Viša pravna savjetnica u CGO-u Snežana Kaluđerovič pojasnila je da se radi o „zatečenim studentima“ koji studiraju po modelu 3+2, a koji su ostvarili najmanje 60 od ukupno predviđenih 120 ECTS kredita na master studijama.
"Ovaj zahtjev je opravdan i pravno utemeljen, posebno imajući u vidu specifičnost njihove struke, koja je deficitarna i prijeko potrebna tržištu rada", kazala je Kaluđerović.
Ona je podsjetila da se prelazne odredbe iz člana 172 novog Zakona moraju tumačiti u korist onih na koje se odnose.
"Ova norma jasno propisuje da student ima pravo da, na sopstveni zahtjev, dobije diplomu postdiplomskih specijalističkih studija ukoliko je ostvario najmanje 60 ECTS na master studijama", navela je Kaluđerović.
Prema njenim riječima, uprkos tome, pojedini fakulteti pokušavaju da kroz proizvoljna tumačenja uvedu dodatna ograničenja koja zakon ne poznaje.
"Nigdje nije propisano da student mora imati „očišćenu“ prvu godinu master studija, niti da 60 ECTS mora biti ostvareno po određenoj strukturi ispita. Jedini uslov je jasan - ukupno ostvarenih 60 ECTS od predviđenih 120", naglasila je Kaluđerović.
Kako je ocijenila, takva interpretacija primjene člana 172 otvara pitanje pravne sigurnosti u obrazovnom sistemu Crne Gore.
"Problem prevazilazi akademski okvir i postaje sistemski: ako se jasne zakonske norme mogu proizvoljno sužavati, narušava se povjerenje u pravni poredak", poručila je Kaluđerović.
Ona je naglasila da studenti PMF-a ne traže privilegije, već dosljednu primjenu zakona, koja se odnosi na sve studente upisane na master programe od 120 ECTS prije stupanja na snagu novog zakona.
"Upravo zato je član 172 i uveden da zaštiti „zatečene studente“ i omogući im pravednu tranziciju, uz priznavanje već stečenih 240 ECTS, što je u praksi ključni uslov za pristup tržištu rada", pojasnila je Kaluđerović.
Kako je istakla, namjera zakonodavca bila je da olakša, a ne oteža položaj ovih studenata.
"Dok je zakon na snazi, njegova svrha mora biti poštovana. Ukoliko postoje dileme o kvalitetu normativnog rješenja, jedini ispravan put je izmjena zakona, a ne administrativno ograničavanje prava", navela je Kaluđerović.
U suprotnom, kako je dodala, država se izlaže i potencijalnim pravnim i finansijskim posljedicama, uključujući moguće tužbe zbog diskriminacije usljed nejednake primjene zakona od strane visokoškolskih ustanova.
