosić) morao iz crkvenih razloga da ide u drugu parohiju ili zato što nije dobro obavljao posao, ne bi uopšte bio problem - bilo bi nam žao, ali bismo prihvatili, moramo", kaže Marković.
„Ali problem je način na koji je to urađeno."
Ako treba, naglašava, neka Sinod pošalje komisiju, da „sve strane iznesu što imaju, pa nek oni kažu ko je u pravu".
„Nije nam cilj da se napravi skandal za Srpsku pravoslavnu crkvu ili za vladiku, već da nas čuju oni do kojih ovo treba da dođe", dodaje Marković, izabrana 2024. za predsjednicu crkvenog odbora, ali je tu odluku poništio vladika Irinej.
Kao poseban razlog nezadovoljstva demonstranti ističu pitanje novca prikupljenog na donatorskoj večeri 2023. za manastir Marča u Ohaju.
„Nestalo je više od 75.000 dolara, niko ne zna gdje su", tvrdi Marković.
Iz eparhije na pitanje BBC-ja o tom novcu takođe nijesu odgovorili.
U međuvremenu su objavili da je za obnovu manastira, na različite načine, prikupljeno oko 240.000 dolara i da će „u narednim mjesecima, čim to bude izvodljivo" doći do „konkretnog napretka u projektu".
To nije jedini problem, naglašava Marković.
Tvrdi i da je dječiji kamp Sveti Sava - koji SPC organizuje - u velikim dugovima, kao i da je na računu eparhije iz godine u godinu sve manje novca, koji „nestaje na sve strane".
„Kada sam vidjela što se dešava bila sam zapanjena, ali i dalje imamo mogućnost da izvučemo eparhiju, manastire, groblja i kampove iz finansijskih problema".
Međutim, kako kaže, umjesto da se episkop „obrati narodu i kaže 'ljudi moji, sve je puklo, daj da pomognemo crkvi i dignemo eparhiju gdje treba da bude', on se okružio malom grupom ljudi kojima jedino vjeruje i ne reaguje ni na što".
Ko je episkop Irinej Dobrijević
- Rođen je 1955. u Klivlendu
- Svetovno ime mu je Mirko Dobrijević, a posljednjih mjeseci bio je poznat kao jedan od šestorice episkopa SPC koji su podržali studentske zahtjeve poslije pada nadstrešnice željezničke stanice u Novom Sadu
- Roditelji su mu posle Drugog svjetskog rata stigli u Ameriku, koju je za Politiku 2007. nazivao „domovinom, a srpski identitet i pravoslavlje - otadžbinom"
- Poslije osnovnog obrazovanja u Klivlendu, upisuje Akademiju za likovnu umjetnost, od 1975. do 1979. pohađa teološku Akademiju Svetog Tihona u Pensilvaniji. Magistrirao je na Pravoslavnoj bogoslovskoj akademiji Svetog Vladimira u Njujorku", piše u zvaničnoj biografiji, prenosi Istinomer
- Predavao je na Univerzitetu Lojola u Čikagu, kao i na Teološkom fakultetu SPC u Beogradu i bio jedan od urednika „Staze pravoslavlja“, zvanične publikacije SPC u SAD i Kanadi. Kao izvršni direktor Kancelarije SPC u SAD, zadužen za spoljne odnose crkve, stekao je „veliko iskustvo crkvene diplomatije", kaže
- Sveštenik monah postao je 27. januara 1995. godine, upravo u Sabornoj crkvi Svetog Save u Ohaju
- U maju 2006. izabran je za episkopa Eparhije australijsko-novozelandske, a u maju 2016. za episkopa Eparhije istočnoameričke
- Politika je 2007. pisala o utisku da nije „svesrdno prihvaćen u Crkvi“, na što je on odgovorio da „nije iz tipičnog stereotipnog kalupa srpskog sveštenika ili episkopa". O sebi kaže da je „pravoslavac i Srbin od glave do pete", ali da je „rođen, odrastao i školovan na Zapadu, što, naravno, čini svoje"
- Prvi dio višednevne radne posjete patrijarha Porfirija SAD iz 2023. obilježilo je vidno odsustvo nadležnog episkopa istočnoameričkog Irineja, pisao je Danas, pominjući nesporazume Patrijaršije i američkih vladika
Što dalje?
Dok demonstranti zahtijevaju povratak smijenjenog sveštenika Kosića, Saborni hram Svetog Save priredio je 11. januara novogodišnji ručak i svečanu dobrodošlicu novom svešteniku Draganu Vukoviću i njegovoj porodici.
„Na blagoslovenom događaju, u duhu vjere, zajedništva i bratske ljubavi“ okupilo se više od 150 parohijana, koji su iskazali podršku novom pastiru naše zajednice", piše na sajtu eparhije.
„Za zajedničkom trpezom osjetila se praznična radost, toplina bratskog susreta i nada u novi početak“.
Vuković kaže da samo „želi mir i da se sve bez pompe riješi u okviru zajednice".
Demonstrantima je po dolasku, kako kaže, poručio da „nije došao bagerom ili tenkom, niti želi da kranovima nešto ruši", već da je tu da služi liturgiju.
Ona je, ističe, iznad svega - naziva je „srcem crkve" i po značaju je poredi sa disanjem i hranom - i ne smije se blokirati, dodaje.
„Imamo svi pravo da izražavamo mišljenje, da se slažemo ili ne slažemo sa nečim i protestujemo, ali za sve postoji i mjesto i vrijeme", navodi Vuković.
„Hiljadu puta sam rekao da su vrata crkve otvorena svima - pretvorite ljutnju i nezadovoljstvo u molitvu, dođite u hram i, ako je volja božija, možda se vaš sveštenik i vrati".
Demonstranti u međuvremenu poručuju da od protesta neće odustati.
„Stajaćemo na ulici 110 nedjelja ako treba", naglašava Branka Mudrinić.
Kaže da je „iscrpljena, razočarana i ljuta, ali najviše slomljenog srca“.
Srpsku pravoslavnu crkvu naziva „živim otkucajem srca našeg naroda, njegovog identiteta, sjećanja i kontinuiteta“.
„Kada se povjerenje u upravljanje tom svetom ustanovom naruši, osjećam se kao da je dio našeg kolektivnog duha ugrožen, a ćutanje ili skretanje pažnje kad se postavljaju direktna pitanja samo produbljuje ranu.
„Ostavlja nas da se osećamo nečujno, necijenjeno i ponekad kažnjeno zato što smo dovoljno marile da progovorimo."
Zbog toga, ističe, toliko boli aktuelna situacija i smjena oca Dragoslava.
„Odbijam da budem ućutkana zato što su moja pitanja opravdana i nezgodna.
„Osjećam odgovornost da nastavim da govorim, baš iz ljubavi prema crkvi", zaključuje Mudrinić.
