Predstava “Čarobni brijeg - scenski esej u tri dijela”, u režiji Mirka Radonjića, premijerno će biti izvedena u srijedu u 18 sati u Kraljevskom pozorištu Zetski dom.
Producentkinja predstave je Marija Backović, a glumačku postavu čine: Aleksandar Gavranić, Bogdana Kostić, Ivan Bezmarević, Jelena Laban, Krsitijan Blečić, Slaviša Grubiša i Ilija Gajević.
Predstava Čarobni brijeg zamišljena kao stilski i žanrovski raznorodan triptih u svojoj nadtemi ima odnos pojedinca i vremena, i analizira subjektivni protok vremena u sklopu pozorišnog čina, ali i odnos sa vremenom koje nije (meta)fizički kroz odnos epohe i pojedinca, uz pitanje: šta znači biti čovjek svog vremena? Svaki od djelova predstave pojedinačno tretira jedan od tri tematska korpusa Manovog djela.
Prvi dio Soba 34 predstavlja svojevrstan motivacijski okvir djela i tematizuje zavodljivu prirodu bolesti i smrti. Prostor bolesničke sobe ovdje nije tek fizički okvir radnje, već prije topos – mjesto u kojem se umiralo, u kojem se umire, u kojem se živi do smrti.
Memorija prostora na taj način omogućava da se motiv susreta sa bolešću bližnjeg perpetuira u potrazi za erosom smrti. Prateći autorova promišljanja o dualnoj prirodi smrti kao činu svetom i onostranom s jedne, i poražavajuće fizičkom s druge strane, a u skladu sa rediteljskom temom propitivanja datosti epohe u kojoj živimo, ultimativno gradimo narativ o trijumfu materije nad duhom.
Valpurgina noć, centralni dio predstave, je muzičko-scensko djelo koje nastaje kao kontrapunkt ali I ishod prvog dijela, i tematizuje karnevalsku prozaičnost života. Bolest i blizina smrti u ovom slučaju nemaju potencijal suočenja, već su prije misao koju pošto-poto treba odagnati, te fraza “živjeti život punim plućima” postaje svojevrsan modus vivendi.
No sloboda koju daju karnevalska maska i ultimativno prepuštanje užitku ipak ne uspijevaju da sakriju akat da je plućno krilo crvotočno. Na fragmentima Manove fabule, sa muzičkom reminiscensijom na simfonijsku poemu Poslijepodne jednog fauna Kloda Debisija gradimo narativ o svečarskom hedonizmu jedne civilizacije.
Zaključni dio predstave “Udar groma” vraća nas ne samo mjestu radnje Manovog narativa, već i zaključku do kojeg autor stiže na nekoliko posljednjih stranica svog romana – da nikakav bijeg ne može da skrije civilizacijsku fasciniranost ratom.
Predstava je nastala u produkciji Dramskog studija Prazan prostor, Fakulteta dramskih umjetnosti Cetinje i festivala Kotor Art, a uz podršku JU Kraljevsko pozorište Zetski dom.
