,,Prokuvajte u vodi crni biber i dodajte limunov sok, ovo ubija virus”; “Kuma mi je pulmolog i sad mi je proslijedila poruku koju je dobila od svoje direktorice:1000 mg c vitamina da se pije svaki dan”; “Zvanično od četvrtka karantin i zaključavanje”…
Ovo su samo neke od neprovjerenih informacija koje su kružile društvenim mrežama od početka pandemije koronavirusa.
Različiti razlozi kreiranja lažnih informacija: Društvene mreže su različite od medija zato što se informacija širi brže, a pošiljalac je često anoniman, podvlači za naš portal direktorica marketinga Domain.Me, Nataša Đukanović.
„Ljudi često koriste tu mogućnost anonimnosti da pokrenu širenje lažne informacije jer žele da - prevare javnost. Problem je što su ostali ljudi, u strahu od nepoznanica, spremni da često i podijele dalje neprovjerenu informaciju, naravno, ne znajući da je neistinita ili da je dio prevare. Tako su i za vrijeme korona krize često stizale poruke o izvoru zaraze, načinima širenja, pa i liječenja, i često smo u svom okruženju imali ljude koji su, u želji da pomognu, dalje širili te informacije“, navodi ona.
Razlozi za kreiranje tih informacija mogu biti razni.
„Od širenja panike, izazivanja osjećaja straha i nesigurnosti, korišćenja prilike da okrive nadležne radi neke svoje lične koristi. Sve se svodi na to da moramo biti svjesni da našim reakcijama i strahovima samo pomažemo širenju lažnih vijesti.“, ističe Đukanović.
Platforme većinom ne provjeravaju sadržaj: Teorijski, kompanije koje upravljaju platformama mogu da spriječe širenje dezinformacija i lažnih vijesti, ali u praksi je realizacija toga vrlo upitna.
„Imamo primjer platformi koje su pokrenule neku vrstu provjere i označavanja sadržaja kao lažna vijest, kao Tviter. Neke platforme ne žele da ulaze u provjeru sadržaja i po zakonu ih je jako teško i teretiti za to. Moralno i etički možemo da ih optužujemo da su učestvovali u tome, tako što ne zaustavljaju lažne vijesti, ali zakonski - oni su se dobro zaštitili od odgovornosti. Takođe, tumačenje istine je još jedno veliko pitanje“, objašnjava ona.
Infodemija, odnosno poplava lažnih vijesti je uzela maha svuda u svijetu, navodi za naš portal komunikolog Miodrag Strugar.
,,Društvene mreže su pogodno tlo za širenje dezinformacija, a mogu biti restriktivnije, nego što jesu. Fejsbuk jeste pokrenuo neke aktivnosti kako bi smanjio uticaj lažnih vijesti u vezi s koronavirusom, međutim to ne može spriječiti niti onemogućiti širenje lažnih vijesti”, ističe Strugar.
Kako se boriti sa dezinformacijama na društvenim mrežama: U današnjem vremenu - kada svako može kreirati sadržaj i plasirati ga ogromnom auditorijumu -teško je prepoznati lažnu vijest. Đukanović navodi da postoji niz koraka koje treba da prođemo da bismo provjerili da li je informacija istinita.
„Počevši od kontrolisanja toga ko je autor, gdje je objavljena, odakle je preuzeta, kakvim je jezikom pisana, pretraživanja da li ima i drugih medija koji su prenijeli istu informaciju. Ponekad je dovoljan samo - zdrav razum. Mi ne možemo zaustaviti objavljivanje lažnih vijesti ali svakako možemo da pomognemo u sprečavaju ili usporavanju daljeg širenja. Čak je i samo edukacija i postavljanje pravih pitanja dovoljno“, objašnjava ona.
Prema mišljenju komunikologa Strugara, posebnu ulogu u borbi protiv dezinformacija imaju medijska zajednica i obrazovni sistem.
,,Samo jačanje medijske pismenosti, prije svega kod mladih, na dugi rok može pomoći da imamo društvo koje će odbaciti izvore i prenosioce lažnih informacija. Medijska pismenost mora postati dio nastavnog programa još od osnovne škole. Važnu ulogu u obrazovanju djece, a ne samo u vaspitanju, ima i porodica, pa bi trebalo osmisliti i posebne programe za odrasle, gdje bi i oni imali priliku da nauče kako prepoznati lažne vijesti, kako provjeriti informaciju, da bi mogli to kasnije prenijeti na svoju djecu”, kaže on.
Prema njegovom mišljenju, veliki je problem to što lažnu vijest s društvenih mreža “pokupi” neki tradicionalni medij i plasira je, bez prethodne provjere.
,,Brza, pouzdana, vjerodostojna, provjerljiva i dokaziva informacija su najbolje oružje protiv dezinformacija”, kaže Strugar.
Teorije zavjere učestale: Od početka širenja korone razvijale su se različite teorije zavjere. Neke od njih su da je virus Covid19 vještački proizveden u američkim i kineskim laboratorijama, u okviru ekonomskog rata protiv Kine i SAD-a.
Navodi se i da ga je stvorio Bil Gejts, kako bi nam vakcinom instalirao čip u tijelo i sakupio sve informacije o čovječanstvu. Sve se to navodno odvija pod budnim okom vladara iz sjenke koji upravljaju 5G tehnologijom, a zračenje ove telekomunikacione mreže mijenja DNK virusima i čini ih smrtonosnim, što je samo dio tajnog plana za depopulaciju stanovništva naše planete.
Istraživači Anenberg centra za istraživanje javnih politika (APPC) Univerziteta Pensilvanija nedavno su saopštili da povjerenje u teoretičare, umjesto u zvaničnu medicinu, može da bude prepreka smanjenju širenja pandemije.
,,Teorije zavjere koje su kružile i koje kruže u vezi s koronavirusom su, kao i sve teorije zavjere, prije svega zanimljive, spravljene su tako da zvuče logično, u sebi često imaju korijen istine. Ciljevi mogu biti različiti. Do mnogih građana ne dopire istina. Ne prepoznaju je ni kad im 'sjedne u krilo'. Ljudi vjeruju u ono u što žele da vjeruju. Imamo primjer političara, koji je izjavio da koronavirus ne postoji, da se ljudima plaća 200 eura da se prijave da su zaraženi. Mnogi građani su mu povjerovali”, kaže Strugar.
Provjeriti svaku informaciju: Đukanović navodi da lažne vijesti postoje od kad postoji čovječanstvo i ljudi su uvijek upadali u iste zamke. Međutim, ono što ni jedna prethodna generacija nije imala je - internet, koji u ovom trenutku svakako jeste akcelerator širenja lažnih vijesti, ali može biti i jedinstven alat koji nam može pomoći da provjerimo informaciju.
„Postoje koraci kako možemo da provjerimo svaku vijest. Prvo, provjeri svoje emocije: Koja je prva reakcija? Bijes? Strah? Radoznalost? Lažna vijest pokušava da snažnim emocijama utiče na isključivanje našeg razuma. Odredi tip informacije: Da li je novost, mišljenje, reklama, satira? Razmisli o poruci: je li previše agresivna, kakav je jezik i pravopis, koristi li velika slova, i znakove uzvika, kaže li da se radi o tajni ili kaže da je nešto što ONI ne žele da znamo? (onda je skoro 100% lažna vijest). Odredi izvor: Ko je objavio? Može li im se vjerovati? Da li još neko piše o tome? Gdje se prvo pojavilo? Ima li još sličnih objava na tom mediju? Postoji li ime autora? Ko je autor?“, navodi naša sagovornica.
Korona kriza je doprinijela našem osjećaju straha, beznađa i nesigurnosti, stoga nam je potrebno da imamo osjećaj kontrole. Đukanović navodi da su lažne vijesti i dobile na zamahu, upravo zbog toga što nam je kroz njih ponuđeno „rješenje“, u kojem odbijamo da priznamo realnost.
„Pod uticajem smo panike, pa odbijamo logična rešenja jer nam ne odgovaraju, ne vjerujemo stručnjacima jer i oni otvoreno kažu da ne znaju što se dešava i često mijenjaju pravila. Razne teorije zavjere koje nemaju veze sa korona virusom su takođe dobile na zamahu upravo igrajući na opštem stanju nesigurnosti“, zaključuje Đukanović priču za Portal Analitika.
