Poštovani profesore, doktore, docentu Veseline Drljeviću, predsjedniče Savjeta,
Uvaženi Okrivljeni, Oče Veseline,
Evo, prođe taj zeman od posljednjeg pisma, ali čvrsto Vas uvjeravam da je mali prekid nastupio isključivo zbog nepredviđenih obaveza, nikako zbog nedostatka volje i želje da ova komunikacija (doduše jednostrana) postane lijepa tradicija.
To smo razjasnili, i sad odmah da krenemo – što bi stari Crnogorci rekli – in medias res.
Pažljivo pregledah moje foldere pod oznakama „Dojave“, „Pouzdani izvori“ i „Dojave iz pouzdanih izvora“, pa Vas pitam:
- Da li je tačno (doduše, ovo je samo retoričko pitanje) da ste Vi i Boris popili vodu i šećer kad ste pročitali izvještaj Evropljana o RTCG-u? Naročito kad ste iščitavali onaj dio da se mora poštovati „zakonitost imenovanja rukovodstva i puno poštovanje sudskih presuda koje se odnose na RTCG“. Boris je, doduše, uzeo onaj smeđi šećer.
- Da li je tačno da ste Borisa, koji se u to vrijeme nalazio u Bazelu, maksimalno fokusiranog na takmičenje za pjesmu Evrovizije, toliko puta zvali da je rekao jednoj članici delegacije: „Daj mi tabletu, što mi nešto od ove zvonjave glava pršte?“
- Da li je tačno da Vas je Boris, pošto se malo okopirkao, pozvao telefonom i rekao: „Mačak, ne brini, smutićemo mi nešto“, a da ste Vi odgovorili: „Bobi, može li mi sad što bit? Mislim na Sud.“
- Da li je tačno da je Boris, nakon tog razgovora s Vama, rekao jednoj bliskoj saradnici: „To me mnogo boli patka što će bit’ sa Mačkom. Ko mu je kriv što se zalijepio za mene“.
- Da li je tačno da je uvažena članica Savjeta, Vaša koleginica Amina Murić, pošto je pročitala izvještaj, a prethodno gostovala u radio-emisiji i izjavila da je „RTCG evropski javni servis“, jauknula i otišla da instalira aplikaciju za TEMU, kako bi naručila još vudu lutkica sa likom Marijane Camović?
Hipersenzitivni menadžment odmah je naslutio da je nešto uznemirilo „srce i mozak“ RTCG-a. Nijesu imali sto posto provjerenu informaciju o čemu se radi, jer, za razliku od mene, oni imaju samo folder „Dojave“. Ništa pouzdano i to.
Zato su, predostrožnosti radi, odmah, ultimativno, zabranili objavljivanje evropskog izvještaja o Javnom servisu. Na svim platformama.
Iz foldera „Dojave iz pouzdanih izvora“ izdvajam i nekoliko krucijalnih organizaciono–bezbjednosnih pitanja. Prema dostupnim informacijama, saznajemo da se uoči svake sjednice Savjeta – koje se inače održavaju u takozvanoj multimedijalnoj sali na prizemlju – zaključavaju sanitarni čvorovi. I to po vertikali, od prizemlja do šestog sprata.
Da, da…
E, sad, neki neupućeni čitatelj koji, nekim slučajem, bude ovo čitao, postaviće pitanje – zašto?
Kako zašto? Potpuno normalna organizaciona radnja. Jer, kako saznajemo, nekim članovima Savjeta tokom sjednica potrebna je puna koncentracija. A kako da se koncentriše član Savjeta kad neki djelatnik čagrlja i pušta vodu u toaletu?!
Makar je to notorna stvar – puna koncentracija i djelatnik u toaletu nikako ne idu zajedno!
Stoga, da se ne bi nadzornom organu remetila prijeko potrebna koncentracija, sanitarni čvorovi se zaključavaju, a djelatnicima je ostavljena mogućnost samostalnog odlučivanja – kako i gdje da riješe potrebe.
Zato, bilo bi dobro da šira javnost bude upoznata i da zna: svaka, eventualno, nedobra odluka Savjeta proistekla je isključivo iz neodgovornog ponašanja djelatnika RTCG-a. I tačka.
I taman kad ste odahnuli, primirili se i čekali da prođe kastig koji napravi Joanikije – evo ga na pomolu novi.
Da prvo pojasnimo šta ovo bi sa Joanikijem. Jednostavno, više nije mogao da sakrije „bol koji ga razdire zbog stradanja Crkve tokom i poslije II svjetskog rata“. Ponijelo ga, i morao je da pohvali Pavla. Tako, bogami, reče jedan od viđenijih iz parlamentarne većine.
E sad, ne znam na toj skali Joanikijevog bola đe su ona 34 sveštenika što su bili na antifašističkoj strani, odnosno članovi partizanskog pokreta? Eto, ne znam – jedino da gatam, jer ih, koliko vidim i čujem, niko ne pominje.
Dođosmo do tog novog kastiga. Crna Gora dobija još jednog mitropolita.
Što ćemo mi sad? Mislim na nas – kao RTCG.
Nastavljamo li dalje da pratimo samo Joanikija ili fokus prebacujemo na Metodija?
Šta kaže Boris? On je vazda znao da prepozna kome treba ruku pružiti, a kome nogu postaviti.
Šta da Vam kažem za kraj?
Simbolika je, znate, đavolja rabota!
Među prvima su se ovom temom „umnožavanja mitropolita“ bavili – jedna novinarka koja prati crnu hroniku i jedan novinar koji se „proslavio“ izvještajima sa dubrovačkog ratišta.
Hm, znakovito, rekla bih.
Ako se sjećate, ustoličenje Metodija na mjesto episkopa obilježilo je početak Vaše i Bobijeve karijere u RTCG. Sad se pitam – šta bi moglo da znači ovo novo Metodijevo ustoličenje?
Ne insinuiram ja ništa, samo razmišljam.
Neka Vam Bog podari mudrost i strpljenje. Blagodarim.
Tanja Šuković, djelatnica Javnog servisa
P.S. U narednom pismu pozabavićemo se jednom veoma zanimljivom temom – ko je i zašto bio zaključan u sanitarnom čvoru, na četvrtom spratu?
