Kada je u decembru prošle godine došlo do prekida rada svih servisa koje pruža Google talas zabrinutosti za sudbinu internet svijeta zapljusnuo je planetu. Zemljanima se miješao osjećaj panike i straha, no uvjerenje da više ništa neće biti isto potrajalo je tek do trenutka u kojem je Google ponovo profunkcionisao, uvjeravajući da zapravo ništa ne može biti drugačije.
Najnoviji prekid rada Facebooka i njegovih servisa otvorio je prostor tumačenjima misterioznog, nagađanjima, javno istaknutoj želji da ta navodno omražena mreža prestane da postoji i potajnom pribojavanju da će se to zaista desiti.
Najveća društvena mreža na toj očekivanoj vrsti zavisnosti od upotrebe njenih servisa gradi svoj uticaj. Facebook nije kompanija u kojoj vlada opsjednutost željom za pozitivnim korisničkim iskustvom u toj mjeri da će se dodvoravati korisnicima prilagođavanjem njihovim navikama na način na koji to rade sve one koje direktno naplaćuju od krajnjih kupaca ono što plasiraju.
Sasvim suprotno, ovaj gigant je taj koji stvara navike u mjeri u kojoj korisnik njegovog uticaja nije svjestan i ne troši resurse na to da bilo koga ubjeđuje u netačnost ocjene da je „najgora mreža“ dok god ga koristite. Činjenica da je dostigao značajno mjesto u životima većine korisnika interneta čak i ovaj šestosatni prekid rada za Facebook je gotovo zanemariv, poput broja onih koji su razočarani ovakvim korisničkim iskustvom odlučili da ga više ne koriste.
Facebook nije lokalni kafić u koji više niko neće svratiti zato što su jednom na tom mjestu dobili očajnu uslugu i doživjeli iskustvo kakvom se nijesu nadali, pa se svaka prognoza da ovo negativno utiče na njegov imidž kosi sa zdravim razumom.
Ovaj gigant je taj koji stvara navike u mjeri u kojoj korisnik njegovog uticaja nije svjestan
Mnogo više je ovim narušen imidž svima onima koji su sopstveni poslovni model zasnovali na zavisnosti od Facebooka – kompanijama kojima je to jedan od osnovnih kanala promocije, jer su svoju sudbinu vezali za servis čiji nestanak ih briše sa radara kupaca.
O onome što se dogodilo znamo tek onoliko koliko je kompanija saopštila i vrlo je moguće da će tako ostati gotovo zauvijek. Vrlo je moguće i da je kompanija najotvorenije govorila o svom problemu, upravo jer ne želi da ostavlja dodatni prostor za sumnju. Navodno je napravljena promjena u konfiguraciji rutera. Riječ je o specijalizovanim računarima koji usmjeravaju saobraćaj do veb lokacija i navodno je tu postojao problem, greška kompanijskih inžinjera ili softverska greška.
U ogromnom sistemu u kojem je apsolutno sve automatizovano greška u radnji na jednom mjestu ugrožava cijelu mrežu i nije mogla biti izolovana. Zašto se Facebook ne trudi da nam to detaljnije objasni? Upravo zato što zna da naš odnos prema njemu nećemo promijeniti zbog puke zavisnosti od njegove platforme – lične ili profesionalne, svejedno.
U pretposljednjem pasusu članka zbog kojeg je današnji u naslovu označen brojem dva Googleovo jednosatno isključivanje nazvano je najvećim i najdužim, ali je pomenuto da slične prekide možemo očekivati i ubuduće.
Facebookov imidž formalno jesu uspjele da naruše afere i skandali – neovlašćeno korišćenje ličnih podataka kompanije Kembridž analitika, brojni sudski sporovi, kako sa drugim tehnološkim gigantima, tako i sa nacionalnim vladama, Evropskom komisijom, javnim ličnostima itd. kao i najsvježiji primjer bivše menadžerke, sada u ulozi zviždačice. Međutim, suštinski ništa nije uticalo na to da, na primjer, male kompanije kojima ova društvena mreža omogućava najjednostavniji i najjeftiniji kanal komunikacije masovno napuste platformu.
Zato Facebook, njegova politika, njegova sopstvena pravila, uz istovremeno nepoštovanje onih pravila koja nameću drugi sistemi mogu da nas brinu u mjeri u kojoj nas se tiču pitanja prava na privatnost i svega onoga što je predmet beskonačnog niza sporova koji se protiv njega neprestano pokreću, no ono što nas najviše dotiče su biznis modeli zasnovani tako da je ova društvena mreža nezamjenjiv kanal prodaje.
