Američki Senat usvojio je u utorak paket infrastrukture vrijedan 1,2 biliona dolara sa 69:30 glasova. Sada, jedina prepreka koja stoji na putu da zakon postane usvajanje je usvajanje u Predstavničkom domu američkog Kongresa.
Na prvi pogled ovo možda ne bi izgledalo kao prepreka, s obzirom na to da Dom ima demokratsku većinu. Ali demokrate imaju tek tanku većinu, a mnogi u progresivnom krilu stranke zabrinuti su zbog ograničenja infrastrukturmog budžeta. Žele da ga upare sa budžetskim paketom od 3,5 biliona dolara koji prolazi kroz Senat.
U međuvremenu, neke umjerene demokrate u Predstavničkom domu zabrinute su oko cijene budžetskog zakona, kao i zbog nekih odredbi koje su sadržane u njemu. Predsjedavajuća Predstavničkog doma Nensi Pelosi će se stoga suočiti sa značajnim izazovom u zaokruživanju neophodnih glasova za usvajanje infrastrukturnog budžeta.
Cilj demokrata
Međutim, neophodno je da Dom usvoji ovaj zakon. Ne samo da će obezbijediti neophodnu nadogradnju infrastrukture o kojoj su se obje strane dogovorile u Senatu, već je njegovo usvajanje ključni test sposobnosti demokrata da efikasno zadovolje američki narod dok su na vlasti.
Za predsjednika Džoa Bajdena, koji je infrastrukturu učinio jednim od svojih ključnih zakonodavnih pitanja, ulozi ne mogu biti veći. Ali on može lakše da diše jer nijedan zakonodavac posljednjih decenija nije bio tako vješt kao Pelosi u prebrojavanju glasova – i znanja kada ima glasove koji su joj potrebni. Pelosi je 2009. obećala tadašnjem predsjedniku Baraku Obami glasove o Zakonu o pristupačnoj zdravstvenoj zaštiti. Ona ih je tada donijela, a donijeće ih i više od decenije kasnije i Bajdenu.
Iako je progresivni klub poslanika značajno porastao od 2009. godine, iskusne političke i zakonodavne vještine pripremile su Pelosi za ovaj trenutak. Tokom cijele Trampove ere, Pelosi je održavala jedinstvenost poslaničkog kluba Demokratske stranke u svom protivljenju Trampu, koristeći svoju većinu da spriječi bilo kakve važne zakone bivšeg predsjednika tokom njegovih posljednjih dviju godina na funkciji.
Osim toga, u tom periodu nije dala jedan, već dva glasa za opoziv. Gotovo svi članovi Demokratskog doma glasali su za opoziv 2019. godine, a cijela konferencija Demokratskog doma podržala je opoziv 2021. iako je Tramp oba puta opozivan, nije osuđen ni u jednom Senatu.
U slučaju da zadrži svoj poslanički klub usredsređen na prijetnju koju predstavlja Republikanska partija, koja je u velikoj mjeri i dalje lojalna Trampu, posebno ako ovaj predlog zakona ne prođe, ona bi trebalo da uspije.
I Pelosi u potpunosti prepoznaje izazov sa kojim će se suočiti od republikanaca Predstavničkog doma. Iako je 19 republikanaca u Senatu glasalo za nedavni predlog zakona o infrastrukturi, republikanci u Domu vjerovatno će biti znatno ujedinjeniji u svom protivljenju predlogu zakona, ne samo zbog toga što znaju štetu koju mogu nanijeti Bajdenu i Pelosi ometajući usvajanje zakona.
Suprotstaviti se Pelosi u ovom slučaju znači izabrati borbu koja bi mogla biti veoma skupa
Bilo kakvo protivljenje republikanaca zakonu o infrastrukturi znači da će Pelosi morati da osvoji 217 od 220 demokratskih glasova u domu (sada su u tom domu tri upražnjena mjesta, tako da u Parlamentu ima samo 432 glasača). To ne ostavlja skoro nikakav prostor za greške predsjedniku i drugim pristalicama zakona o infrastrukturi.
Ovo je posebno problematično jer se skoro polovina konferencije Pelosi – 96 članova – usprotivila usvajanju ovakvog infrastrukturnog budžeta. I sama predsjednica je izrazila podršku ovim članovima koji bi željeli da se predlog zakona finansira povećanjem poreza za bogate i koji žele da povežu budžet za infrastrukturu sa usvajanjem budžetskog računa od 3,5 biliona dolara koji bi uključivao veću potrošnju za zdravstvenu zaštitu, brigu o djeci, životnoj sredini i druge socijalne programe.
I lider većine u Senatu Čak Šimer izrazio je spremnost da nastavi s tim budžetskim predlogom, usvajajući ga prostom većinom na jesen.
Unutarstranačka borba
Iako je Pelosi rekla da želi da budžetski predlog bude usvojen u Senatu prije nego što pređe na predlog infrastrukturnog budžeta, ako se to ne dogodi, ona bi ipak mogla da progura predlog infrastrukturnog budžeta kroz Predstavnički dom, s obzirom na njegovu važnost za Bajdenov plan. U tom slučaju, progresivci koji odluče da zauzmu snažan stav protiv ovog zakona će se boriti sa moćnim političkim titanom u stranci.
Ako progresivci odluče da spriječe usvajanje zakona, moraju biti spremni da ih predsjednik marginalizuje i imaju manji uticaj u Kongresu. Konzervativne demokrate koje joj se protive po pitanju zakona o budžetu, koji uživa podršku veće progresivne grupe, mogu se suočiti sa sličnim posljedicama.
Ovo je bila sudbina njujorške predstavnice Ketlin Rajs, koja se usprotivila kandidaturi Pelosi za predsjednicu nakon izbora 2018. godine, a zatim joj je uskraćeno mjesto u moćnom Odboru za pravosuđe. Pelosi je tvrdila da je to zato što je Njujork već bio dobro zastupljen u odboru, ali drugi su na to gledali kao na osvetu. Drugim riječima, suprotstaviti se Pelosi u ovom slučaju znači izabrati borbu koja bi mogla biti veoma skupa.
Važno je zapamtiti da infrastrukturni budžet ne bi otišao ovako daleko da Pelosi nije vjerovala da ima glasove da ga usvoji. Na kraju krajeva, Bajden, Pelosi i Šimer su vrlo iskusni zakonodavci. Nedjeljama su raspravljali i usklađivali se oko ovog zakona, a Pelosi vjerovatno tačno zna šta treba da uradi, možda uz malu pomoć predsjednika koji može da telefonira i ponudi podsticaje članovima koji nijesu angažovani da izvedu budžet do kraja linija.
Ako progresivci na kraju ne poslušaju Pelosi i blokiraju infrastrukturni budžet, smatrat će se odgovornima ne samo za torpedovanje značajnog akta, već i za slabljenje svoje stranke i demokratskog predsjednika. Postizanje savršenog neprijatelja problem je s kojim se progresivci često suočavaju, ali to bi sada imalo ogromne političke posljedice.
Mnogi demokratski glasači mogli bi biti ogorčeni progresivnim krilom svoje stranke i prema tome dati svoje primarne glasove 2022. godine. Još važnije, ako infrastrukturni budžet ne bude izglasan u Domu, demokrate, koje se kandiduju za Kongres moraće izaći pred birače 2022. godine, a da nijesu donijele tako važan i popularan akt.
Još se mnogo toga može dogoditi dok se račun za infrastrukturu probija do predsjednikovog stola. Međutim, predsjedavajuća Predstavničkog doma predugo se bavi politikom i previše dobro razumije glasanje da bi to dopustilo da ide dalje, osim ako nije apsolutno sigurna da ima glasove.
* * * * *
Autor je Linkoln Mičel, profesor u Fakultetu za međunarodne odnose Univerziteta Kolumbija i kolumnista CNN-a
