„Antitursku i islamofobnu histeriju koju smo početkom mjeseca gledali u Podgorici ne možemo nazvati incidentom, već vrstom normalizovanog simptoma i učestalog opšteprihvaćenog modela ponašanja“, upozorava u razgovoru za Analitiku politikolog i građanski aktivista Emir Pilav.
Već godinama, a posebno od 2020. godine, normalizovan je, kaže, govor mržnje,ksenofobija, islamofobija, nacionalizam, koji, prema njegovim riječima,ne samo da nije kažnjavan od strane institucija, već je, kako tvrdi, u velikom broju slučajeva i nagrađen.
20„Takav folklor smo imali i prema Bošnjacima devedesetih godina, iste parole i iste napade kako na ljude tako i na imovinu. Kada institucije ćute, a političari dodatno podgrijavaju situaciju, kao krajnji proizvod imate sve češće scene poput ovih u Podgorici. Nažalost, te scene pokazuju koliko smo i dalje zarobljeni u prošlosti i koliko nemamo hrabrosti da se suprotstavimo tome. Jer, kada imate premijera koji ovakve pojave naziva „seoskim temama“ i zatvara oči na iste, kada imate Upravu policije koja obezbjeđuje nasilni skup i batinaše, koji bi da uzmu stvar u svoje ruke i protjeraju jedan narod, umjesto da prema tome postupi onako kako zakon propisuje - onda vam to jasno pokazuje i kakav nam je sistem i koliko smo uopšte, kao društvo, nestabilni. Pored Podgorice, imamo primjere Pljevalja, Nikšića, Bara i Berana koji, nažalost, svjedoče tome u koliko velikom problemu smo zapravo. Pitanje je - poslije Turaka, ko će biti sljedeći?“, ističe Pilav.
Kod nas se identitet i dalje gradi na strahu od drugačijeg
Razumije, kaže, stav istoričara Adnana Prekića da je ono što se moglo vidjeti na ulicama Podgorice većinska Crna Gora, ali nije u potpunosti saglasan sa tim.
„Ponašanje na ulicama Podgorice odraz je velikoj dijela Crne Gore, ali ne većinskog. To je ona Crna Gora koja je umorna od promjena, koja je i te kako zaljubljena u svoje revizionističke mitove sa opravdanjem da je prošlost sigurnija od budućnosti, jer se kod nas, na veliku žalost, identitet i dalje gradi na strahu od drugačijeg, a ne na znanju. Tragedija je veća jer su ti ekstremi, koji dobijaju prostor ne samo na ulicama već i na društvenim mrežama, postali norma. Jer kada se mržnja predstavi kao vid borbe za naciju, a neznanje kao čuvanje te nacije i tradicije, onda imate bolesno društvo koje sa ponosom, bez ustručavanja i posljedica, maršira unazad. Većinska Crna Gora je antifašistička, evropska, multikulturalna i svjetska“, uvjeren je on.
Repriza 2020. godine koju nijesam tražio
Pilav i njegov otac su, nakon izbora u avgustu 2020. godine, u Pljevljima bili mete napada nacionalistički nastrojenih sugrađana. Upitan kako se, s obzirom na to iskustvo, osjećao gledajući dešavanja u Podgorici kaže da mu se činilo da gleda reprizu 2020. godine koju nije tražio.
„Kao neki rimejk filma devedesetih sa dobro poznatim krajem, koji se hvala Bogu nije desio u Podgorici kao što se desio u Pljevljima u tom periodu. Islamofobija nije iznenađenje - to je nešto što traje decenijama, nešto što je njegovano i kontrolisano tokom perioda bivše vlasti, a 2020. godine se, „oslobodilačkim i osvježenim“ momentom, pritisnuo taster da se u javnosti pokaže i iskaže sve ono što se godinama vješto prikrivalo - u velikoj mjeri od strane političara, ali i od onih od kojih se možda nismo nadali. To me ne iznenađuje i smatram da su poruke upućene Turcima upućene i Bošnjacima, Crnogorcima, Albancima, svima onima koji se ne uklapaju u tu matricu „većinske“ Crne Gore. Imamo, napominjem, otvorene prijetnje reisu Fejziću koje su indirektne i direktne prijetnje muslimanima u Crnoj Gori“, ukazuje Pilav.
Sve ovo prolazi nekažnjeno
Sagovornik Analitike ističe da su Turci bili samo povod, a suština je, tvrdi, mnogo dublja.
„Suština je da Crna Gora ima lošu imigracionu politiku, suština je da u Crnu Goru ulazi ko stigne, suština je da nismo vidjeli „narodne patrole“ kada su drugi narodi u pitanju (Rusi i Ukrajinci), koji imaju veliki broj krivičnih djela, suština je da se nije smjelo dozvoliti da se zarad pojedinaca (za koje se utvrdilo da nemaju dodira sa incidentom) stigmatizuje cijeli narod. Suština je i u tome da već mjesecima slušamo Nebojšu Medojevića, Milana Kneževića i Vladislava Dajkovića koji na dnevnom nivou podgrijavaju situaciju, spremajući tim narativom da se desi ovo što se desilo u Podgorici. I ono najvažnije, suština da sve ovo prolazi nekažnjeno“, ističe naš sagovornik.
Uvjeren je da u Crnoj Gori već odavno nema multietničkog i multivjerskog sklada.
„Naravno da se i dalje može govoriti o međuetničkom skladu u Crnoj Gori - kao što možemo svakodnevno govoriti o ekonomskoj stabilnosti, povjerenju u institucije, multikulturalizmu... Možemo govoriti sve dok ne otvorimo oči, ne pogledamo kroz prozor ili pročitamo neku novu vijest, gdje je novi slučaj napada na učenika zbog njegove nacionalnosti, dok ne pročitamo naslov „medija“ koji pretučenu ženu etiketiraju da li je Srpkinja, Bošnjakinja, Crnogorka, zaboravljajući suštinu. Mi odavno ne živimo u međuetničkom skladu, već u tzv. „vjerskom nesporazumu“ koji se samo pristojno ne izgovara na glas. Svaki dan slušamo političare koji koriste tu frazu iznova i iznova, prikrivajući time duboko podjeljeno društvo koje toleranciju glumi onda kada je potrebno. Mi jesmo multietnički, multikulturalni, ali bez interkulturalizma. Na papiru savršeni, u praksi daleko od toga“, upozorava Pilav.
Vizni režim za turske državljane ishitren i nezreo potez
I pored svega što se dešavalo, u velikoj mjeri ga je, kaže, iznenadila odluka Vlade da građanima Turske ukine bezvizni režim.
„Koliko god sam kritičar vlasti, negdje duboko u sebi sam vjerovao da postoji doza ozbiljnosti da se ovakve mjere i ishitreni postupci ne dešavaju. Ali sam se prevario. Uvesti vizni režim građanima Turske, radi par pojedinaca koji čak i nisu Turci, je skandalozno. Umjesto ovog postupka, bilo je potrebno završiti istragu do kraja, pa tek onda preduzeti mjere u vidu deportacije ili zabrane ulaska počiniocima. To je potrebno uraditi prema svakom pojedincu koji ne poštuje zakone Crne Gore, bez obzira kojem narodu pripada.Uvoditi vizni režim je u najmanju ruku ishitreno i nezrelo“, tvrdi sagovornik Analitike.
Pilav dodaje da je kroz godine aktivizma naučio da se u Crnoj Gori ništa slučajno ne dešava, pa smatra da je tako čak i sa ovom situacijom.
„Svjedoci smo velikog uticaja Aleksandra Vučića na Crnu Goru kroz svoje političke predstavnike, kako na državnom tako i na lokalnom nivou. Da ne nabrajam, previše je bilo događaja koji su nas pogodili, a da nisu imali povezanost sa nama i koji su nam mnogo naštetili na putu ka EU. Uvjeren sam, jer je previše jasno, da je ovo odgovor Aleksandra Vučića na Erdoganov odnos prema Kosovu i prodaji borbenih dronova. Vučić, kao iskusan političar, koji ima velike probleme unutar svoje zemlje, ne želi da se direktno bavi time, kada to može da uradi preko Crne Gore, što mu nije prvi put“, ukazuje Pilav.
Politika Bošnjačke stranke jasna - bez talasanja
Upitan da li je očekivao da, nakon svega, Bošnjačka stranka povuče neke konkretne političke poteze, ističe da ne postoji događaj, situacija, skandal, koji bi natjerao Bošnjačku stranku i njene funkcionere da povuku bilo koji razuman potez.
„Bošnjačka stranka već dugo vremena igra ulogu posmatrača u smislu da su prisutni, da se računaju, ali ne da budu dovoljno hrabri da rizikuju i reaguju – jer bi to ugrozilo njihove pozicije/fotelje. Njihova politika, od ulaska u Vladu Andrije Mandića je jasna – bez talasanja, pa čak i kada se moralni kompas uključi. Ili da pojasnim, taktika „noj“ – zabiti glavu u pijesak, ćutati dok ne prođe.Ako nekada dođe do neke reakcije, uglavnom je u vidu saopštenja, protokola i fotografija. To ne boli. Eventualni izlazak iz Vlade – e to je već nerealno. Tu reakciju nećete dočekati,šta god da se desi“, uvjeren je Pilav.
Ohrabruje što je Turska shvatila ko stoji iza ove predstave
Za očekivati je, kaže, ukoliko Crna Gora ne preispita svoje poteze, da Turska odgovori recipročno.
„Turska je za razliku od Crne Gore ozbiljna država sa ozbiljnom upravljačkom strukturom. Država koja svoje odluke ne donosi telefonski preko noći, čiji premijer ne bježi od poslanika. Država koja brine za svoje građane gdje god da se nalaze. Ono što je za očekivati, ukoliko Crna Gora ne preispita svoje poteze, jeste da Turska odgovori recipročno. U tom „duelu“ Crna Gora bi izgubila mnogo više nego što mislimo. Podsjetimo se koliko se naših građana liječi u Turskoj, koliko studenata studira tamo, da nam je skoro svaki međunarodni let preko Istanbula, da ne nabrajam dalje. Napomenuo sam samo koliko je Turska investirala u Crnu Goru tokom decenija prijateljstva, koliko je građeno to prijateljstvo, koje je dovedeno u pitanje zbog ishitrenog/naručenog poteza Vlade Crne Gore. Međutim, ono što ohrabruje jeste da je i sama Turska shvatila ko stoji iza ove predstave i da neće dozvoliti da se, shodno tome, prekine decenijska prijateljska saradnja sa Crnom Gorom“, smatra Pilav.
Ističe da, koliko god da su građani nezadovoljni stanjem u državi, dešavanja u Podgorici možemo nazvati – režiranom predstavom postojećih nacionalističkih masa.
„Ako posmatramo strukturu svega, vidjećemo da je sve to pažljivo usmjereno i kontrolisano. Mržnja se organizuje sa kanalisanim bijesom, sa sve dodatnom frustracijom ka drugom da bi se sopstveni neuspjesi i promašaji sakrili. Problemi postoje i treba ih adresirati ka onima koji su odgovorni za to. U ovom slučaju Vlada Crne Gore – zbog loše migracione politike. Ali, i uprkos tome, uvijek neko ima interes da se ovakve nemile scene dešavaju u Crnoj Gori. Crna Gora je veoma perspektivno i odlučno blizu članstva u EU, i to je proces koji mnogima smeta. Posebno onima koji su desničarskim narativima došli na funkcije, kako u Crnoj Gori tako i okruženju“, zaključuje Pilav.
