Neposredno nakon parlamentarnih izbora održanih 30. avgusta prošle godine, pojedini administratori najpopularnijih crnogorskih mim (meme) stranica saopštili su da su svojim aktivnostima na socijalnim mrežama donijeli – tadašnjoj opoziciji, a sadašnjoj vlasti – dva i po do tri mandata na izborima. Da li su to samo puke projekcije onih čije stranice uživaju veliku popularnost i dopiru do nemalog broja ljudi, ili pak možemo govoriti o stvarnom i mjerljivom uticaju mimova na društveno-politička dešavanja u državi? Postoji li veza između mim stranica i nosilaca moći, o kojoj se spekuliše?
Mimovi kao potvrda sopstvenih stavova: Sociolog Andrija Đukanović kaže da mim stranice utiču na javno mnjenje oblikujući mišljenja ljudi. Međutim, napominje da su nam za pravu sliku stepena uticaja potrebna – istraživanja.
„Mim stranice posebno utiču na mlađu publiku koja više koristi društvene mreže. Ima dosta onih koji već imaju izgrađeno mišljenje o određenim pojavama, pa onda prate one mimere koji dijele iste stavove, potvrđujući tako svoje mišljenje. Dakle, kao i u svemu ostalom, naši građani imaju predubjeđenja kojih se dosta čvrsto drže i za koja samo traže potvrdu, između ostalog – i u mim stranicama. Na primjer, pristalice aktuelne vlasti prate one mimere koji izvrgavaju ruglu doskorašnju vlast. Mnogi su i pristrasni u odabiru meta za izrugivanje, što se možda može pripisati priči da su neki od njih angažovani od strane pojedinih političkih partija. Rijetke su ʼobjektivneʼ stranice koje ʼudarajuʼ po svima. Izdvojio bih stranicu ʼStari Liberalʼ, koja je prilično kritički nastrojena prema svim stranama“, kazao je Đukanović Portalu Analitika.
Kampanja se preselila na mreže: Predavačica novinarstva na Univerzitetu u Vestminsteru i autorka knjige „Internet Memes and Society: Social, Cultural, and Political Contexts“, Anastasija Denisova, kaže da predizborna kampanja „od vrata do vrata“ nije danas toliko efikasna koliko dijeljenje tvitova, storija i mimova na društvenim mrežama.
„Politika je postala viralna zbog toga što političari prate publiku – a publika je na mrežama. Na primjerima (Donalda) Trampa, (Borisa) Džonsona, (Matea) Salvinija i mnogih popularnih ili populističkih političara, možemo vidjeti da oni rado manipulišu javnošću kroz izgovaranje kratkih dosjetki, ili pak time što se pojavi snimak na kojem se upuštaju u čudne ili naglašeno ʼnarodskeʼ aktivnosti – sve ovo može doprinijeti tome da se njihova poruka i pojava prošire internetom brzo poput virusa. Politika će sve više bivati viralna u godinama koje su pred nama“, ističe Denisova.
Ona navodi da je predizborna kampanja u SAD-u 2016. godine pratila „globalni trend upotrebe mima“ – uglavnom su, kaže, preuveličavane goruće teme iz medija, bilo je osporavanja tradicionalnih medija i poruka iz kampanje, te pokušaja ubacivanja novih tema u diskusiju.
„U zapadnim demokratijama korisnici na raspolaganju imaju raznorodne medije sa svih strana političkog spektra, pa mogu da nađu mnoštvo informacija, članaka i pogleda. Zbog toga, kako pokazuje istraživanje koje su sproveli Endru Ges, Brendan Najhen i Džejson Rajfler (2018.), većina Amerikanaca konzumira etablirane medijske izvore, a svega mali postotak – 10 odsto – redovno posjećuje stranice s lažnim vijestima. Ovo dokazuje da su američki glasači vjerovali novinarima kao izvorima informacija i analiza, dok mimovi i ostale reakcije s društvenih medija imaju sekundaran značaj, u vidu odgovora na ono što je pročitano i pogledano. U ograničenom političkom ambijentu, društveni mediji ponekad znaju biti jedini izvor pouzdanih činjenica, te bi se mimovi na takvim mjestima mogli razvijati kao tačke djelovanja, a ne kao reakcioni vid komunikacije“, objašnjava Denisova.
I humor i govor mržnje: Najpopularniji crnogorski mimeri imaju više hiljada pratilaca na društvenim mrežama – stranicu „Stari Liberal“ (inače prvu mim stranicu u našoj državi) na Fejsbuku prati 21.000 ljudi, „МИМистарство оностраних послова“ 19.000, dok stranica „Gospodin Neprijatni / It was very unpleasant /psalam 118“ ima 10.000 pratilaca.
Sociolog Đukanović smatra da su mim stranice popularne zbog duhovitih osvrta na političke i društvene prilike.
„To se ljudima sviđa jer, na neki način, dekonstruiše tobože ozbiljna politička dešavanja. U tome je, po mom mišljenju, njihova najveća vrijednost – u razbijanju tabua humorom i satirom. Politika ne voli humor, jer ako ste u stanju da se sprdate s postavljenim autoritetima, vi u stvari pokazujete da ste slobodni i da ih ne prihvatate. A strah i autocenzura su karakteristike građanina kojeg političari vole“, podvlači naš sagovornik.
Međutim, i te kako je prisutna i druga, tamnija strana ovog internet fenomena, koja se najčešće manifestuje govorom mržnje i etiketiranjem neistomišljenika, a nerijetko i plasiranjem dezinformacija i lažnih vijesti.
U istraživanju Instituta za medije Crne Gore iz novembra 2020. godine, koje potpisuje autorka Milica Bogdanović, navodi se, između ostalog, da su popularne Fejsbuk stranice, učestvujući u kampanji protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti koji je donošen krajem 2019, etiketirale civilne aktiviste, novinare, pisce i radnike u kulturi koji su kroz javne nastupe bili kritički nastrojeni prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi ili koji su podržavali usvajanje ovog akta, te takvim objavama podsticali na dodatno širenje uvreda o njima. Ista autorka u istraživanju iz avgusta prošle godine navodi i da su pomenute stranice služile i za koordinaciju protesta protiv pomenutog zakona.
Sociolog Đukanović ocjenjuje da govor mržnje polako postaje uobičajen u komunikaciji, te da nije zaobišao ni mim stranice.
„Podjele svake vrste zaoštrile su sukobe u društvu skoro do krajnjih granica. Dijalog je stradao. Ni mimeri nijesu ostali van toga – dosta je govora mržnje i na tim stranicama, što samo razbuktava svađu među ljudima. Ne kažem da treba izbjegavati konflikte u mišljenjima; štaviše – poželjni su. Ali moramo znati gdje su granice i kad treba da prihvatimo da neko ima jači argument“, podvlači on.
Sadržaj male hranljive vrijednosti: U kojoj mjeri je za uspon sadržaja na društvenim mrežama kriv pad povjerenja u medije? Sagovornik Portala Analitika smatra da su razvojem socijalnih platformi i mim stranica tradicionalni mediji – pogotovo štampa – došli u podređen položaj. U nešto boljoj situaciji je, kaže, televizija.
„No ipak, ljudi još uvijek imaju potrebu da čuju zvanične vijesti, a ne da se vode samo onim što čitaju na mim stranicama. Tako da se tradicionalni mediji još uvijek drže, ali šta će se dešavati – teško je predvidjeti“, zaključuje Đukanović.
Anastasija Denisova mimove definiše i kao „internetski fast-fud dijalekat“ i kao „fast-fud medije“, s malom „hranljivom vrijednošću“.
„Mimovi su često ćorsokak u razgovoru. Rijetko se njima zapodjene debata ili pospješi komunikacija između pošiljalaca i primalaca. Još nijesam naišla na zadovoljavajući dijalog koji se sastoji samo od mimova – malo je ʼhranljivogʼ, ako ga uopšte ima, tu gdje učesnici koriste samo ʼpojačivače ukusaʼ, bez prave ʼhraneʼ kao osnove“, naglašava ona.
