U sklopu obilježavanja 27. decembra, Dana Gradskog pozorišta, sinoć je u Velikoj sali KIC-a „Budo Tomović“ premijerno izvedena predstava „Raspored časova“ (12+) po konceptu i u režiji Petra Pejakovića. Ova predstava inspirisana likom Pipi Duge Čarape nastala je po tekstu autorskog tima predstave, a ostavila je snažan utisak na gledaoce svih generacija.
Pejaković je autentičnom režijom uobličio teme koje „Pipi Duga Čarapa“ donosi, a poseban fokus je stavljen na školstvo, ono što se uči u školama i šta bi trebalo da se promijeni u obrazovnom sistemu.
„Pipi još 1941. ocjenjuje da ne treba da ide u škole, jer nisu dovoljno dobre i nisu prilagođene djeci onako kako bi trebalo. Od tada se nije mnogo toga promijenilo, a mi smo ovdje gdje jesmo. S druge strane, taj roman je nastao u vrijeme Drugog svjetskog rata, a govori o jednoj djevojčici koja kaže da su djevojčice i žene snažne, govori o slobodi koju djeca treba da imaju, o nezavisnosti, o ravnopravnosti, o tome da vrijednosti djetinjstva kao što su mašta, igra, glasnost, neobuzdanost, treba da čuvamo u sebi kada odrastamo, a to ne radimo. Tema je bilo napretek, te smo glumci, saradnici i ja od tih tema krenuli da radimo improvizacije, a kroz ličnosti aktera i njihove intimne priče iz djetinjstva koje su stvarne pravimo ovu predstavu,“ kazao je Pejaković.
Cijeli glumački ansambl „Rasporeda časova“ koji čine Anđelija Rondović, Omar Bajramspahić, Maša Božović, Nemanja Todorović, Kristijan Blečić, Miloš Kašćelan i Aleksa Balević donio je iskrenost i čistu emotivnost koje su prijeko potrebne vrijednosti u vremenu površnosti i performativnosti.
„Iskrenost nam je nevjerovatno važna. Mi smo društvo i sredina koja stvari podrazumijeva, iz gordosti i krutosti ne dijelimo emocije, ne dijelimo stvari koje nas muče. Nije ni čudo da dolazi do nekih ličnih i društvenih pucanja. Jedna od poruka ove predstave je da stvari treba dijeliti, da ih ne treba držati unutra, da o svakom problemu treba otvoreno reći najbližima, a ne da ostavljamo da se sa ožiljcima i ranama formiramo u ljude koji će ostati cijeli život invalidi iznutra“, poručio je reditelj nakon premijere.
Svi glumci su ličnim ispovijestima dirnuli publiku i natjerali gledaoce da bolje porazmisle o tome kroz šta sve djeca tokom odrastanja prolaze.
„Ovo je upozorenje roditeljima da ne mogu da zanemare sve ono kroz šta djeca prolaze. Bilo bi dobro misliti o tome šta im ostavlja rane i ožiljke. Ako ćutimo i guramo stvari pod tepih, djeca će učiti iz obrazaca ponašanja, te ni ona sjutra neće znati kako da se ponašaju. To je jedan lanac koji treba otpetljati. To je užasno teško. Kroz ove situacije nam nažalost prolaze i djevojčice i dječaci svakodnevno. Ovo je priča o slobodi, suočavanju, strahu i svemu ono što je Pipi tada donijela“, istakla je glumica Anđelija Rondović.
Kako bi prevazišli izazov ogoljavanja svojih sjećanja iz djetinjstva i odrastanja glumci su snažnu podršku pronašli jedni u drugima, ali i u režiseru Petru Pejakoviću.
„Bila je lijepa atmosfera na probama, sve ovo su mlade kolege, većinom smo bili svi zajedno na fakultetu. Kad jedno podijeli priču, to odmah povuče ostale. Nije bilo teško izraziti se pred tim ljudima, kasnije je bilo teško odabrati „dobre“ priče, jer svakome je teško svoje priče ispričati. Trebalo je biti pošten prema svim pričama i akterima, a najteže je bilo sve to publici prikazati i iznijeti“, naveo je glumac Miloš Kašćelan.
Izuzetnu režiju i iskrenu igru glumaca publika je nagradila dugim aplauzima na kraju predstave.
Uspješnosti predstave „Raspored časova“ doprinijeli su scenografija koju je uradila Smiljka Šeparović, kostimi Olivere Gajić, muzika Ilije Gajevića, koreografija Dušana Murića i dizajn svjetla koji je radio Ivan Vuksanović. Asistentkinja reditelja je Doroteja Bušković, a asistentkinja kostimografkinje Maša Mirković.
