Doduše, turisti koji posjete Pulju znaju svratiti i tamo, jer je u pitanju jedno od najživopisnijih sela u tom dijelu države.
Ovih dana, međutim, o dešavanjima u Pjetru, kako ga skraćeno zovu mještani, izvještavale su i najznačajnije italijanske medijske kuće. Razlog je – zatvaranje kafane.
Nije to, međutim, bila obična kafana – otvorena je daleke 1888. godine. A početkom ove je u njoj obavljen posljednji fajront.
Tokom 138 godina postojanja, kafe Bazile bio je jedno od stjecišta lokalnog društvenog života u mjestu koje je nekad vrvjelo od života. No, u danima kada je i Pjetro suočen sa depopulacijom, vlasnici su odlučili da zatvore lokal.
I bila bi to još jedna tužna lokalna priča iz mjesta koje odumire, da stanovnici nijesu riješili da uzmu stvar u svoje ruke. Jer, odmah po zatvaranju Bazilea shvatili su koliko im nedostaje mjesto na koje su odlazili na kafu, na duge partije karata i druženje koje je znalo trajati do kasno u noć.
Grupa mještana odmah se obratila lokalnim vlastima uz zahtjev da lokal ponovo bude otvoren. Iako isprva nijesu znali na koji bi način to izveli – jer vlasnike nijesu mogli 'primorati' da nastave sa djelatnošću – iz opštine su uspjeli da obezbijede sredstva kako bi ideja bila realizovana.
Tako će 25. avgusta na istom mjestu biti otvoren društveni centar kojim će upravljati – stanovnici Pjetra.
Kako prenosi ANSA, ideja je da na starom mjestu nastave sa svojim ritualima – ispijanjem kafe, igrama i druženjem. No, dobiće i dodatne sadržaje – u okviru društvenog centra imaće malu biblioteku, a povremeno će tamo gostovati i umjetnici iz različitih oblasti.
Mještani Pjetra ističu kako ih je inspirisala slična priča iz Francuske. U toj državi, naime, realizovan je projekat “Hiljadu bistroa”, u okviru kojeg je iznova otvoren veliki broj lokala koji su svojevremeno prestali sa radom, a koji se nalaze u malim i ruralnim sredinama.
Priča iz Pjetramontekorvina, kako prenosi ANSA, pokazuje kakva praznina može nastati u jednom malom mjestu kada dođe do – zatvaranja kafane. Ali, iznad svega, govori i da to ne mora nužno značiti i kraj društvenog života koji se u njoj i oko nje stvarao gotovo 140 godina.
“Umjesto da izgube svoj kafe, mještani su odlučili da ga preuzmu i pretvore u nešto što pripada svima”, zaključuje se u tekstu.
