Društvene predrasude i navike

Ljutita žena i cijenjeni muškarac

Nedavno su se u jednom domaćem TV talk-show programu, koji se kao bavi razgrtanjem predrasuda, nepravdi, neistina, lažnih autoriteta, prljavštine, a istovremeno pretenduje da na čistinu iznese kritičku distancu, iskustvo i zaštitu ranjivih, mogle vidjeti neke, banalno stereotipne, scene omalovažavanja žena.

Ljutita žena i cijenjeni muškarac Foto: Foto: Alex Stoddard
Tinka Đuranović
Tinka ĐuranovićAutorka
Portal AnalitikaIzvor

I domaćin i gosti te emisije - dva muškarca i žena - pretenduju da su nepristrasni objektivni, busaju se da poštuju dijalog, razmjenu činjenica, poštovanje sagovornice ili sagovornika...

Ipak, iz usta dvojice aktera čule su se poruke ženama koje pripadaju nekom drugom miljeu i vremenu, ili bi bar tako trebalo da bude.

Scena prva: Pripisivanje ljutnje

Jedinoj ženi u toj emisiji žustrih rasprava o penzionisanju sudija i sutkinja, na njenu molbu da joj se omogući da završi izlaganje, domaćin se obratio riječima:,,Možete da me molite koliko god hoćete, slušajte me dobro, slušajte me! Moram da vas zaustavim... Jel vi vidite mene ovamo? Reklame su! Mašete papirima i mislite samo grajom...”

Crtanje krokija ljutite žene, tako u par poteza, ovim je riječima završeno: oduzet joj je uticaj, dok muškarac - koji istom žustrinom razgovara - biva uvažen, cijenjen. I muškarcu takve riječi voditelj nikada ne bi uputio. Muška, mačo, solidarnost, valjda.

To je već poznati kalup, na njega smo, izgleda, navikli da ne reagujemo.

,,Izrazi ljutnje kod žena - jer su u suprotnosti sa socijalnim očekivanjima - mogu smanjiti, a ne povećati ženski status i percepciju kompetentnosti, dok se prikazi bijesa kod muškaraca često gledaju kao odgovor na vanjske okolnosti (tj. bili su isprovocirani), dok će iskazi bijesa kod žena vjerovatnije biti posmatrani kao unutarnja osobina (tj. ona je bijesna osoba)“, objašnjavaju Viktorija Breskol i Eric Luis Ulman u časopisu Psychological Science, mart 2008)

Lijepljenje etikete je završeno, slijedi primjer folklornog tipa iz iste emisije.

Scena druga: Karikaturalno o tradiciji, diskriminaciji i ,,emancipaciji”

Drugi sagovornik, čovjek koji ima znanje, iskustvo i bavi se tumačenjem pravnih normi i njihovom primjenom u praktičnoj izvedbi, ,,relaksirao“ je malo atmosferu rasprave primjerom iz svog iskustva:

„Ja vam mogu sad navesti iz svoje advokatske prakse da mi se dešavalo da mi se u jednom predmetu promijene četiri sudije Osnovnog suda, sve žene koje su bile izabrane, koje su normalno rađale djecu. I, odjednom, u Osnovnom sudu u Podgorici, a osnovni su najopterećeniji sudovi, imali ste pet, šest sudija, koje su bile van funkcije! Još nešto: te sudije vi ne možete da zamijenite, privremeno dovedete druge – toga nema... Znači ja sam čekao da se predmet rasporedi kod druge sudije, da opustimo malo atmosferu, na kraju sam došao kod četvrte sudije i prvo što sam pitao - koleginice nemojte mi zamjeriti – jeste li udati... Kad je rekla nijesam, ja sam odahnuo. A što vam to znači, pitala je – znači da ću konačno završiti ovaj predmet, rekao sam.“

Kakva poruka je poslata javnosti? Da je problem za sudske postupke kada je žena sudija u reproduktivnom dobu, jer onda može biti - „van funkcije“.

Van funkcije, kaže advokat, kao da govori o nekom stroju. Baš djeluje moderno, reformatorski. Još samo da vidimo da li će se tražiti, prilikom reforme sudstva, da se i ova situacija riješi nekom normom ili uputstvom: kako postupati prilikom dodjeljivanja sudskih predmeta ženama koje su sudije?

Portal Analitika