Nakon početnog vaganja i pomiješanog zadovoljstva/nezadovoljstva radom apostolske vlade i njenim rezultatima, kod jastrebova „srpskog sveta“ u Crnoj Gori iskristalisala se jedna apostolka, koja po njihovom ukusu obavlja postavljene zadatke.
To je po neskrivenom svjedočenju jastrebova ili kokošara, zavisi kako ko gleda na njih, na „oslobođenim“ starim-novim, prosrpskim medijima, ministarka popularno nazvana „četvororučica“, Vesna Bratić. Čudna skupina petparačkih glumaca, razočaranih pjesnika i skribomana o kosovskim mitovima koje je stvarnost demantovala po svakom intelektualnom uratku za koji su se zalagali, decenijama već, našla je lijek za sve svoje frustracije i laži u liku heroine „srpskog sveta“, kako je oni zamišljaju u svojim velikosrpskim snovima.
Ministarkini podržavaoci su prezadovoljni njenim istrajnim i neskrivenim radom da crnogorsko školstvo oslobodi crnogorskih kadrova, crnogorske literature, kao i njenim upornim insistiranjima da Crnogorcima podvali istorijske falsifikate — kao istinu. I, da ih poslije manastira i crkve oslobodi i onog najvrjednijeg što imaju u muzejsko-kulturnoj riznici.
Pa, da idemo redom. Kao i sa njenim saborcima u prethodnih trideset godina, može se i sa njom govoriti satima, ali teško ćete je čuti da izgovori Crnogorski narod, Crnogorska pravoslavna crkva, Crnogorska kulturna dobra, Crnogorska književnost ili bilo šta što ukazuje na Crnogorce.
- Ovo je jedno od pitanja koja potresaju i dijele naš narod; postoji veliki broj savremenih i čitanih stvaralaca iz Crne Gore koji deklarativno pripadaju arealu srpske literature i stvaraju na srpskom jeziku; postoje autori iz Crne Gore čiji opus pripada književnostima ostalih naroda i sve ovo je legitimno i govori o kulturološkoj raznolikosti na ovim prostorima; Njegoš, sa svojim grandioznim opusom, predstavlja okosnicu kulture naroda, ne samo u Crnoj Gori, već i u regionu, pa i šire, tako da je nemoguće potisnuti njegovo stvaralaštvo, njegov lik i poruke narodu sa ovih i širih prostora; sve ukazuje da mora predano da se radi, te da se okrene svaka prašnjava stranica dok se sagledaju razmjere štete koju je, naročito obrazovanje pretrpjelo u posljednjih 30 godina i tu će biti mnogo toga što će morati da se ispravlja - samo su neke od izgovorenih teza Vesne Bratić.
Poznato, zar ne? Otprilike, kad završi svoja obraćanja ostanete u čudu o kojem narodu priča. A, ne pominje ga.
Bratić koristi fraze koje su njeni prethodnici na poslu unižavanja Crnogoraca i Crne Gore već koristili, uzalud, evo trideset godina. Neki bi rekli danas i više od sto godina.
PONOSNA SRPKINJA "UGROŽENA" U CG
Normalno, iako je na vlasti, ugroženost joj ne izlazi lako iz vokabulara, pa često mantra da je kao deklarisana Srpkinja došla pod udar crnogorskih nacionalista. I da sve radi — za dobro Crne Gore.
- Ja sam Srpkinja, ponosna na svoj narod i porijeklo, ali ona koja ne negira, već poštuje identitet drugih, tako da moje srpstvo ne ugrožava bilo koga - često je govorila Bratić.
Ako je neko nesaglasan sa ovim, obavezno dodaje da su takav način razmišljanja nametnuli oni koji su tačno znali zbog čega im je tako nešto nužno, što su zdušno podržavali pojedini mediji, koji su zarad svojih interesa, udobno spakovani u sluganski klaustrofobični i ksenofobični svijet, ciljano raspirivali netrpeljivost u Crnoj Gori i pravili vještačke podjele, ne libeći se da zavađaju, ne bi li podržavali one koji vole da vladaju, umjesto onih koji bi znali da vladaju i vode ovu zemlju ka boljitku svakog njenog građanina, itd.
Kad se ovo polako pročita, pošto ga je vjerovatno polako govorila, čovjek ne može, a da ne dođe do zaključka da je govorila o nekim medijima iz Beograda. Jer, to su bili njihovi ciljevi, evo već trideset godina. Uvjerili smo se u to i dobro zapamtili.
Ajde da kažemo da nije neophodno da to pamti i zna za ministarsko mjesto, ali je očigledno skrivenu velikosrpsku agendu naučila — napamet. Kao i njene kolege.
Sljedeća nepristojna ponuda ministarke Bratić, Crnogorcima, odnosila bi se na njeno promišljanje o vraćanju Njegoševe kapele na Lovćen. Takođe, krajnje problematično.
Uprkos polemici i objašnjavanju da kapela koja je postojala na Lovćenu i ona o kojoj je ona pričala, nemaju veze sa orginalnom Njegoševom kapelom, već da je to Aleksandrova građevina kojom je želio nakon 1918. da pokaže srpsku i svoju dominaciju nad Crnogorcima, kako teritorijalnu tako i duhovnu, i uprkos tome što je Aleksandar oburdao Njegoševu kapelu niz Lovćen i sagradio novu, ona se uporno držala svoje priče.
Oštećenja Njegoševe kapele austrijskom granatom (lijevo) i u fazi rušenja po nalogu Aleksandra Karađorđevića (desno)
Tom pričom je indirektno, namjerno ili ne, napala Srbe i kralja Aleksandra za, nećete vjerovati, zločin — kada je rušenjem kapele uništen sakralni i kulturno-istorijski spomenik i oskrnavljen Njegošev grob i zavjet. O čemu Crnogorci sve znaju evo već puni vijek. I debelo osjećaju i plaćaju, životom, naravno.
- Živimo u Crnoj Gori u kojoj, eto, ima i onih koji ne smatraju zločinom to što je rušenjem kapele uništen sakralni i kulturno-istorijski spomenik i oskrnavljen Njegošev grob i zavjet!? - kazala je Bratić i mada nevoljno, autor se mora složiti sa njom. Kralj Aleksandar i Srbi su je srušili 1918. godine.
U Crnoj Gori ima onih koji i danas slave uništavanje crnogorskih kulturno-istorijskih dobara i prepisuju ih, da ne kažemo daruju, stranoj crkvi i državi kao i te 1918. godine, kada su svojim činjenjem izbrisali ime Crne Gore s mape suverenih svjetskih država. I, crnogorsku crkvu.
A, što tek reći o ministarkinim promišljanjima KAKO ekspertski sačuvati ikonu Bogorodice Filermose, jednu od svjetskih, kulturoloških bisera, koji se nalazi u Crnoj Gori.
Pogađate, idealno bi se sačuvala kod — SPC. Bratić je kazala da će „to pitanje u budućnosti rješavati u najboljem interesu naše crkve i zajednice, i u tom cilju ću postupati“. Opet ne čusmo koje crkve i zajednice.
- Ikona je prošla neobičan istorijski put, ali se čuvala vjekovima i našla svoj dom u Crnoj Gori. Pogrešna tumačenja predstavnika ranije vlasti, čijom odlukom se ikona Bogorodice Filermose čuva u pećini, dovela su do nezadovoljstva naše crkve i blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija. On je više puta isticao da ova velika svetinja treba da bude u crkvi. Nadam se da će se i to pitanje u budućnosti rješavati u najboljem interesu naše crkve i zajednice, i u tom cilju ću postupati. Do tada, verujemo da će biti sigurno čuvana i sačuvana, dok se ne nađe na najprirodnijem i najpravičnijem mjestu - kazala je Bratić iznoseći i ovaj put Crnogorcima malo je reći, nepristojnu ponudu.
I, zbilja, iznosi li ona ove ideje samostalno ili u ime cijelog apostolata, njihove crkve i njihovog naroda? Crnogorskog, sigurno ne!
SAKAĆENJE CRNOGORSKE KULTURNO-ISTORIJSKE BAŠTINE
SPC je čuvala svetinju nad svetinjama, krst Svetog Petra Cetinjskog, koji je ukraden iz riznice Cetinjskog manastira i danas mu se ne zna adresa. Pod tim krstom su se Crnogorci mirili i ratovali, žalili i slavili. O njegovom izgledu se možemo danas informisati sa grafika i rijetkih video-isječaka, zahvaljujući nebrizi SPC i njihovih popova. Zvanična verzija je glasila, da je riznica opljačkana — iznutra. Ko garantuje i da Filermosa ne bi doživjela sličnu sudbinu?
Kako je Cetinjski manastir bio rezidencija crnogorskih vladika, sačuvane su brojne dragocjenosti vezane za njihov duhovni čin: panagije, krstovi, odežde, mitre, žezla i dr. Po luksuznoj izradi izdvajale su se panagije (ogrlice s likom Bogorodice koje nose vladike). Ali, danas dio tog blaga nedostaje.
U noći između 23. i 24. avgusta 1983. godine u Cetinjskom manastiru je ukradeno 17 panagija. Tačnije 14 panagija i tri zlatna krsta. Među kojima je i krst Svetog Petra Cetinjskog.
Jedna od 17 ukradenih panagija pronađena je 1989. godine na aukciji u Njemačkoj i vraćena je na Cetinje. Ostalih 16 do danas nije nađeno. Vraćena panagija izrađena je u Rusiji, dar je ruskog cara Aleksandra iz 1863. godine crnogorskom vladici Ilarionu.
Tako da se, po mnogima, jedna od najvećih krađa crnogorskog kulturno-istorijskog blaga desila, upravo, u riznici Cetinjskog manastira — u kojoj Državna komisija nije mogla izvršiti reviziju muzejskog materijala. Jer iz MCP SPC tvrde da je to njihovo vlasništvo, iako postoje dokazi da nije. Materijalni i istorijski dokazi.
O izgledu drugih nedostajućih panagija i krstova možemo se samo informisati sa fotografija objavljenih u knjizi Krađa kulturnog i nacionalnog blaga Jugoslavije 1995. godine.
Tom prilikom su ukradena obilježja vladika, koji su bili svjetovni i duhovni gospodari Crne Gore. Panagijama i krstovima su pokazivali svoj status.
Neko iz Cetinjskog manastira ostavio je otvoren prozor i omogućio ovo sakaćenje crnogorske kulturno-istorijske baštine. I njima za nagradu, po mišljenju Vesne Bratić, treba dati i Filermosu.
Kako to drugačije nazvati nego – nepristojnim ponudama. Za nju i njene kolege iz apostolata je očigledno Crna Gora građanska država – Srba.
