Kao što ti je vjerovatno već poznato, prošlog puta sam, uz ogromnu pomoć Mine Gazivode, specijaliste medicinske psihologije, zaposlene u Kliničkom centru Crne Gore, pisala o tome šta je online nasilje i kako možemo djecu zaštititi. Osim što je uz lavovske napore eliminisana panika jedne majke, bilo je riječi o tome šta sve spada u ovaj vid nasilja, ali i koje su to mjere prevencije koje treba preduzeti.
Možda nam se nekad čini da se loše stvari dešavaju isključivo “tamo nekim” ljudima za koje nikad nismo čuli, zbog čega nam one često djeluju daleko i nestvarno, a samim tim ih brzo i lako zaboravljamo. Ipak, realnost je malo drugačija, jer od posledica online nasilja možemo ispaštati čak i mi, da ne pominjem ono što je još gore, a to su naša djeca. Iz tog razloga je, kao i svakoj ostaloj, i ovoj temi važno pristupiti dublje, zbog čega danas pričamo o tome kako prepoznati online nasilje i šta uraditi ako se ispostavi da je naše dijete žrtva.
Gdje je granica između bezazlene šale i nasilja na internetu?
Kao i uvijek, granica između dva ekstrema je tanka, pa isto važi i u ovom slučaju. Najpreciznije ćemo je utvrditi ako se na kratko vratimo na prethodni tekst gdje smo definisali online nasilje: Riječ je o pojmu kojim se objašnjava namjerno nanošenje štete drugome, upotrebom online tehnologije i komunikacija. Vršnjačko nasilje u tom smislu, uključuje brojna ponašanja sa namjerom povređivanja druge osobe: podsticanje mržnje, napade na privatnost, uznemiravanje, izopštavanje, uhođenje, vrijeđanje.
Ako bismo se sada vratili nekoliko godina unazad i prisjetili trenutaka kada bismo se, nakon svađe sa drugaricom iz školske klupe, međusobno oslovljavali najrazličitijim imenima domaćih životinja, vjerovatno bismo se sjetili i toga kako smo se osjećali nakon niza izrečenih uvreda. Sreća u nesreći je bila ta što smo relativno brzo nakon opisane situacije mogli otići u sigurno utočište toplog porodičnog doma, ali i to što sva dešavanja nismo imali trajno zabilježena u telefonu ili na kompjuteru, pa smo ih uglavnom brzo zaboravljali.
Sve to je potpuno drugačije kada je u pitanju online nasilje i u tome leži njegova možda i najveća opasnost: od njega je nemoguće pobjeći u svoja četiri zida, jer ovaj vid nasilja ne bira vrijeme ni mjesto, već se može desiti u bilo kom trenutku, a uz to, sve što se desi, ostaje zabilježeno, te mu se dijete može nanovo vraćati i iste stvari iznova proživljavati.
0Zamoliću te da se opet na kratko vratiš u djetinjstvo i sigurna sam da ćeš se brzo sjetiti bar jedne situacije poput ove koja meni prva pada na pamet: grupica djevojčica koja vijeća o tome čija je haljina bila najmanje lijepa od svih na školskoj priredbi. Ubijeđena sam u to da i tebe prođe jeza kad pomisliš kako se osjeća dijete koje nosi “izglasanu” haljinu, a da ista reakcija ne izostaje ni danas kad čuješ priče djece na temu ko u odjeljenju ima najnoviji telefon ili koji šestogodišnjak nosi markiranu garderobu, a koji ne.
Sada zamisli da je tada postojala Instagram stranica poput nedavno kreirane i, na svu sreću, ubrzo blokirane, na kojoj se objavljuju fotografije “najružnijih dječaka i djevojčica iz Niša”. Ideja profila bila je ta da se porukama šalju fotografije sa predlozima, nakon čega admini biraju i objavljuju fotografije djece koja su zatim izložena javnom ponižavanju i komentarima poput: “Gaga gaborka iz osmog jedan”, “Rošava Rada iz treće klupe” ili “Najružniji par iz reda do vrata”. Iako je u opisu profila istaknuto da je sve šala, složićemo se da je ovo daleko od toga, te da ovaj i slično koncipirani profili na društvenim mrežama mogu biti veoma opasni po jedno dijete.
Koje promjene u ponašanju djeteta su znak da je vrijeme za uzbunu?
Već smo govorili o tome da je uvođenje nadzora i kontrole u početku sasvim poželjno, a toplo preporučujem i upoznavanje djece sa Facebook i Instagram smjernicama u ovom pogledu, a imajući u vidu i to da i tvoje dijete najviše vremena provodi na TikTok-u, savjetujem da zajedno odgledate video >> u kojem zvijezde ove platforme savjetuju svoje vršnjake kako da spriječe online nasilje i daju savjete kako izaći na kraj s njim, jer su i same bile žrtve istog.
Kada je vrijeme za “uključivanje alarma”, objašnjava Mina: Ukoliko prepoznamo bilo kakve promjene u ponašanju poput povlačenja, osamljivanja ili pak ljutnje i agresije, intenziviranog provođenja vremena na društvenim mrežama ili naglo deaktiviranih naloga na društvenim mrežama, promjena u ritmu spavanja, hranjenja, gubitka interesovanja za aktivnosti koje je dijete ranije sprovodilo, sve to mogu biti znaci da je dijete iskusilo neku neprijatnost koja može biti različitog stepena.
Naravno, tu je i savjet zlata vrijedan koji glasi: U ovakvim situacijama uvijek je preporučljivo konsultovati i stručna lica (psihologe, psihoterapeute) koja će pružiti ciljanu podršku i pomoć u prevazilaženju situacije koja je stresna ne samo za dijete, već i za čitavu porodicu.
Zato, ne oklijevaj da potražiš stručnu pomoć ukoliko se za tim ukaže potreba, jer ćeš na taj način najviše pomoći djetetu, sebi i čitavoj porodici. Pored toga, razgovaraj sa djetetom, saslušaj ga i shvati ozbiljno čak i onda kada ti djeluje da stvari koje ga pogađaju i nisu toliko ozbiljne. Nauči dijete kako da izađe iz konverzacije koja mu ne odgovara - zatvaranjem kanala i prijavom ili blokiranjem osobe koja se krije iza određenog profila. Sjeti se da se nasilje na internetu može desiti svima, a na nama je da kontinuirano učimo djecu o sigurnosti na internetu i usmjeravamo ih i na ovom, baš kao i na svakom drugom životnom polju.
Ovaj članak dio je društveno odgovornog poslovanja kompanije doMEn koja godinama ulaže napore da Internet i nove tehnologije približi crnogorskom društvu, a posebno mladima. Prošle godine, kompanija je pokrenula i portal www.stemedukacija.me, na kojem se možeš informisati o svim besplatnim prilikama namijenjene mladima koje kompanija stvara u Crnoj Gori.
