Francisu Klifordu Smitu posljednji obrok bio je poslužen čak osam puta.
Međutim, nakon što je svaki put bio pošteđen pogubljenja, postao je poznat kao zatvorenik koji je najduže služio zatvorsku kaznu u SAD. Preminuo je u 101. godini života, piše BBC.
Smit je 1950. godine, kada je imao 25 godina, osuđen za ubistvo. Ljudi koji su ga poznavali rekli su za BBC da je cijelog života tvrdio da je nevin.
Andrius Banevicius, službenik za odnose s javnošću u Odjeljenju za korekciju savezne države Konektikat, ispričao je da je Smit dok je bio u zatvoru Osborn hranio ptice, zbog čega je dobio nadimak „Pticolovac iz Osborna“.
„Trpao bi što više hljeba u odjeću…Svi su uglavnom zažmurili na to jer su znali da samo hrani ptice”, kazao je on.
Smit je kao mladi sitni kriminalac 1949. godine optužen za ubistvo Grovera Harta, noćnog čuvara u jednom jaht-klubu u Konektikatu. Bio je jedan od dvojice muškaraca uhapšenih zbog ubistva, ali je drugi sklopio sporazum s tužilaštvom i svjedočio protiv Smita, koji je kasnije proglašen krivim za ubistvo prvog stepena.
Tokom godina dovedeni su u pitanje i njegova krivica i dokazi na osnovu kojih je osuđen. Neki svjedoci su povukli svoje iskaze, dok je drugi zatvorenik kasnije priznao da je počinio ubistvo.
Jedan od policajaca koji je ispitivao Smita nakon hapšenja kasnije je svjedočio da vjeruje da je Smit nevin.
„Nisam čak siguran ni da je bio prisutan kada se ubistvo dogodilo“, rekao je major Leo Carroll pred Odborom za pomilovanja, prema pisanju Boston Globea.
Smit je iza rešetaka proveo više od 70 godina, uz samo tri kratka perioda na slobodi.
Iz zatvora je pobjegao 1967. godine, ali je uhvaćen 12 dana kasnije. Godine 1974. otišao je kući na Badnje veče i vratio se narednog dana, rekao je Banevicius.
Zatim je 1975. dobio uslovni otpust i na slobodi proveo oko 10 mjeseci. Ubrzo je, međutim, uhapšen zbog sitne krađe i posjedovanja oružja, što je predstavljalo kršenje uslova njegovog otpusta, navodi Boston Globe.
Richard Sparaco, bivši izvršni direktor tadašnjeg Odbora za pomilovanja i uslovne otpuste, rekao je za Hartford Courant da je Smit kasnije odbio nekoliko pokušaja da ponovo bude pušten na uslovnu slobodu. Tek 2020. godine odobren mu je nadzirani uslovni otpust, nakon čega je preseljen u ustanovu za njegu starijih osoba u okviru pravosudnog sistema.
Kada je preminuo, Smit je bio u ustanovi za njegu starijih osoba, pod nadziranim uslovnim otpustom.
Smit je bio među prvim osobama o kojima je brinula MissionCare Health, mreža koja je posebno usmjerena na pružanje njege zatvorenicima i bivšim zatvorenicima. Trenutno ima tri ustanove na sjeveroistoku SAD.
David Skoczulek, portparol ustanove 60 West, u kojoj je Smit proveo posljednje godine života, rekao je za BBC da je Smit u junu preminuo u snu, a potom je kremiran.
„U suštini, preminuo je od starosti. Imao je vrlo malo kontakta s porodicom u trenutku smrti, ali smo se pobrinuli da sve bude primjereno, u skladu s njegovim željama i dostojanstveno”, rekao je.
Skoczulek je rekao da je uloga ustanove bila da Smitu pruži stručnu medicinsku njegu i dugoročnu brigu koja mu je bila potrebna.
Navodno je Smit pred kraj života imao demenciju. Banevicius to nije želio da potvrdi za BBC, ali je rekao da se Smit suočavao sa zdravstvenim problemima povezanim sa starošću.
„Imao je 101 i po godinu. Što se dugovječnosti tiče, prošao je prilično dobro”, rekao je Banevicius.
