Evo jedne male i zabavne igrice za jutarnje razmrdavanje za žene:
Digni ruku ako si nekada nastavila da dobijaš poruke od nepoznatog muškarca iako si jasno stavila do znanja da nisi zainteresovana za komunikaciju.
Digni ruku ako je nekada neko objavio tvoju sliku ili snimak bez pristanka.
Digni ruku ako su nepoznati ljudi na internetu davali sebi za pravo da te vrijeđaju zbog toga kako izgledaš.
Digni ruku ako te je neko u komentarima nazivao pogrdnim imenima.
Digni ruku ako ti je neko potpuno nepoznat slao uvredljive ili prijeteće poruke.
Digni ruku ako te je neko ucjenjivao tvojim slikama ili snimcima koji nisu baš za pokazati na porodičnom ručku.
Digni ruku ako si se nekad plašila za svoju fizičku bezbjednost zbog nečega što se dešavalo u online svijetu.
Jesi li se dobro protegla i razmrdala ruke?
Čestitam, bila si žrtva online nasilja.
Naravno, i muškarci mogu da igraju ovu igricu. Sigurna sam da bi i među njima bilo onih koji su se dobro protegli, i žao mi je zbog toga. Nijedno nasilje ne smije da se dešava i jednako je tužno, bez obzira na to ko je žrtva. Ali, kao i u offline svijetu, online nasilje prema ženama je suptilnije i žene su posebno ranjive. Internet je odjednom dao glas i prostor nevjerovatno velikom broju ljudi i svi se osjećaju pozvano da kažu apsolutno sve što misle. A odavno znamo da mase o ženama misle malo manje lijepo, pa su tako žene i postale ranjivije u online svijetu.
Žena u politici od online zajednice trpi to je da njena odjevna kombinacija glavna informacija prvog dana na poslu. Ako je majka, ne može biti dobra majka i političarka, jer ne možeš biti dobra majka i bilo šta drugo, u protivnom si loša majka, a niko ne želi lošu majku da nam kreira društvo. Ako nije majka, kakva to žena ne želi da bude majka, nešto nije u redu sa njom, kako tek ona da nam kreira društvo. Žena u politici od online zajednice trpi uvrede, karikature, kritike koje nemaju nikakve veze sa njenim radom, gruba zadiranja u intimu koja se nikoga ne tiče. (Žene generalno od muškaraca u politici trpe svašta, ali to je za neku drugu priču…)
Žena u medicini od online zajednice trpi da gomile prosuđuju o njenoj medicinskoj stručnosti kroz njen izgled. Mora biti lijepa, jer ako nije lijepa, onda je zapuštena, to ne može, ali ne previše lijepa, jer će Twitter onda pomisliti da je završila fakultet preko kreveta i da je nesposobna. Srednje lijepa.
Žena u novinarstvu od online zajednice trpi prijetnje i nekreativne opise o polnim radnjama koje je sljeduju samo zato što je žena u novinarstvu. Žena udovica od online zajednice trpi da joj mase određuju koje boje može kada da nosi. Žena koja na Instagramu ima puno pratilaca trpi uvrede samo zato što je devet hiljada ljudi lajkovalo njenu novu odjevnu kombinaciju. Žena čije dijete je nestalo pa preko portala traži pomoć u traženju djeteta trpi uvrede o svom majčinstvu. Žena koja je silovana od online zajednice nailazi na to kako im je to dosadno, savjete da se kasno sjetila, što nije ranije prijavila, ideju da je sigurno ona provocirala. I svaka žena generalno od online zajednice trpi rizik da će postati zabava za napaljene klince i muškarce u Telegram grupama gdje se razmjenjuje sadržaj koji grubo krši privatnost i dostojanstvo.
Ima nešto posebno nepošteno kod online nasilja. Tako je neuhvatljivo. Ja ne mogu da te blokiram onoliko koliko ti možeš da napraviš lažnih profila sa kojih ćeš me pratiti i maltretirati. I tu leže svi problemi kod online nasilja, naročito ako je žena imalo javna ili eksponirana ličnost. U sistemu koji ne stiže da smisli dovoljno brzo kako da riješi ovo, žena ostaje izložena i ranjiva. A internet ima zaista magičnu sposobnost da te isparanoiše do neslućenih razmjera. Evo, kad sam bila dijete, u podgoričkom Njegoševom parku je bio neki čudak koji je iskakao iz žbuna i skidao se go pred curicama. Uvijek me je bilo strah kad prolazim tuda, ali jednom kada se odmaknem od parka, sve opet bude okej, opasnost prođe. Ako je mračno, mogu da idem drugim putem, pa neka je duže. A gdje da se skloniš od Viber i Telegram grupa, trač portala, Twittera, Facebooka… Kako se bježi od interneta? Kako da suzavcem isprskaš komentar, na kom času samoodbrane se uči kako da šutneš poruku iz inboxa između nogu?
Nemam rješenje. Čvrsto vjerujem da se online nasilje gasi onamo gdje se offline saosjećajnost pali. Moj mali protiv-otrov za nasilje je taj da biram da ni na koji način u njemu neću da učestvujem. Ne dijelim ponižavajuć sadržaj, ne lajkujem stvari koje direktno vrijeđaju nekoga, ne komentarišem ono što me se ne tiče, poput izgleda, tuđe porodice, seksualnih preferenci i slično. Odbijam da budem dio digitalne zlobe i grubosti. I najbolje što možemo da uradimo u borbi protiv digitalnog nasilja nad ženama je upravo ovo - da ne dopustimo da nas sopstvena radoznalost ponese, pa da okupani plavim svjetlom ekrana pređemo neke granice koje uživo nikada ne bismo prešli. Da prihvatimo da nismo najpametniji i da ne moramo da komentarišemo ama baš sve.
I jeste, uvijek će biti nekih Telegram grupa i niskobudžetnih portala. Ali isto tako, uvijek će biti i empatije. To me pomalo tješi.
Tekst je realizovan u okviru zajedničkog projekta NVO Dobar život i Regionalnog programa “Primjena zakona, mijenjanje stavova”– koji finansira Evropska unija, a sprovodi UN Women.
