- U sadašnjoj konfiguraciji ima 1.100 procesora. Računar sada radi na sedam tera flopsa, a to je 7.000 milijardi operacija u sekundi - kaže za Blic Aleksandar Bogojević - zamjenik direktora u Institutu za fiziku.
Troškovi oko računara se do sada mjere stotinama hiljada eura, a kada se nadogradi, vrijediće oko milion eura. Nadogradnjom će računar imati 5.000 procesora i radiće na 40 tera flopsa, odnosno 40.000 milijardi operacija u sekundi. Procesori će tada međusobno komunicirati 80 puta brže nego sada.
- Računar je sličan običnom, samo je jači i brži. Ova digitalna biblioteka trenutno ima oko 60 terabajta ili 60.000 gigabajta, specijalno namijenjenih, a poslije nadogradnje će imati duplo više - ističe Bogojević.
U Evropi postoji mreža superračunara koji međusobno komuniciraju, a matica je CERN.
Koristi se tako što se postavi pitanje s bilo kog drugog kompjutera. Sistem zatim najprije provjeri da li je korisnik iz istraživačke ili komercijalne institucije. Zahtjev se prosljeđuje stotinama računara koji sami 'provjere' gdje je najbolje da se taj zadatak riješi. Neki odgovori onda sižu iz Rusije, Turske, Njemačke... 'Paradoks' za sada najviše koriste Institut za fiziku, Astronomska opservatorija, te Hemijski i Biološki fakultet. Koriste ga i međunarodne institucije koje učestvuju u CERN projektu.
- CERN je najveći naučni eksperiment na svijetu i najveća mašina ikad napravljena. Veliki je kao Beograd, a toliko i košta. U suštini, to je mikroskop, pa mora nešto da se prisloni uz njega. Zato ima dva velika detektora, Atlas i Cms, koji su veliki kao zgrada i nalaze se 100 metara pod zemljom. U ta dva detektora informacije stalno ulaze, ali pošto ne mogu da se skladište u jedan računar, pakuju se u mrežu superračunara, između ostalog i kod u 'Paradoks' - priča Bogojević uz opasku da 'to što je Srbija i formalno ušla u CERN mnogo znači, jer i srpski stručnjaci mogu da učestvuju u stvaranju nove tehnologije'. Svaki umreženi superračunar, kako kaže, pomaže tom mikroskopu da analizira neku pojavu, a nekad se otkrije nova čestica. Na sličan način je svojevremeno otkriven i internet.
Trenutno se preko 'Paradoks'-a radi šest projekata.
Formule za ljekove
'Paradoks' može da nađe formulu, primjera radi, i za vakcinu protiv ptičjeg gripa, tvrdi Bogojević.
- Postoji nekoliko hiljada hemijskih jedinjenja od kojih se prave ljekovi, a računar ih slaže kao lego kockice. Ako zamislimo da je svako jedinjenje kockica, onda znamo da se ne slaže svaka sa svakom, ali se neke slažu. U računar treba unijeti principe hemije, kako bi znao što se s čim slaže. On tada pravi kombinacije sve dok ne naiđe na dobitnu. Formula se onda nosi u laboratoriju gdje brzo može da se napravi lijek - objašnjava Bogojević.
