Ankete prvi put u posljednjih 15 godina ukazuju na prednost centralne ljevice Olafa Šolca naspram kancelarkinih konzervativaca koje predvodi Armin Lašet. Zeleni Analene Berbok se slabo kotiraju, međutim, bez obzira na to ko osvoji najviše glasova, moraće da sastavi koaliciju, a tri partije su u da mogu da obezbede dovoljno mjesta u parlamentu da to i urade i izaberu sljedećeg kancelara.
Predstavnička demokratija
Sistem vladanja i formiranja vlasti u njemačkoj nije direktni, već reprezentativni. U Njemačkoj ključnu ulogu imaju poslanici, koji su predstavnici naroda, a koji bi trebalo da odražavaju volju građana, a ne samo svojih birača ili stranke. Za razliku od, npr. Susjedne Švajcarske, u Njemačkoj nema referenduma kojim bi se donsili zakoni.
Ustav Njemačke ovu ulogu predstavnika naroda izričito i naglašava: „Oni su predstavnici cijelog naroda, nijesu dužni da slijede nikakve naloge i uputstva, već samo sopstvenu savjest“.
Svakoj pojedinoj osobi koja ima pravo glasa, ustav dodjeljuje kontrolnu funkciju, dok svako ko smatra da je tokom glasanja bilo nepravilnosti, može osporiti rezultat izbora.
Za koga se glasa?
Njemci danas biraju sastav donjeg doma federalnog parlamenta Bundestaga. Iako se glasanje na biračkim mjestima odvija danas, glasanje putem pisma je počelo ranije. Pravo glasa ima oko 60,4 miliona punoljetnih građana Njemačke.
Bundestag je sastavljen od najmanje 598 mjesta, a postoji mogućnost i da ih bude više. Iako će se istog dana uveče znati pobjednička partija, sastav nove vlade biće poznat tek kad pobjednik uspije da oformi apsolutnu većinu u parlamentu sa jednom ili dvjema strankama. Stoga neće biti odmah poznato ko će biti novi kancelar.
Kako se bira kancelar?
Kancelara ili kancelarku obično bira koaliciona partija koja je osvojila najviše mjesta u Budnestagu. Međutim, sastavljanje koalicije zahtijeva vrijeme.
Nakon što se postigne dogovor, članovi novoizabranog parlamenta glasaju da odobre novog kancelara.
Koje partije su u igri?
Rezultati posljednjih anketa pokazuju da su tri glavne partije u trci da osvoje dovoljno mjesta da povedu koalicionu vladu i izaberu novog kancelara.
Jedna od njih je Hrišćansko-demokratska unija (CDU), konzervativna partija Angele Merkel koja je dominirala njemačkom politikom decenijama sa sestrinskom Hrišćansko-socijalnom unijom (CSU) iz Bavarske.
Lider CDU Armin Lašet bio bi prirodan izbor za nasljednika Merkel, međutim, on je imao poteškoća u prikupljanju glasova, naročito nakon što je snimljen kako se smije tokom posjete regionima pogođenim katastrofalnom poplavom u julu.
Bavarski lider Markus Zeder je znatno popularniji, ali je mala vjerovatnoća da će mu konzervativni rival predati kandidaturu.
Druga je Socijalno-demokratska partija, čiji kandidat za kancelara Olaf Šolc, njemački ministar finansija, ima velike šanse za pobjedu. Centralno lijeva SPD bila je u koaliciji sa konzervativcima, a ankete su dugo pokazivale da imaju podjednaku podršku.
Međutim, anketa uoči izbora pokazala je da je prvi put od Drugog svjetskog rata podrška CDU pala ispod 20 odsto, na 19 odsto, dok je Šolcova stranka dobila skoro 25 odsto. Svega devet odsto Njemaca podržava Lašeta, a 30 odsto Šolca.
Treći su Zeleni, ljevičarska partija koja se fokusira na klimatske promjene i društvenu pravdu. Početkom godine je vodila u anketama, ali je liderka Analena Berbok, kandidatkinja stranke za kancelarku, propustila priliku da nakon poplava u julu dođe do političkih poena.
Partija Zelenih, koja je nominovala 40-godišnju Berbok kao svog prvog ženskog kandidata za kancelarku i nakratko bila na vrhu anketa u maju, odaje utisak da je izgubila povjerenje nakon optužbi za plagijat u nedavno objavljenoj knjizi, neprijavljivanje nekih dodatnih prihoda i naduvavanje svoje biografije. Berbokova još nije imala funkciju u vladi, ali bi mogla da uvede Zelene u vladajuću koaliciju.
Koalicije su poznate po bojama stranaka. Boje strana su sljedeće: CDU/CSU = crna; SPD = crvena; Zeleni = zelena; FDP = žuta; Ljevica = bordo. Stoga možemo da očekujemo pominjanje Jamajke, Kenije, Mikija Mausa, Semafora ili R2G, odnosno crveno-crveno-zelene koalicije ako pobijedi SPD, ili kenijske ili jamajčanske u slučaju da pobijedi „crna“ CDU.
Šta određuje pobjednika?
Kad Njemci izađu na birališta, dobiće dva glasa. Prvi je glasanje u izbornoj jedinici za izbor lokalnog poslanika. Postoji 299 izbornih jedinica – ugrubo jedan poslanik na 250.000 ljudi. Kandidatu koji osvoji najviše glasova u svakoj izbornoj jedinici garantuje se mjesto, po sistemu „pobjednik odnosi sve“.
Drugo glasanje je zasnovano na drugačijem sistemu, proporcionalnom predstavljanju. Preostalih 299 mjesta dodjeljuje se na osnovu udjela svake stranke u glasovima – i dodjeljuju se kandidatima na rang-listama koje sastavlja svaka partija.
Drugo glasanje odlučujuće
Partija pr mora da osvoji najmanje pet odsto drugih glasova da uđe u Bundestag. Ovaj prag je osmišljen kako bi se spriječilo da male, često radikalne partije steknu moć.
Potom, sastav parlamenta mora da odražava rezultat ovog drugog glasanja. Drugi glas stoga odlučuje procenat mjesta koje će svaka partija dobiti u Bundestagu i njene šanse da oformi vladu.
Veličina Bundestaga varira
Ilustracija: Shutterstock/ By Tobias G. Sommer
Broj mjesta u njemačkom parlamentu može se povećati ukoliko postoje nerevnoteže između rezultata svake partije u dva glasanja. Stoga odlazeći Bundestag nema 598 već 709 mjesta. Kada se tako nešto dogodi, a to je često slučaj, broj polanika u Bundestagu se povećava.
U slučaju da, hipotetički, CDU osvoji 110 mjesta na glasanju u izbornim jedinicama i 100 u drugom, stranačkom glasanju. Prema tom scenariju CDU bi imala 10 mjesta više nego što je potrebno, prema svom udjelu u drugom glasanju.
Glasači u nekim slučajevima podrže određenog kandidata, a nakon toga izaberu drugu stranku. U takvoj situaciji CDU zadržava taj višak od 10 mjesta, ali to je nepravedna prednost i kako bi se teren uravnotežio sve druge partije dobijaju tzv. „balansna mjesta“ ili „ravnajuće mandate“.
Broj mandata se povećava budući da u parlament ulaze svi oni političari koji su osvojili svoj direktni mandat. A kako bi se novi saziv, odnosno odnos snaga među strankama, „izbalansirao“, automatski se drugim strankama dodjeljuju takozvani „ravnajući mandati“.
U navedenom hipotetičkom primjeru broj njihovih mjesta bi se povećao za 10 odsto njihovog izbornog rezultata da se ispravi neravnoteža.
Kad će se znati rezultati?
Ko je pobjednik, a ko gubitnik trebalo bi da se zna nekoliko sati po zatvaranju birališta. To je bio slučaj u posljednjem glasanju za Bundestag 2017, kad je partija Angele Merkel ubjedljivo pobijedila.
Međutim, pregovori o formiranju vlade mogu da potraju sedmicama, kao što je bilo i te godine kad je propao pokušaj formiranja „jamajčanske“ koalicije sa CDU (crna), Zelenima i FDP (žuta).
