Veliki broj crnogorskih sportista pošao je prije nekoliko dana u Tokio, na Olimpijske igre. Uz njih kao pratnja i čelo službene državne delegacije otputovali su i premijer Zdravko Krivokapić i ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić. Pošli, sa ogromnom svitom, iako će im tamo društvo praviti samo par državnih delegacija, jer druge države brinu o svojim budžetima u vremenu krize, ali i o zdravlju građana u doba pandemije korona virusa.
Pošli su da bodre naše sportiste u borbama za medalje, ali i da obave nekoliko razgovora sa čelnim ljudima ove dalekoistočne, drevne zemlje, pa su se tako sastajali sa premijerom Japana i samim carem.
Za to vrijeme Crna Gora u ekonomskom smislu sve više sliči devedesetim godinama. Ekonomski sve više, a u onim drugim segmentima već je davno zagazila u mračna doba prve polovine devedesetih godina.
Cijene idu u nebo, obećavaju se bonovi i dijeljenje ulja, popovi i četnici kolo vode, još samo nedostaju sankcije i da vojvoda Šešelj održi miting posred podgoričkog trga, pa da se krene na Dubrovnik.
I tako, dok zemlja tone, ekonomski, obrazovno, društveno i na svaki drugi način predvođena "najboljima" i "najboljim budžetom ikad", igre traju.
Vlada je donijela pohvalnu odluku da ograniči cijene bijelog hljeba. Veći problem će nastati, pak, ako proizvođači tog hljeba smanje svoje kapacitete ili eventualno počnu proizvoditi druge namirnice na toj bazi, jer zbog nenormalnog rasta cijena goriva i njima je sve manje isplativo da proizvode.
Vlada je takođe riješila i da dijeli ulje. Ulje u kombinaciji sa hljebom predstavlja pravu poslasticu za ove vrele dane. Ljeba, ulja i igara! Isprži se od toga fina prženica, a ko ima doma malo cukra, džema ili sira, njemu je fantazija.
Nevjerovatni poduhvati nove crnogorske vlasti. Mada, poslije godinu dana mislim da ovo "novi" više nije potrebno - novi su bili prvih 100 neslavnih dana.
I dok Miki i Zdravko uživaju u mečevima Novaka Đokovića i razgovorima sa japanskim carem, država tone sve dublje i dublje. Nelegalno se smjenjuju direktori po naredbi “žene četnika”, dok ona uživa po VIP ložama regionalnih aerodroma, o trošku građana Crne Gore. Čak i oni pokojni bivaju smijenjeni jer nijesu obavljali posao kako treba - što je kad si mrtav, veoma teško.
I tako, dok zemlja tone, ekonomski, obrazovno, društveno i na svaki drugi način predvođena "najboljima" i "najboljim budžetom ikad", igre traju.
Prije bi ih nazvao Igrama prijestola, negoli Olimpijskim. Olimpijskim se barem zna cilj, u njima ima nešto časno, ljudski, viteški i drevno. U igrama crnogorskog prijestola ima samo gladi i pohlepe, gladi naroda koji jede prazne vladine prženice i gladi za parama, vlašću, funkcijama, privilegijama, kao i za liječenjem kompleksa.
A, pohlepe ima zbog neostvarenih ambicija. Ambicija onih koji su mislili da je dovoljno samo doći na vlast i utoliti svoje dječačke i sadašnje komplekse.
Tu su se prevarili. Njihovi kompleksi će bivati samo još veći, a mržnja beskrajna.
Prema Crnoj Gori, najviše.
