Literatura

Jubilej knjige o jednom od najznačajnijih graditeljskih simbola Crne Gore

Dvije decenije monografije "Most na Tari" Vukajla Miša Gluščevića: Spomenik o spomeniku

Knjiga koja je doživjela tri izdanja, sa prevodom na engleski i ruski jezik, i sama je most za izgradnju nekih novih rukopisnih mostova nužno potrebnih u obnavljanju i trajanju ne baš nam zavidne kulture sjećanja

Google

Dodaj Analitiku među omiljene izvore na Google-u

Dvije decenije monografije "Most na Tari" Vukajla Miša Gluščevića: Spomenik o spomeniku Foto: Miloš Prelević
Željko Rutović
Željko RutovićAutor
Portal AnalitikaIzvor

Stara i vječna istina podučava da su knjiga i most civilizacijski spomenici. Baština čovječanstva sa kojom putujemo kroz vrijeme. Nasljeđe tragova i nas u njima. Zato su pripovijedanja o mostovima civilizacijski biljezi kultura, graditeljstva, emocija, mistike, sjećanja i divljenja. Svojim životom mostovi prerastaju u otvorenu istorijsku knjigu tumačenja epoha, ljudi, kultura, načina života u borbi sa moćima prirode.

Baštinari mostova bilježnici su vremena koje se računa drugim mjerama

A knjiga o mostu - podjednako i dokumentarna i književna, spomenik je o spomeniku. Trajan baš kao i sami most.

Jedna od takvih osobenih upečatljivih knjiga - knjiga spomenika, obilježava dvije decenije prvog izdanja. Riječ je o dokumentarnoj dvojezičnoj monografiji "Most na Tari", u izdanju Grafo Crna Gora, Podgorica, 2006 / 07 godine, autora dr Vukalja Miša Gluščevića, sociologa, publiciste, višeg naučnog saradnika Istorijskog instituta Crne Gore.

Njega evo već godinu i više nema među nama, ali, on je ovom knjigom sebi ispisao spomenik dužne kulture sjećanja. Uostalom, baštinari mostova bilježnici su vremena koje se računa nekim drugim mjerama. Onakav kakav je bio i znao, Mišo je pedantno znalački umotvorio zapis o mostu naših mostova - Mostu na Tari.

Tako je, jer ovaj most, koji u vrijeme završetka gradnje bijaše najveći automobilski betonski lučni most u Evropi, nema samo infrastrukturno-ekonomsku, već i snažnu kulturološku dimenziju, čije stope rasta bilježe i nose neke druge i duge raspone ljudi, događaja i sjećanja, prostora i vremena. Kao takav Most je vremenom izgradio i pojedinačne - višegeneracijske unutrašnje ontološke mostove koji sigurno vode ka drugom čovjeku.

Dokumentarna riznica graditeljskog poduhvata

Monografija je tematski strukturirana u dijalektičko jedinstvo metodološkog koncepta serioznog istraživačkog diskursa. Pa opet, svako poglavlje koje zbori o "Poduhvatu dostojnom divljenja" priča je za sebe koja Mostu, tj. dokumentarnom narativu o njemu, daje hrono arhetip kojom se cjelina čini bližom u razumijevanju i tumačenju, kako graditeljskog tako i društvenog izraza epohe u kojoj je Most "rastao" i nastao.

Most

Opisuje Gluščević tog, kako je on znao reći "džinovskog galeba" između ostalih, zanimljivim, prijemčivim tekstovima: "Izrada skele", "Završni radovi", "Rušenje i obnova mosta", sa bogatim prilozima, faksimilima (Ugovor za građenje mosta preko rijeke Tare, Predračun vrijednosti mosta, Izvještaj komisije za pregled ponuda za projektovanje i građenje mosta, Detaljni obračun izvršenih isplata) i posebno interesantnim bogatim svjedočanstvom – foto dokumentacijom Mosta.

Pored bogate stručne, istorijske i književno-publicističke literature, knjiga je utemeljena i na izvorima - Sjećanju učesnika izgradnje mosta: Dušana Šljivančanina i Toma (Mida) Gluščevića. Knjiga sadrži i poetske priloge posvećene Mostu, autora: Janka Đonovića, Mira Bulića i Marijana - Maša Miljića.

Monografski rukopis, čiji je recenzent ugledni istoričar, prof. dr Đorđe Borozan, a drugi uglednik lektor, Marijan - Mašo Miljić, nažalost počivši, istovremeno je i hronika i lirika, poetika i estetika, dokumentaristika i arhivistika. Kompozicija sklada koja donosi novu publicističku vrijednost.

Konačno, knjiga koja je doživjela tri izdanja, sa prevodom na engleski i ruski jezik, i sama je most za izgradnju nekih novih rukopisnih mostova nužno potrebnih u obnavljanju i trajanju ne baš nam zavidne kulture sjećanja.

Mostovi koji ostaju poslije čovjeka

Podsjetimo se u recenom duhu, kako Vukajlo Mišo Gluščević govori u predmetnoj knjizi o mostovima, tim civilizacijskim dobrima: "...oni utiču na našu podsvijest i tu simbolizuju razne predstave, kao čovjekovu premoć nad ambijentom i njegov kulturni razvoj... on je i bračna veza između dvije duše, između pojedinca i društva, tajne života i smrti...most je sam život...životna snaga u razmahu...simbol vremena i prolaznosti. Samim tim u njemu je dramatična moć...mostovi su istorija...Most na Đurđevića Tari predstavlja simbol arhitektonskog savršenstva i oličenje estetske tajne..."

Sjećanje kao novi oblik postojanja govori o plemenitoj ličnosti Miša Gluščevića, o jednom dobrom duhu tolerancije i ljudskosti, manirizma i kulture. Prostori koje je naseljavao ostaju bez njega prazni i neobično tihi, nostalgični i sjetni. A kako je on samo znao i govorio, i stavom i riječju, i blagošću i srdačnošću. Takvih, gotovo da je sve manje među nama.

Zato odlazak takvih ljudi nestanak je i jednog čitavog svijeta kojem je Mišo dao najbolje od sebe. Pamtiti te svjetove znači biti u idealima neprolaznih ljudskih vrijednosti i dimenzija na kojima izrasta svijet dobra. Na putu ka tom svijetu iza Miša su ostali sigurni ljudski, publicistički, etički i humani mostovi po kojima treba ići. Da nije tih mostova i tog svijeta, na koga bi čovjek ličio?

Zapratite nas
Najnovije vijesti, svakog dana, na vašim omiljenim aplikacijama.
Portal Analitika