Zamislite samo: groblje na kojem siva boja ne postoji. Mjesto gdje vas, umjesto spomenika od hladnog mermera, dočeka više od 800 plavih krstova sa šarenim narodnim motivima i epitafima koji otkrivaju životne priče pokojnika koje vas u isto vrijeme mogu rasplakati i natjerati na smijeh.
Veselo groblje („Cimitirul Vesel“) u Sapanti, u okrugu Maramureš, jedna je od glavnih turističkih atrakcija u sjevernom dijelu Rumunije. Iako u selu živi svega 3.500 stanovnika, ovo neobično mjesto godišnje privuče više od 200.000 putnika iz cijelog svijeta. .
Naravno, postavlja se pitanje: kako jedno groblje uopšte može biti „veselo“? Kada budete posjetili Sapantu, shvatićete zašto je ovo groblje drugačije od svih ostalih.
Prva stvar koja će vas iznenaditi je eksplozija boja u stilu narodne umjetnosti, sa „plavom bojom Sapante“ kao osnovnom nijansom. Svaki krst je pravo umjetničko dijelo naive. Svaki krst pripovijeda životnu priču. Šetajući između redova, vi ne hodate među grobovima – vi upoznajete nekadašnje stanovnike ovog sela u njihovim najautentičnijim trenucima.
Tu su slike iz svakodnevnice: muškarci koji sjeku drva ili rade za kancelarijskim stolom, seljaci koji rade u polju, žene koje predu vune ili spremaju večeru, pastiri koji čuvaju stado, učitelji za katedrom... Ali ima i slika tragedija: prikazi nesreća koje su prekinule mlade živote – od udara voza i automobila do utapanja u brzoj rijeci.
Ko je osmislio ovo „plavo selo mrtvih“ i zašto? Tvorac groblja bio je Stan Jon Patraš (1908–1977), lokalni stolar i vajar koji je zarađivao za život izrađujući drvene kapije i krstove za groblje u svom selu. Želio je da napusti koncept tradicionalnih nadgrobnih spomenika, pa je 1935. godine počeo da urezuje epitafe na drvene krstove.
Epitaf je predstavljao kratku pjesmu ispisanu u prvom licu – kao da vam se pokojnik obraća iz groba. Neke rime su bile dirljive i tužne, ali vrlo često one su bile obojene oštrom seoskom ironijom. U početku je Patraš izrađivao oko 10 krstova godišnje, ali je vremenom ispunio groblje sa 700 rezbarenih i oslikanih krstova i stekao slavu. Nakon njegove smrti 1977. godine, njegov jedinstveni zanat i tradiciju nastavlja njegov najtalentovaniji učenik, Dumitru Pop Tinku.
Naravno, ovo groblje se nije uvijek zvalo „Veselo groblje“. Ovaj izraz potiče od jednog francuskog novinara koji je otkrio ovo mjesto i predstavio ga svijetu. Kada je ugledao jarke boje krstova i satirične natpise urezane na njima, uzviknuo je: „Pa ovo je veselo groblje!“ – i taj naziv se zadržao do danas.
Nijedan krst nije potpun bez kratke pjesme, koju vi – nažalost – nećete moći pročitati, mada na internetu ima nekih prevoda, npr. za krst na kojem su prikazani žuti taksi i mala djevojčica.
Dabogda gorio u paklu / Taksisti iz Sibijua / U cijeloj prostranoj Rumuniji / Nisi našao drugo mjesto / Osim ovdje, blizu naše kuće / Da staneš i udariš me / I doneseš tugu mojim roditeljima / Jer nema većeg bola / Od gubitka mladog sina / Niti veće tuge / Od gubitka mlade ćerke / Dok god budu živjeli / Roditelji će plakati za mnom / Zauvijek ćeš nam biti u mislima / Preminula u 3. godini života, 1978.
Još jedan poznati epitaf napisao je lokalni zet:
Ispod ovog teškog krsta / Leži moja jadna tašta / Da je poživjela još tri dana / Ja bih ležao ovdje, a ona bi ovo čitala / Vi koji prolazite, ne budite je / Jer ako se vrati kući / Opet će početi da mi zagorčava život / Zato ću je ovako odnijeti / I nikada je neću vratiti / Vi koji čitate ove redove, / Neka vas ne zadesi moja sudbina / Nađite dobru taštu, /I živite lijepo s njom. /
Živjela je 82 godine. +1969.
Inače, kaže se da je takav nesvakidašnji, vedar odnos prema smrti nasleđe drevnih Dačana (predaka današnjih Rumuna), koji su vjerovali da je smrt samo prelazak u bolji život.
Šetnja kroz Veselo groblje podstiče vas na razmišljanje o smrti, ali i o životu. Sigurna sam da je ovo jedno od najneobičnijih mjesta koja ćete ikada posjetiti.
Ako planirate posjetu, najbolji savjet je da Sapantu posjetite van ljetnje sezone. Tada nema velikih gužvi, pa u miru možete posmatrati detalje na slikovitim krstovima i upijati atmosferu mjesta koje vas, umjesto na tugu, podsjeća na to koliko je život dragocjen i lijep.
Sapanta prodaja suvenira
