Franćeska Melandri se nalazi u Rimu, u izolaciji gotovo tri nedelje, zbog epidemije Covid-19. Napisala je pismo evropskim državljanima „Iz tvoje budućnosti“, u kome kroz niz emocija iznosi stanja koja će mnogi vjerovatno proći tokom narednih nedelja. Zahvaljujemo g-đi Meandi za odobrenje da objavimo originalnu verziju pisma iz Guardiana
Iz tvoje budućnosti
Pišem vam iz Italije što znači da pišem iz vaše budućnosti. Karte epidemije pokazuju da smo svi isprepleteni u paralelnom plesu.
Mi smo samo nekoliko koraka ispred vas na vremenskoj liniji, baš kao sto je Vuhan bio u poređenju sa nama.
Gledamo da se ponašate baš kao što smo mi. Vodite iste rasprave koje smo imali do nedavno, između onih koji još uvijek kažu “Toliko priče za nešto što je obična gripa”, i onih koji su već razumjeli situaciju.
Otuda, iz vaše budućnosti, na primjer znamo da će mnogi od vas kada vam kažu da ostanete zatvoreni u svom domu citirati Orvela, neki čak Hobsa. Ali uskoro, bićete previše zauzeti čak i za to.
Prije svega, ješćete. I to ne samo zato što će je to jedna od rijetkih stvari koje možete da činite.
Na društvenim mrežama naći ćete grupe sa prijedlozima kako da vrijeme upotrijebite na koristan način. Priključićete se svim grupama, a onda ih ignorisati već nakon nekoliko dana
Izvadićete apokaliptičnu literaturu sa polica, ali brzo ćete otkriti da ne želite da čitate bilo koju od tih knjiga.
Ponovo ćete jesti. Spavaćete loše. Pitaćete se šta se to dešava sa demokratijom.
Imaćete skoro nezaustavljiv život na društvenim mrežama – na Messenger-u, WhatsApp-u, Skype-u, Zoom-u…
Nedostajat će vam vaša odrasla djeca kao nikad do sad, pomisao da nemate pojma kada ćete ih ponovo vidjeti, pogodiće vas poput udarca pesnicom u grudi.
Stare zamjerke i neslaganja činiće vam se nevažnim. Nazvat ćete ljude za koje ste se zakleli da sa njima više nikada nećete razgovarati i pitaćete ih: "Kako ste?" Mnoge žene će biti pretučene u svojim domovima.
Zapitaćete se što se dešava sa onima koji ne mogu da ostanu doma jer ga nemaju. Osjetićete se osjetljivo i ranjivo, kada budete išli do prodavnice praznim ulicama, a posebno ako ste žena. Pitaćete se da li se ovako društva urušavaju, da li se to zaista tako brzo dešava, a potom ćete blokirati takve misli i kada se vratite kući, ponovo ćete jesti.
Ugojićete se. Trazićete fitnes vježbe on line.
Smijaćete se. Smijaćete se puno. Pozabavit ćete se humorom kao nikada do sada. Crni humor i sarkazam izaći će iz vas. Čak će i oni koji uvijek shvataju sve preozbiljno, razmišljati o apsurdnosti života, univerzuma i svega toga.
Zakazivat ćete mjesto za sastanke sa svojim prijateljima i ljubavima u redovima supermarketa, tako da ih bar kratko lično vidite, a opet svo vrijeme se pridržavati pravila fizičke udaljenosti.
Sve što vam ne treba, biće vam jasno.
Prava priroda osoba koja vas okružuju otkriće vam se potpuno i jasno. Imat ćete i potvrde i iznenađenja.
Veliki intelektualci koji su bili sveprisutni u vijestima će nestati, njihova mišljenja odjednom su nevažna; neki od njih će pribjeći racionalizacijama, koje će biti bez najmanjeg daha empatije, pa će ljudi prestati da ih slušaju. Umjesto toga, otkrićete da su osobe koje ste potcijenili pragmatične, uvjeravajuće, čvrste, velikodušne, sa jasnom vizijom.
Oni koji vas pozivaju da svu ovu zbrku vidite kao priliku za ponovno rođenje planete, pomoći će vam da postavite stvari tako da vidite širu sliku. Takođe će vam biti strašno neugodno: dobro, planeta diše dvostruko lakše, ali kako ćete platiti račune za mjesec dana?
Nećete razumjeti da li prisustvujete ponovnom rođenju novog svijeta - veličanstvenijeg ili jadnijeg.
Puštaćete muziku sa prozora i travnjaka. Kada ste nas vidjeli kako pjevamo opere sa naših balkona, pomislili ste:“Ah, ti Italijani“. Ali znamo da ćete i vi pjevati pjesme za podizanje duha jedni drugima takođe. I kada se prolomi „Preživjeću (I will survive) sa vaših prozora, gledaćemo vas i klimati glavom kao što su ljudi iz Vuhana, koji su pjevali sa svojih prozora u februaru, klimali gledajući nas.
Mnogi od vas će zaspati zaklevši se da će prvo što će učiniti nakon izolacije – podnijeti zahtjev za razvod.
Biće začeta mnoga djeca.
Vaša djeca pohađaće on line kurseve, biće nepodnošljiva; donijet ce vam radost.
Stariji će se protiviti poput tinejdžera, moraćete da se borite sa njima da ne izlaze napolje, zaraze se i umru.
Pokušaćete da ne razmišljate o smrti i pacijentima na odjeljenjima intenzivne njege u samoći.
Željećete da ružama latice zaspete svaku stopu medicinskog osoblja.
Reći će vam kako je društvo ujedinjeno u zajedničkim naporima, da ste svi na istom čamcu. To će biti tačno. Ovo iskustvo će zauvijek promijeniti kako sebe doživljavate kao pojedinačni dio veće cjeline..
Klase će, ipak pokazati sve razlike. Da li ste zatvoreni u kući sa terasom ili baštom, ili u prenaseljenoj stambenoj zgradi, neće biti isto. Kao što nije da li ste u mogućnosti da nastavite da radite od kuće ili gledate kako nestaje vaše radno mjesto, posao. Čamac kojim ćete ploviti u borbi protiv pandemije neće izgledati isto za sve, niti je zapravo isto za svakoga: nikada nije ni bilo.
U jednom trenutku shvatićete da je teško. Uplašićete se. Podijelićete svoje strahove sa voljenim osobama ili ćete ih zadržati za sebe da ih ne bi opterećivali dodatno.
Ponovo ćete jesti.
Mi smo u Italiji i ovo je ono što znamo o vašoj budućnosti. Ali to su samo sitna proricanja sudbine. Mi smo sitni posmatrači.
Ako okrenemo pogled prema udaljenijoj budućnosti, budućnosti koja je nepoznata i vama i nama, možemo vam samo reći: kada se završi sve ovo, svijet neće biti isti.
