Francuska književnica Kamij Lorans bila je proteklog vikenda gošća tribine „Crna Gora i Francuska – književne i kulturološke tendencije i poređenja“ koju je Matica crnogorska realizovala u saradnji s Francuskim institutom i Ambasadom Francuske u Crnoj Gori u okviru Dana frankofonije.
S gošćom su razgovarale profesorice francuskog jezika na Filološkom fakultetu UCG Jasmina Nikčević i Jasna Tatar-Anđelić. Lorans je u Crnu Goru došla u svojstvu generalne sekretarke Akademije Gonkur koja ove godine prvi put dodjeljuje nagradu laureatu iz Crne Gore.
Nikčević je istakla da je značajno za našu državu da se u godini u kojoj se obilježava20 godina nezavisnosti iizvjesno približavanje Evropskojuniji dešavaju povezivanja mladih, obrazovanih ljudi sa savremenimkulturnim tendencijama i dometima jedne velike Francuske.
Akademija Gonkur već decenijama ima praksu rada na širenju frankofonije, a na današnji dan dodjeljuje se u pedesetak zemalja.
„Maternji jezik nije samo nešto što nam omogućava svakodnevni praktični život, materijalnu, ekonomsku i bilo koju drugu svakodnevnu komunikaciju, već je to sredstvo za širenje književnih ideja. U tome je i značaj ovih dodjela stranih Gonkur nagrada i zaista sam u saradnji i radu sa vašim studentimaosjetila tu radost i važnost jednog takvog poduhvata i koliko studentima pričinjava zadovoljstvo da prepoznaju ljepotu forme književnog stila i načina izražavanja, ali i teme“, rekla je Lorans.
Tatar-Anđelić se osvrnula na teme kojima seLorans bavi u svojim djelima.
„Ona prvenstveno istražuje konstrukciju ženskog identiteta, ljubav u svim oblicima, toksične i manipulativne odnose, granične linije ljubavi i mržnje ispitivanje jezika i narativne vještine i mogućnosti“, rekla je Tatar-Anđelić.
Autorka je istakla da je ljubav njeno veliko polje istraživanja.
„Ljubav u najširem smislu, a naročito kad je u pitanju istraživanje odnosa između muškarca i žene. Uvijek me zanimala ta razlika koja postoji u konceptu ljubavi s jedne i s druge strane, a dodatno sam bila fascinirana tim razlikama i kroz to je išlo i istraživanje ženske sudbine, zato što je bilo fascinantno da kroz svojih šezdesetak godina pratim razvoj feminističkih ideja, odnosa prema ženi, koliko je evoluirala i razvila se, promijenila ženska sudbina i žensko pitanje tokom godina. I bila sam u situaciji da u Francuskoj prisustvujem rađanju pokreta za prava žena pa sve do skorašnjih modernijih pokreta kao što je #metoo koji sam otkrila zahvaljujući svojoj kćerki“, rekla je Kamij Lorans.
Pored feminizma, Lorans se bavi i jezikom, tražeći smisao i igrajući se riječima, i tvrdi da joj je upravo jezik spasio život.
„Kad kažem maternji jezik, za mene je to u bukvalnom smislu neka majka koja me obuhvata, grli i pruža mi neku vrstu ljubavi. Moja je namjera da kroz svoje tekstove tu ljubav jeziku i književnosti vratim. Dakle, ja volim volim riječi i riječi vole mene“, rekla je Lorans.
Ona je govorila i o intertekstualnosti u svojim djelima, ljubavi prema rječnicima, a bilo je riječi i o sličnostima između crnogorskog i francuskog kulturnog koda koji, između ostalog, drugačije tretiraju mušku i žensku djecu.
„Imam probleme da objasnim svojoj kćerki da nije tako davno bilo da moja majka nije smjela da radi bez dozvole mog oca i da nije smjela da potpiše ček bez dozvole. Taj moj otac je bio osoba koja je željela da ima sina i dozvolio je sebi da ga to obilježi i ja sam rasla svjesna njegovog razočaranja“, rekla je Lorans.
U svojim romanima Kamij Lorans takođe razmatra i uticaj virtuelnog svijeta, vještačke inteligencije i društvenih mreža na emocionalne odnose.
