Period izolacije, distanciranja i svega što je sa sobom donijela epidemija koronavirusa, nepovoljno utiče na tinejdžere. Zatvaranje škola, otkazivanje ekskurzija, polumaturskih i maturskih večeri, te zabrana rođendanskih okupljanja mladih, u velikoj mjeri ostavlja posljedice po njihovo mentalno zdravlje.
Tinejdžeri rijetko samoinicijativno potraže stručnu pomoć, pa je uloga porodice i prijatelja presudna za pružanje adekvatne podrške, kako bi se spriječio fatalan ishod.
Naime, zabrinjavajući podaci govore da je u periodu od 1. januara do 31. decembra 2020. godine u Crnoj Gori registrovano čak 109 samoubistava. U poređenju s godinom ranije, kada je registrovano 100 samoubistava, bilježi se blagi porast, od devet odsto. Od tih 109 samoubistava, tri su izvršila lica starosti između 13 i 18 godina, saopšteno je Portalu Analitika iz Uprave policije.
Stručnjaci stoga ističu da je i te kako važno, da mladi ljudi u toku pandemije nauče kako da zaštite i unaprijede svoje mentalno zdravlje.
“U izolaciji izazvanoj pandemijom mladi ne mogu da zadovolje svoje potrebe na adekvatan način, nemaju uobičajenu strukturu vremena, ne provode vrijeme u živoj interakciji sa vršnjacima i školom. Upućeni su na porodicu više nego što žele, mogu biti zabrinuti za svoje zdravlje, zdravlje svojih bližnjih, suočeni sa traumatičnim iskustvom usljed korone (smrtni slučaj u porodici npr.), mogu se osjećati izolovano, depresivno i povišeno anksiozno”, objašnjava psihološkinja Adriana Pejaković za Portal Analitika.
Adolescencija i lokdaun: Period adolescencije je buran i važan dio života kada mladi ljudi traže svoj identitet, izgrađuju vršnjačke veze, odvajaju se od roditeljskog autoriteta, prolaze kroz tjelesne promjene, budi se seksualnost, traže adekvatni uzori.
Sve ove promjene zahtijevaju podršku kako porodice, tako i školske sredine, kao i šire socijalne zajednice da bi se mladi mentalno i fizički razvijali kako treba.
“Izolacija može dodatno da pogorša i produbi probleme i krize u kojima se mladi nalaze, pa je potrebna dodatna podrška”, kaže Pejaković.
Mladi ljudi treba da znaju da osjećati se uplašeno, zabrinuto, povišeno anksiozno je normalno tokom neuobičajenih okolnosti i važno je da mogu da sa nekim porazgovaraju i podijele svoja iskustva, strahove, razmišljanja.
“Ukoliko osjećaju i neke teže tegobe treba da razgovaraju sa porodicom i potraže psihoterapijsku pomoć. Ipak, valja imati na umu da tinejdžeri često neće sami podijeliti svoja osjećanja sa nama, pa je potrebno da ih osluškujemo i razgovaramo sa njima da bi se osjetili bezbjedno da se otvore”, kaže Pejaković.
Nakon ponovnog aktiviranja linije za psihološku podršku KCCG, više od 350 poziva upućeno je od strane građana. Ipak, pomoć rijetko traže - tinejdžeri.
“Moram priznati da imamo vrlo mali broj poziva adolescenata, što svakako ne govori o tome da bez poteškoća prolaze kroz zahtjeve koje život u epidemiji stavlja pred njih”, navodi za naš portal Aleksandar Popović, specijalista psihijatrije i koordinator linije za psihološku podršku KCCG.
Kod mladih je od izuzetnog značaja imidž, način na koji ih drugi vide. Pripadnost grupi mnogo je važnija od porodičnih relacija.
“U trenucima krize, bitno im je da se pokažu kao jaki, izdržljivi, jer im kao društvo nalažemo tako. Ovo je naročito izraženo kod muškaraca, gdje se slabost percipira kao nepoželjna i njeno ispoljavanje može rezultirati odbacivanjem od strane grupe”, kaže doktor Popović.
Bez predrasuda - u ovome smo svi zajedno: Tinejdžer i mlad čovjek nalazi se u psihološkom rascjepu između potrebe da bude saslušan, da mu se ukaže na način prevazilaženja poteškoća i potrebe da ostavi sliku jake i izdržljive osobe.
“Savjetovao bih najprije roditelje, da obrate pažnju na svoje adolescente, ako im djeluje da nemaju poteškoća, da ipak razgovaraju sa njima, da ih posavjetuju, da im pomognu da naprave dobre korake i dobre odluke”, savjetuje dr Popović.
Tinejdžeri će se, ipak, najprije povjeriti vršnjacima, pa je potrebno da, kada primijete promjenu u ponašanju drugara, pruže podršku jedni drugima.
“Adolescente bih savjetovao, da razgovaraju među sobom, da obrate pažnju na druga/drugaricu, koji se ne javljaju već neko vrijeme, da ih pozovu, pitaju kako su, ohrabre, budu od pomoći, bez odbacivanja, bez predrasuda, jer smo u ovome svi zajedno”, poručuje Popović.
Linija za psihološku podršku Kliničkog centra, 1555 je u saradnji sa Crnogorskim Telekomom, osmišljena kao servis za pružanje pomoći kod socio-psiholoških poteškoća. Služi kao podrška za sve one koji se nose sa emotivnim disbalansom, gubitkom, problemima u kontroli ponašanja, poteškoćama u komunikaciji i sličnim krizama.
Više od 30 volontera, koji su zaposleni na liniji, su obučeni za pružanje psihološke prve pomoći.
“Ove usluge nijesu psihoterapeutske, već savjetodavne i kada prevazilaze kompetencije volontera, ti pozivaoci budu upućeni na druge instance sistema. Određeni broj poziva je i informativnog karaktera. Primijetili smo i da pojedini pozivaoci prekidaju poziv, prije uspostavljanja kontakta, pa ih ovim putem ohrabrujemo, da ipak pokušaju da razgovaraju s našim volonterima, jer svi, makar jednom tokom života, možemo zapasti u krizu i ovaj način je možda dovoljan da se u toj krizi usmjerimo u pravom smjeru”, zaključuje Aleksandar Popović.
Tinejdžeri se osjećaju bezbjednije kad imaju obaveze: U periodu kada su ograničene brojne aktivnosti, tinejdžerima roditelji treba da pomognu da kroz određene obaveze uspostave, koliko toliko, normalan ritam i da stvore dnevnu rutinu.
“Nije loše sa roditeljima dogovoriti raspored dnevnih aktivnosti - kada se koristi internet, kada su slobodne aktivnosti, a kada dnevne obaveze. Iako se nekad bune, tinejdžeri se osjećaju bezbjednije kada imaju strukturu dana i obaveze. Provođenje vremena na vazduhu, čitanje, crtanje, pisanje, vođenje dnevnika su aktivnosti koje doprinose kreativnosti, opuštanju i poboljšanju mentalnog zdravlja”, objašnjava psihološkinja Pejaković.
Nerijetko se dešava da se pribjegava rješavanju problema - upotrebom medikamenata. U našem društvu postoji praksa da kada postoje psihološke tegobe, na “svoju ruku” kupujemo, ne samo antidepresive već i anksiolitike, ljekove koji bi trebali da nas trenutno smire i koji utiču na opuštanje organizma. Ipak, stručnjaci upozoravaju da se ljekovi nikako ne uzimaju bez konsultacije sa doktorom.
“Nekontrolisano korišćenje može dovesti do stvaranja zavisnosti. Antidepresivi su druga vrsta medikamenata čije je dejstvo odloženije i dugotrajnije prirode, a ne izazivaju zavisnost. I jedne i druge prepisuje psihijatar kad smatra da je to potrebno i uzimanje na “svoju ruku” je opasno i neće riješiti problem, a može ga produbiti”, kaže Pejaković.
Napominje da je važno da mladi budu adekvatno informisani. Opasnost miješanja medikamenata i alkohola je izuzetna, kao i korištenje droga. Informacije mladima treba predstaviti bez osude, kako bi ih što bolje edukovali o štetnim posljedicama zloupotrebe ljekova.
“I mi, kao roditelji bi trebali da se neprestano edukujemo, da bismo mogli da ostvarimo kvalitetan kontakt s njima. Ne zaboravimo da smo im uzori i što je naše ponašanje uzornije, a kvalitet života bolji, to će i mladi ljudi učiti od nas kako da to postignu”, kaže naša sagovornica.
Dodaje, da kada se spomene "kvalitet života", tu se ne misli samo na materijalnu sigurnost, već na kvalitetne porodične i prijateljske veze, sposobnost za rad, ljubav, empatiju, autonomno mišljenje i brigu o mentalnom i fizičkom zdravlju.
“I ova kriza je, ipak, šansa da to naučimo”, zaključuje Pejaković.
