Naziv je etimološki nastao od engleske riječi za uticaj – influence, a označava osobu koja ima mogućnost, način i mehanizme da utiče na veći broj ljudi. Vrsta uticaja varira, baš kao i vrsta influensera i influenserki. Na ovim prostorima, budući da se izraz počeo upotrebljavati tek uz pohavu online influensera, označava osobu sa velikim brojem pratilaca na društvenim mrežama i drugim kanalima komunikacije, koja ima mogućnost da „utiče“ na veći broj ljudi.
Mnogi influenseri zapravo su ljudi koji su svoj hobi i navike pretvorili u izvor zarade, često i primarni posao. Posao kao i svaki drugi, rekli bi oni koji poznaju odnos prava i obaveza definisanih ugovorom o djelu koji influenseri zaključuju sa kompanijama sa kojima sarađuju. Međutim, jedna specifičnost ovog posla je prevelika izloženost malicioznim komentarima, izrugivanju, uvredama, pa čak i prijetnjama.
Izloženost internet publici znatno je veća nego kod ostalih javnih poslova, budući da online svijet nije samo mjesto u kojem se informacije o nečijem radu nalaze, već je to prostor u kojem se posao obavlja. Stepen online nasilja izuzetno je visok, pri čemu ne samo u Crnoj Gori, nego ni na nivou EU nema pravne definicije online nasilja.
Odsustvo sistemske zaštite uslovljava da influenseri i influenserke kao jedini izbor imaju to da se pomire sa ovom činjenicom, smognu snage da se na uvredljive komentare ne obaziru i nađu najbolji način da dođu do ciljane publike, iako potreba da se protiv ove pojave bore ostaje veliki izazov, ne samo za njih kao pojedince, već za cijelo društvo.
Skrenuti pažnju na problem onlajn nasilja
Otpornost na sve ono sa čim su se suočavale su, kako naglašavaju, stekle vremenom, ali i odabirom tema, pažljivom procjenom u odabiru publike i nastojanjem da ne izlaze iz sfere u kojoj su ostvarile prepoznatljivost. Taj odbrambeni mehanizam kao rekacija na „Jao, evo je opet ova...“ je nužno zlo, jer sistemska zaštita ne postoji.
Na meti otrovnih strelica ispaljenih sa tastatura korisnika interneta u mnogo većoj mjeri su influenserke, a pogrdne i uvredljive komentare mnogo češće ostavljaju žene, što je fenomen za sebe.
Influenserka koja je stilom komuniciranja postala prepoznatljiva, kako na domaćoj, tako i regionalnoj online sceni, Nataša Kovačević ili Njezvanova, kako je internet publika bolje poznaje, nekoga oduševi, nekoga dobro zamisli, nekoga nervira, a najmanje je onih koje ostavlja ravnodušnim.
Kovačević je i na svojim Instagram nalogu skrenula pažnju na problem online nasilja, budući da je zaštita mentalnog i fizičkog zdravlja takođe jedna od tema koju obrađuje u svojim obraćanjima pratiocima.
„Što se tiče načina na koji se nosim sa online uvredama u komentarima mislim da postoji progres od onog momenta kada se uđe posao do onog u u kojem shvatamo da je i to, nažalost, sastavni dio te vrste posla. U početku mi je to prilično teško padalo, znala sam to veoma lično da shvatim, da preispitujem sebe gdje griješim, zašto kod nekoga izazivam ovakve reakcije. Vremenom sam pokušavala da oguglala na to, a upravo ovih dana sam se, inspirisana Vašim pitanjem, bavila ovom temom i time koliko je zapravo tužno to što smo primorani na to da kao jedinu opciju imamo da na online nasilje oguglamo umjesto, suprotno, da ne budemo obavezni da trpimo bilo čije uvrede“, pojašnjava naša sagovornica, koja u videu poručuje da onlajn nasilje nije zlo koje treba da trpimo i da „navikavanje“ na ovu pojavu nije jedini izbor koji imamo.
Za razliku od online nasilja, ostale vrste zlostavljanja su, kako dodaje, uslovno rečeno, „duže na sceni“ i ljudi su imali više prilike da se sa tim vrstama zlostavljanja upoznaju, dok je online život obilježio relativno kratko vrijeme u ukupnom definisanju ovih odnosa i pojava.
„Upravo zbog toga je veoma važno da pričamo o tome i da probudimo svijest o tome da je to nasilje i da niko nije dužan da ga trpi, baš kao ni bilo koji drugi oblik nasilja“, ističe Kovačević.
Komentarišući percepciju koja je o njenom angažmanu postojala ona podsjeća da je u početku bilo mnogo negativnih komentara, čak i od ljudi iz njenog bližeg okruženja, a uslovljeni su nerazumjevanjem zašto to radi, zbog čega se eksponira i čestiom pitanjem „zašto se ona petlja u sve živo“.
Influensere ne vole, ali ih mole za usluge
„Od starta sam komentarisala mentalitet i dvojni moral tipičan za Balkan kroz satiru i ironiju dok ljudi nijesu naučili ko je Njezvanova, kakav je njen izraz, koji je njen format i šta je zapravo sadržaj onoga što ja plasiram na društvene mreže. Bilo je veoma negativnih komentara koje sam nekako pravdala sebi nerazumjevanjem. Kasnije, kad se to sve proširilo na veliki broj influensera i blogera broj negativnih komentara je splasnuo. Ljudi su počeli da prihvataju da je to jedan oblik djelatnosti, kao što su i sve druge, vidjeli su da to dolazi kao trend sa zapadnih zemalja, a onda i da je to u zemljama regiona veoma razvijeno, tako da su prihvatili da nije Njezvanova izmislila toplu vodu nego je imala privilegiju da se u toj formi izrazi prva na teritoriji Crne Gore“, dodaje naša sagovornica.
Ona veoma simptomatičnim smatra sklonost ljudi na ovim prostorima da prvi prozovu influensere kao besposličare, umišljene, ljude bez zanimanja, prevarante, nekoga ko uzima reket, a onda isti ti ljudi kada otvore privatni biznis, traže izgubljenog psa ili im je potrebna bilo koja vrsta lične promocije onda vam se dodvoravaju i mole da nešto objavite na svom profilu zato što imate veliki broj pratilaca, što, kako dodaje, samo ide u prilog teoriji o dvojnom moralu.
Kovačević na pitanje kako, uprkos svim pritiscima, ne odustati odgovara tvrdnjom da, kada nešto volimo, teško nešto može tako lako odvratiti od istrajnosti u tome.
„Čini mi se da ono od čega brzo odustanemo možda i nije predodređeno za nas. Na mene je, kada sam počela da se bavim ovim poslom, bilo bačeno mnogo otrovnih strelica. Uprkos tome, ovo mi je danas primarni izvor prihoda u životu. Nijesam odustala jer sam se u ovom poslu pronašla više nego u bilo čemu, posebno u dijelu vezanom za psihologiju, jer se kao influenser posebno bavim mentalnim i fizičkim zdravljem. Čak i satira koju plasiram u komičnoj formi je prevashodno ljekovita zbog učinka koji smijeh ima na naše fizičko i mentalno zdravlje“, podsjeća ona.
Njen savjet onima koji tek počinju da se bave ovim poslom što se tiče odustajanja i otrovnih strelica koje će sigurno u jednom trenutku biti usmjerene ka njima jeste da niko nije obavezan da se svidi svakome, niti je normalno, niti je moguće to očekivati.
„Savjet je da istrajete, jer ukoliko vas može sa puta ka cilju deranžirati nečije mišljenje onda to i nije vaš put“, poručuje naša sagovornica.
Politika – polje najotrovnijih komentara
Bez obzira na to koliko varirale reakcije na ono što influenserke objavljuju, dok god se bave „svojim“ temama smanjuju šanse da dobiju uvrede od ljudi koji su spremni da agresivno brane suprotno mišljenje, pri čemu to često uključuje spremnost na uvrede i ozbiljne prijetnje koje najavljuju mogućnost napada van online svijeta.
Oblast u kojoj su uvredljivi komentari i prijetnje najizraženiji je politika, pa svako povezivanje određenom ideologijom ili partijom, čak i kada to nije slučaj, influensere dodatno izlaže onlajn nasilju.
Kovačević, koja naglašava da iz upravo ovog razloga nikada ne komentariše politička dešavanja, podsjeća na jedno neprijatno iskustvo nakon komentara na Twitteru.
„Prokomentarisala sam nastup jedne prjevačice svetosavskih pjesama i od korisnika te društvene mreže dobila sam prijetnje kako će mi se svašta uraditi, uz mnoštvo pogrdnih komentara. Nijesam se tim naročito potresla jer sam svjesna da je politička ostrašćenost odlika ograničenih, tako da ne dozvoljavam da time kontaminiraju moj prostor pun ljubavi i empatije“, zaključuje ona.
Ipak, kako dodaje, smatra da ne postoji razlog da bilo ko, zbog političkog stava s kojim neko jednostavno nije saglasan, ne treba da bude žrtva onlajn nasilja.
Niko nije dužan da trpi
Naša sagovornica naglašava da činjenica da sistemskog odgovora na govor mržnje na internetu nema dodatno omogućava da se napadi kojima su ljudi koji se bave ovim poslom izloženi još više šire, zbog čega je, kako ističe, neophodno zajednički raditi na edukaciji i podizanju svijesti da niko nema pravo da vrijeđa druge, ali i da niko nije dužan da trpi uvrede.
U nizu društveno-odgovornih aktivnosti Kovačević je pokrenula kampanju protiv govora mržnje „Stop online nasilju“.
„U atrofiji empatije dijete u nama dobija šamar i onda kad je radilo najbolje što je znalo. Svaka uvreda tetovira ožiljke koji nikada ne prolaze, samo prestaju da bole. To je ono kad oguglaš. Kad postaneš imun na zlo. Nijesi dužan da trpiš“, poručuje Kovačević.
Nabrajajući komentare koji su najprisutniji u onlajn nasilju nad ženama, a koji se uglavnom tiču izgleda, godina, seksualnog opredjeljenja, stila življenja i svega onoga čime se zadire u nečiju intimu Kovačević naglašava da je neophodno razumjeti da takvi komentari nijesu ništa drugo do – zlostavljanje.
„Niko ne smije da te vrijeđa. A ti ne smiješ da ćutiš. Talog koji za tim ostaje je sunovrat plemenitosti i smrt mašte“, poručuje Kovačević, pozivajući sve koji dožive bilo koji oblik zlostavljanja, vrijeđanja i prijetnji da prijave nasilje, jer na nasilje niko ne treba da se navikava kao na pojavu koja je „normalna“, niti da je trpi ili na nju ogugla.
