Njujork tajms objavio je tradicionalnu listu najboljih knjiga u protekloj godini. Među pobjedničkim romanima koje predstavljamo su i oni koji vode čitaoce u središta uma, kao i u daleke naučnofantastične distopije.
„The Candy House“, Jennifer Egan
Ne morate da čitate Eganovu Pulicerom nagrađenu „A Visit From the Goon Squad“ da biste uskočili u ovaj dugoočekivani nastavak. Ali, za nostalgične Njujorčane „Kuća slatkiša“ je kao povratak kući – iako u distopiju. Ovog puta, Eganovi likovi su na različite načine kreatori i zatvorenici univerzuma u kojem, kroz čuda tehnologije, ljudi mogu da pristupe svojoj memoriji i koriste sadržaj. Rezultat je fantastičan.
„Checkout 19“, Claire-Louise Bennett
Benet, britanska spisateljica koja živi u Irskoj, prvi put je zakoračila na književnu na scenu s debitantskim romanom iz 2015, „Pond“. Njena druga knjiga sadrži svu jezičku umjetnost i mračnu duhovitost prve, ali je još uzbudljivija. „Checkout 19“, priča o mladoj ženi koja se zaljubila u jezik u radničkom gradu izvan Londona, ima neobično okruženje: ljudski um – briljantan, iznenađujući, čudan i veoma smiješan. Sve riječi koje neko može da upotrijebi da opiše ovu knjigu – eksperimentalna, autofiktivna, nadrealistička – ne uspijevaju da prenesu čisto zadovoljstvo.
„Demon Copperhead“, Barbara Kingsolver
Kingsolverov moćni novi roman, blisko prepričavanje „Dejvida Koperfilda“ Čarlsa Dikensa, galopira kroz probleme uključujući siromaštvo u djetinjstvu, zavisnost od opijata i seosko oduzimanje imovine, iako njegov veći fokus ostaje isključivo na pitanju kako se formira svijest umjetnika.
„The Furrows“, Namwali Serpell
Nakon što je izgubila brata kada je imala 12 godina, jedna od protagonistkinja Serpelovog drugog romana stalno nailazi na muškarce koji liče na njega dok prolazi kroz svoju traumu. Ona ulazi u intimnu vezu sa jednim od njih, kojeg takođe proganja prošlost.
Ova bogato slojevita knjiga istražuje prirodu tuge, kako ona može da rastegne ili kompresuje vrijeme, da preoblikuje sjećanja i da nas natjera da sanjamo alternativne realnosti.
„Ne želim da vam kažem šta se dogodilo“, kaže narator, „želim da vam kažem kako se osjećam.“
„Trust“, Hernan Diaz
Dijaz otkriva tajne američkog bogatstva početkom 20. vijeka, opisujući vrtoglavi uspon njujorškog finansijera i zagonetne talente njegove supruge. Svaki od četiri dijela romana, koji su ispričani iz različitih perspektiva, preusmjeravaju narativ (i mijenjaju očekivanja čitalaca) dok odaju počast književnim titanima od Henrija Džejmsa do Horhea Luisa Borhesa. Čijoj verziji događaja možemo vjerovati? Dijazov fokus na priče iza priča traži mračne radnje iza kapitalizma… Uzbudljiva potraga.
„An Immense World“, Ed Yong
Pisac je sebi sigurno dao ogroman zadatak ovom knjigom – natjerati ljude da izađu iz svog „čulnog mjehura“ i razmotre kako životinje doživljavaju svijet. Ali, ogromna poteškoća da shvatimo čula koja nemamo je podsjetnik da svako od nas koristi samo dio stvarnosti.
„Stay True: A Memoir“, Hua Hsu
U ovim mučnim memoarima, Hsu se prisjeća kako je sredinom 90-ih počeo na Berkliju kao muzički snob, brižljivo gradeći svoj ukus i nemilosrdno procjenjujući ukuse drugih. Zatim je upoznao Kena, japanskog američkog dječaka. Njihovo prijateljstvo je bilo intenzivno, ali kratko. Manje od tri godine kasnije, Ken će biti ubijen u krađi automobila…
„Strangers to Ourselves“, Rachel Aviv
U ovoj bogatoj i nijansiranoj knjizi, Aviv piše o ljudima u ekstremnoj mentalnoj situaciji i problemu, počevši od sopstvenog iskustva kada joj je rečeno da ima anoreksiju sa šest godina. Ovo nije knjiga o antipsihijatriji - Aviv je previše svjesna specifičnosti bilo koje situacije da bi podlegla tome. Ono što ona radi je da čuva prostor za empatiju i neizvjesnost, istražujući mnoštvo priča umjesto da skoči na impuls da ih objasni.
„Under the Skin“, Linda Villarosa
Villarosina izuzetna treća knjiga elegantno prati efekte nasljeđa ropstva. Počevši sa dugom ličnom istorijom njenog buđenja kada je riječ o strukturalnim nejednakostima, novinarka repozicionira različite narative o rasi i medicini – rastućoj stopi smrtnosti majki crnaca; porast srčanih bolesti i hipertenzije; često ponavljana izreka da crnci odbacuju terapiju – kao dokaz rasizma u sistemu zdravstvene zaštite.
„We Don’t Know Ourselves“, Fintan O’Toole
Plodni esejista i kritičar, ovaj inventivni narativ naziva „ličnom istorijom moderne Irske“ – ambiciozan projekat, ali sa elanom. Ucrtavajući šest decenija irske istorije naspram sopstvenog života, O’Tul uspeva da spretno ilustruje zemlju u drastičnom kretanju, i uključi lukavu, samozatajnu biografiju koja njegovoj sociologiji unosi humor i patos.
Priredila: J. Vuković
