U junu se pojavio dio njemačke televizijske emisije iz 1997. koji je zapalio internet. Snimak prikazuje Angelu Merkel, tada novu ministarku životne sredine u vladi Helmuta Kola, koja objašnjava hitnost djelovanja po pitanju klimatskih promjena. Njene kolege panelisti pažljivo slušaju dok buduća njemačka kancelarka govori da će odlaganje izazvati samo veće troškove. Opasnosti od neuspjeha, upozorava ona, uključuju glad, sušu i masovne migracije izbeglica.
Snimak naglašava kontradikciju poznatu posmatračima 16-godišnje vladavine gospođe Merkel, koja će prestati kada se nakon izbora zakazanih za 26. septembar formira nova koalicija.
S jedne strane, marljiva naučnica-državnica, blagoslovena sposobnošću da razumije složena pitanja i objasni njihove posljedice. S druge strane je kolebljivi političar koji se bori da analizu pretvori u akciju.
Četvrt vijeka kasnije Njemačka emituje više ugljendioksida po glavi stanovnika od većine drugih zemalja eu, a 44% svoje električne energije dobija iz fosilnih goriva. Nakon pojavljivanja isječka, gospođa Merkel je na posljednjoj godišnjoj konferenciji za novinare kao kancelarka priznala da nije uspjela odlučno da djeluje u oblasti klimatskih promjena.
Obećano vs. ispunjeno
Obrazac se stalno ponavlja. U kampanji za kancelarku 2005. gospođa Merkel je obećala da će smanjiti birokratiju i promovisati inovacije, obećanja koja se i dalje pojavljuju u manifestu njene Hrišćansko-demokratske unije (CDU).
Njeni dvogodišnji govori na Minhenskoj bezbjednosnoj konferenciji bili su ubjedljivi opisi globalnog bezbjednosnog pejzaža, ali su rijetko najavljivali značajne promjene u njemačkoj spoljnoj politici. Tokom pandemije COVID-19, kancelarka je pokazala solidno, ohrabrujuće prisustvo, ali se borila da nametne svoju volju nepomirljivim premijerima njemačkih saveznih država.
Ponekad se činilo da je gospođa Merkel više monarh nego kancelarka. Ona će napustiti funkciju sa visokim ocjenama odobravanja. Tri od četiri koalicije koje je vodila bile su „velike“ sa Socijaldemokratskom partijom (SPD), koja je odgovarala njenom centrizmu, ali je smirila politiku.
Toliko je dominirala centrom da se njena direktna kritika učinila gotovo kao lèse-majesté. To je inspirisalo talas boraca za slobodu govora na rubovima konzervativaca, što je Njemačku približilo kulturnom ratu. U Evropi je gospođa Merkel bila nezaobilazni lider. Osim toga, njena čvrsta odbrana liberalnih vrijednosti i njeno skromno držanje bili su ohrabrujući u doba bučnog populizma i nacionalističkih šoumena.
Dok se gospođa Merkel sprema da napusti funkciju, neki su se pitali da li Wechselstimmung (raspoloženje za promjene) vlada u njenoj zemlji. Čini se da uspon od izbora Zelene stranke 2017. godine, koja želi da popravi stroga pravila o javnom dugu i preispita spoljnu politiku, nudi dokaze za to.
U maju je Bertelsmann fondacija otkrila da rekordne dvije trećine birača žele značajne političke promjene, a skoro isto toliko njih želi novu vladu.
Povjerenje birača
Neki nedavni događaji poljuljali su vjeru birača u svoju državu i njene institucije. Jedan je bio haotično upravljanje drugim talasom pandemije COVID-19, koji je potkopao priču o uspjehu tokom prvog talasa 2020. Zatim su uslijedile katastrofalne poplave u djelovima zapadne Njemačke u julu, gdje je očigledan nemar nekolicine lokalnih političara možda doprinio da dođe do skoro 200 smrtnih slučajeva. Debakl u Avganistanu, gdje je 150.000 vojnika Bundesvera služilo od 2002. godine, takođe je bilo teško progutati.
Ipak, uz sve ovo Wechselstimmung nije očigledan. Njemačka je pandemiju prebrodila bolje od većine. Stopa smrtnosti bila je niska, a vladin fiskalni odgovor, uključujući politiku poput imitiranja Kurzarbeitergeld šeme odmora, ublažio je uticaj na privredu. Ekonomija je imala jedan od najsnažnijih oporavka u Evropi. Više od dvije trećine Njemaca kaže da je njihova ekonomska situacija dobra.
Ovo su prvi poslijeratni izbori u zemlji nakojima sadašnji kancelar ne traži ponovni izbor
Ni poplave nijesu označile prekretnicu. Umjesto toga, slaba kampanja isprepletena trivijalnim redovima ukazuje na to da nijedna strana, uključujući sve opreznije Zelene, ne vidi veliku kilometražu u obećavajućem raskidu.
Baš kao što se njemačke kompanije odlikuju postepenim inovacijama, ali se bore sa ometajućom vrstom, promjena u javnom mnjenju je spora i teško se otkriva. Uočavanje ovoga jedna je od prednosti gospođe Merkel, potpomognute nemilosrdnim ispitivanjem i grupisanjem u njenoj kancelariji. Njene promjene politike, kada su uslijedile, bile su obično suptilne, ali povremeno i odlučujuće: nuklearna energija, homoseksualni brakovi i, u posljednje vrijeme, zajednički dug Evropske unije.
Najrizičniji korak bila je njena odluka da ne zatvori njemačke granice za više od milion tražilaca azila i drugih migranata u periodu 2015 do 2016. Čak je i ovo bio improvizovan odgovor na neočekivanu krizu.
Zanimljivo je da je ovo kratkoročno popravljanje ukorijenilo dugoročne poteškoće: otvorilo je vrata krajnje desničarskoj Alternativi za Njemačku (AfD) i, toksifikujući migrantsku debatu, otežalo liberalizaciju zakona o kvalifikovanoj radnoj snazi. Pet godina kasnije, gorko podijeljena EU još nije u stanju da reformiše svoja pravila o azilu, ostavljajući je izloženom još jednoj krizi.
Strah od nepoznatog
Opipljiva je nervoza zbog skorog odlaska gospođe Merkel. Ovo su prvi poslijeratni izbori u zemlji na kojima sadašnji kancelar ne traži ponovni izbor. Kampanja je bila nestabilna, a olovo je skakalo između Zelenih, CDU-a i njegovog hrišćansko-socijalnog saveza (CSU) bavarskog saveznika i SPD.
Izgleda da će fragmentirano glasanje prvi put od osnivanja republike onemogućiti dvopartijsku koaliciju. Rijetko je identitet sljedećeg kancelara i sastav bilo koje koalicije bio tako neizvjestan. To može značiti duge postizborne pregovore i ideološki nekoherentnu vladu kojoj je teško da bilo šta uradi.
Ostatak EU je još više u strahu. Gospođa Merkel je oblikovala svoj odgovor na krize, od spasavanja eurozone do ruske invazije na Ukrajinu do Brexita. Njemačka je u srcu kontinenta, a jedan od kancelarkinih prioriteta bio je da se odupre silama koje razdvajaju njene savezne vlade.
Uspostavila je korisne odnose sa različitim likovima poput Alekisa Ciprasa, krajnje lijevog premijera koji je Grčkoj zamalo isključio iz eurozone i Viktora Orbana, autokratskog lidera Mađarske, koji će preuzeti plaš gospođe Merkel kao najdugovečniji EU lider.
Politički, Njemačka djeluje kao ostrvo stabilnosti u nespretnom svijetu. Iako su ovi izbori možda najotvoreniji za jednu generaciju, nijedna stranka koja će vjerovatno ući u vladu ne slaže se oko takvih osnova kao što su društveno-tržišna ekonomija ili posvećenost EU.
Uporedite ovo sa Francuskom, koja bi ponovo mogla da flertuje sa Marin Le Pen na predsjedničkim izborima sljedeće godine; stalno nestabilnom Italijom, gdje populističke partije uživaju podršku gotovo većine; ili Poljskom, duboko polarizovanom zemljom koju vodi vlada koja podriva vladavinu prava.
Uticaj globalnih faktora
Nekoliko evropskih kriza poljuljalo je sigurnost Njemaca ili im dalo razlog da traže promjene. Politički haos, prevelika potrošnja ili trgovinski deficiti su tuđi problemi. Rast u doba Merkel bio je solidan, iako rijetko spektakularan, a kada su izazvane njemačke institucije bile su snažne. Pet godina kasnije, postoje čak i osnovi za optimizam u pogledu integracije migranata od 2015-2016. A i savremena Njemačka nije navikla da se bavi vojnim avanturizmom u inostranstvu.
Slabosti njemačkog modela počinju da se pokazuju. Zavisnost od trgovine znači ranjivost na globalizaciju
Kritičari su oprezni po pitanju davanja prevelikih zasluga gospođi Merkel. „Njemački ekonomski uspjeh bio je više sreća nego politika“, kaže Marsel Fratčer, koji vodi Njemački institut za ekonomska istraživanja – DIV u Berlinu. Uslovi su bili povoljni. Pristupanje Kine Svjetskoj trgovinskoj organizaciji 2001. godine otvorilo je ogromno tržište za moćne njemačke izvoznike.
Ekspanzija EU na istok nekoliko godina kasnije stvorila je skup jeftine radne snage i proširene lance snabdjevanja i izvor kvalifikovanih imigranata u radnoj dobi. Kontroverzne reforme tržišta rada koje je pokrenuo Gerhard Šreder, prethodnik gospođe Merkel, smanjile su nezaposlenost. Američka moć održala je mir koji je bio uslov za uspjeh njemačke trgovine. Transatlantski sukobi zbog zanemarljive potrošnje Njemačke na odbranu imali su nekoliko ozbiljnih posledica.
Ipak, snažna ekonomija i njemački uspjeh u Evropi prikrili su mračniju stranu kod kuće: rastući sektor niskih plata, rastuću nejednakost u prihodima, rastureno tržište stanova i uporno siromašenje djece. Pogrešno procijenjena energetska politika dala je Njemcima najveće račune za struju u EU.
Bez dalekosežnih reformi
Strog pristup javnim finansijama, izražen od 2009. ustavnom kočnicom koja ograničava deficit, stvorio je ogromne fiskalne suficite čak i dok javna infrastruktura propada. COVID-19 otkrio je i druge slabosti u javnom sektoru, posebno njegovu sporu digitalizaciju. Postoje razlozi za bojazan da bi naredna decenija mogla da otkrije dublje propuste.
Jer, ako je gospođa Merkel bila mirna ruka tokom krize, ona je bila manje uspješna u postavljanju dugoročnijeg kursa. Zapanjujuće, teško je pronaći jednu dalekosežnu reformu koju je usvojila bilo koja od četiri vlade koje je vodila.
Ovo podsjeća na drugi njemački izraz koji bi trebalo da se odnosi na sljedeću vladu: Zukunftsfähigkeit, ili sposobnost suočavanja sa budućnošću. Za mnoge je to nešto što im jako nedostaje u zemlji koju će gospođa Merkel ostaviti u amanet.
Slabosti njemačkog modela počinju da se pokazuju. Zavisnost od trgovine znači ranjivost na globalizaciju. Rastuće tenzije između Amerike i Kine ostavljaju politiku gospođe Merkel sve manje o angažmanu na prvom mjestu. Moćna automobilska industrija visoko je izložena tehnološkim poremećajima.
Nedostatak njemačkih vještina će se pogoršati kako se demografska kriza očekuje sredinom 2020-ih. Novi klimatski ciljevi zahtijevaju duboko ukorijenjene promjene u industriji, građevinarstvu i elektroenergetici. Ono što možda i najviše zabrinjava je to izgleda da je politička klasa naučila od gospođe Merkel da je bolje ne plašiti birače prečestim govorima o transformaciji, ostavljajući samo ograničen mandat za promjene.
Njemačka je jaka, bogata, demokratska zemlja koja treba da ima svijetlu budućnost. Ovaj poseban izvještaj će delovati kao test na stres, podstičući njegove industrijske, birokratske, demografske i bezbjednosne politike na njihovim najugroženijim tačkama na procjenu gdje su promjene potrebne prije svih. Tako nešto počinje osvrtom na stalno niske javne investicije u zemlji.
0
