Najveće književno priznanje u toj državi Ženadi je pripalo za njegov 13. roman „Nesreća na keju Žavel“ (L'Inconnue du quai de Javel).
On je četiri puta do sada bio nominovan, no prvi put je bio u užem krugu kandidata.
Njegov roman predstavlja svojevrsnu rekonstrukciju ubistva umjetničkog modela Luiz Kanso, koje se dogodilo 1949. godine na keju Žavel na obali Sene. Ubistvo je ostalo nerasvijetljeno, a Ženada je odlučio da u svom romanu iznova ‘otvori slučaj’.
Kako navode francuski mediji, on se bavio proučavanjem policijskih spisa, novinskih članaka i arhivske građe tog vremena, te riječima svjedoka. U romanu “Nesreća na keju Žavel” on ne pokušava samo da otkrije ubicu, već i da podsjeti na ženu koja je bila gotovo izbrisana iz kolektivnog sjećanja.
No, roman nosi i mnogo dublju poruku – o položaju žena u francuskom društvu nakon Drugog svjetskog rata, o predrasudama prema onima koje su živjele nekonvencionalno, o društvenoj nepravdi i nekažnjenim zločinima, ali i o zaboravu i vremenu koje briše ljudske sudbine.

Inače, Luiz Kanso bila je među najpopularnijim modelima mežu slikarima u Monparnasu tog doba. Porijeklom iz Bretanje, kao sedamnaestogodišnjakinja je došla u Pariz, gdje je vremenom dobila i nadimak “djevojka sa sto portreta”.
Njena sudbina bila je jako mučna tokom Drugog svjetskog rata – pozirala je, radila kao konobarica i plesačica, istovremeno se starajući o maloj ćerki.
Ozbiljne kontroverze povodom AI
I tek što je dobio priznanje, Ženada je izazvao kontroverzu.
On je kazao kako je tokom rada na romanu tri puta koristio vještačku inteligenciju.
Kako je istakao, u tekst je ubacio rečenicu koju je djelimično generisala vještačka inteligencija, “kako bi se poigrao sa čitaocima”.
To ne bi izazvalo mnogo polemika da jedan od autora koji su bili na širem spisku za Gonkurovu nagradu nije ‘diskvalifikovan’ zbog – upotrebe vještačke inteligencije.
Riječ je o haićansko-kanadskom autoru Telisonu Orelijenu i njegovom romanu “Ili to ili smrt” (Ili to ili smrt).
Žiri je posumnjao kako je roman u velikoj mjeri napisan korišćenjem vještačke inteligencije, što sam književnik negirao. Njegov izdavač Boreal najprije je stao uz njega, da bi potom promijenio stav, saopštivši kako je “naknadna istraga otkrila tragove AI u metapodacima”.
Otud je u francuskoj javnosti ovih dana sveprisutno pitanje da li postoje dvostruki standardi. Jer, dok je jedan autor ‘odbačen’ zbog sumnje da je koristio AI, drugi je nagrađen iako je priznao da je više puta upotrebljavao ChatGPT prilikom procesa stvaranja.








