Ako biste morali da izaberete životinju koja bi mogla završiti kao inspiracija za jedan od potencijalno najgenijalnijih medicinskih alata budućnosti, šta mislite koja bi to životinja bila? Da li mrav, sa svojim nevjerovatnim čulima? Ili možda daždevnjak koji može zamijeniti izgubljeni rep za čas kao što bi mi uradili sa olovkom ili čarapom? Ili bi to ipak bio slijepi miš? Ne zaboravimo da su ova stvorenja ovladala eholokacijom prije nego što su naši preci i prohodali!
Razočaraću vas time da ništa od navedenog nije tačan odgovor. Životinja o kojoj je riječ vam sigurno nikad ne bi pala na pamet. U pitanju je morska paklara (ili zmijuljica), ljigava, krajnje bizarnog izgleda, sa okruglim ustima i rožnatim zubima oblikovanim za prisisavanje. Ukratko, veoma nalik nečemu na što biste naišli u horor filmu (i dobro se prestrašili). Nema pršljenove ni vilicu i njen je nervni sistem jedan od najprimitivnijih pod vodom. Ali, baš zato je naučnicima i zanimljiva.
Mikrorobot koji bi mogao dijagnostifikovati bolesti
Naime, inspirisani njome, britanski i američki naučnici, osmislili su mikrorobota (pod nazivom Cyberplasm), koji će, kako vjeruju, kroz nekoliko godina plivati našim krvotocima i pomoću raznih senzora očitavati naše zdravstveno stanje (i otkrivati moguće tumore, krvne ugruške ili indikatore raznih drugih bolesti). Kako je nervni sistem morske paklare tako jednostavan, a istovremeno dovoljno složen da kontroliše kretanje plivanja, tako se ovo krajnje neobično stvorenje umjesto glavne zvijezde horor filma našlo kao inspiracija za jedan od potencijalno najgenijalnijih medicinskih alata budućnosti.
Krajnje fascinantno, zar ne? Ali, ovo nije jedina životinja koja je inspirisala ili poboljšala neki izum.
Jedna od skorijih inspiracija dolazi iz krila leptira.
Solarni paneli po uzoru na krila leptira
Naučnici su jako mnogo vremena posvetili razumjevanju leptira kupusara i kako im specifičan dizajn krila pomaže da budu topli čak i u hladnim jutrima. Sposobnost leta leptira je inače rano ujutru ili za vrijeme oblačnih dana ograničena zbog činjenice da ovi insekti energiju za let dobijaju iz sunca. No, leptir kupusar može letjeti i tada. Na osnovu onoga što su naučnici imali priliku vidjeti kroz mikroskop otkrili su i zašto.
Njihova krila napravljena su od dugih pravougaonih ljuski koje se uklapaju kao šindre (krovnog pokrivača). Mali grebeni na ljuskama, uz to, imaju i male rupe koje omogućavaju svjetlosti da prođe do donjeg sloja i u tome leži tajna kako zadržavaju toplotu. Repliciranjem ovih podataka i njihovom primjenom na fotonaponsku tehnologiju, naučnici su uspjeli stvoriti novi lagani materijal koji stoji u poziciji latiničnog slova V i koncentriše sunčevu svjetlost na fotonaponske panele. Njihovim testiranjem je ustanovljeno da u tom položaju oni proizvedu i do 50% više energije.
Medicinska igla, nježna kao ubod komarca
Znam da je ljeti teško zamisliti većeg neprijatelja od komaraca. Vjerovatno se ujutru, dok brojite ujede, namrgođeni što su vam noć prije oduzeli barem tri sata sna, često zapitate i zašto uopšte postoje? Ko u prirodi ima ikakve koristi od ovih krvoločnih daveža?
E pa, znam da je teško za povjerovati, ali moguće je da smo to baš mi.
Zahvaljujući sposobnosti komarca da nas ubode bez da ga osjetimo (bar do trenutka dok ne krene nepodnošljivi svrab), danas nas vakcinacija kod doktora nešto manje boli. Japanski inženjeri su replicirali tehniku – dizajnirajući minimalno invazivnu iglu sa tri zupca, a onda i učinivši da vibrira na oko 15 Hz, na taj način oponašajući pravi ugriz koji olakšava ubod igle u kožu i smanjuje bol.
Ajkulina koža nepristupačna parazitima
Na prvi pogled se čini da je ajkulina koža potpuno glatka. Ali, ukoliko biste mogli da pređete rukom preko nje od repa prema glavi, naravno, oprezno, zapazili biste da je na dodir slična šmirgl-papiru.
Ajkulina koža je takva jer se na njoj nalaze sićušne izrasline nalik na zubiće koji koriste ajkuli na dva načina. Kao prvo, usmjeravaju vodu, čime joj omogućavaju da pliva uz minimalan otpor. Kao drugo, ti „zubići“ se pokreću dok ajkula pliva, što njenu kožu čini nestabilnom površinom uz koju paraziti ne mogu da prionu.
Ova svojstva, naravno, imaju širok spektar primjene. Primjera radi, već je proizveden kupaći kostim čija je spoljašnja strana izrađena po uzoru na ajkulinu kožu i omogućava plivaču da postigne oko tri posto veću brzinu. Ista načela mogu se primjeniti i u proizvodnji zaštitnog premaza za brodove i podmornice koji bi bio manje štetan po okolinu od antivegetativnih boja koje sadrže metale. Osim toga, mogli bi se koristiti za izradu medicinskih proizvoda i sredstava pomoću kojih bi se smanjio rizik od bolničkih infekcija.
Ko zna, možda bi na ovaj način ružno mišljenje koje imamo o ajkulama postalo stvar prošlosti!
Tajna o ekološki efikasnijem osvjetljenju skrivena u stomaku svitaca
Vjerovatno ste čuli za LED sijalice. U procesu zaštite okoline i smanjenja svjetlosnog zagađenja konvencionalne rasvjete, kao rješenje nameće se LED osvjetljenje, prije svega kada je u pitanju javna rasvjeta koja najviše može uticati na životnu sredinu.
Ali, da li ste znali da je ključan igrač u tome da LED rasvjeta proizvodi što više svjetlosti bio svitac? Da, svitac. Naime, belgijski fizičar Žan Pol Vinjeron je na jednom o svojih putovanja naletio na svice i odlučio da nekoliko njih ponese sa sobom u laboratoriju. Proučavajući ih, zapazio je da svici imaju poseban organ koji proizvodi svjetlost u svom abdomenu. I, da odatle svjetlost isijava kroz sve slojeve njihovog tijela.
Tim fizičara je zatim uočio na svjetlećem organu strukture nalik na skale, gdje neke od njih štrče pod različitim uglovima i baš one proizvode više svjetlosti u odnosu na ostale. Otkriće je inspirisalo fizičare da konstruišu novu vrstu LED rasvjete koja će proizvoditi više svjetlosti. Stavili su sloj osjetljivog svjetlosnog materijala na vrh LED sijalice, a zatim su pomoću lasera napravili nešto poput malog krova, a rezultat je nivo svjetlosti pojačan za 50%, i to samo zahvaljujući dodavanju novih oblika.
Izgleda da je tajna o ekološki efikasnijem osvjetljenju sve vrijeme bila u stomaku svitaca.
Šumski bubnjar spašava i glave naših omiljenih sportista
Crne kutije, ili snimači podataka leta, jesu aparati koji zapisuju brojne informacije o dešavanjima u avionu, i služe kao pomoć u istrazi za slučaj da se sa letelicom nešto dogodi. Projektovane su i konstruisane tako da mogu da ostanu neoštećene čak i nakon jakih udara i izloženosti temperaturama i do 1000 stepeni, kao što je to slučaj u teškoj avionskoj nesreći. A jeste li znali da je djetlić pomogao da usavršimo ovu malu i jako bitnu napravu?
Naučnicima je dugo bila misterija kako je to moguće da ovi slatki glavomlati – više bubnjari nego pjevači, toliki broj puta i tolikim intenzitetom udare glavom u drvo, a da se ne povrijede. A onda su serijom istraživanja na univerzitetu u Kaliforniji došli do toga da njihove lobanje imaju ugrađene amortizere. Kljunovi djetlića su tvrdi, ali elastični, kosti lobanje su im sunđeraste, ima vrlo malo prostora za tečnost između lobanje i mozga; i imaju posebnu strukturu zvanu hiloidni sloj – pričvršćen za jezike djetlića da bi smanjili vibracije.
Ovo saznanje insprisalo je (i ne prestaje da inspiriše) ne samo avionske crne kutije, već i opremu za igrače američkog fudbala, bicikliste, vozače moto-trka i sve druge kojima je potrebna kaciga. Zašto lupati glavom o zid kad je rješenje za sigurno ublažavanje udaraca već pronašla najuspješnija ptica koja voli udarati glavom i kljucati drvo?
Toliko o superslavnim životinjskim izumiteljima za ovu priliku.
STEM edukacija je dio strategije društveno odgovornog poslovanja kompanije doMEn (domen.me)
