Sama definicija gluposti je prosta i svodi se na nekoliko rečenica. Da parafraziram, suštinski, definisana je kroz širok dijapazon u vezi sa stvarima iz svakodnevnog života i svodi se na nedostatak inteligencije, razuma, samim tim i „zdravog razuma“, ali i humora. Takođe, glupost može biti urođena, stečena ali i reaktivna – može djelovati kao odbrambeni mehanizam protiv bola ili traume.
*****
Promjena vlasti uvijek donosi neku novu nadu, pogotovo ako je čekate više decenija, ali očigledno i nove primjere gluposti. Odbiti donaciju od 10.000 vakcina u trenutku kada nemate niti jednu; u trenutku kada i dalje imate nezaštićene, iscrpljene medicinare u crvenoj i svakoj drugoj kovid zoni, stare i bolesne po domovima - primjer je gluposti koja se tiče zdravog razuma.
Iz Ministarstva zdravlja objasnili su da se sve donacije, koje ne dolaze direktno od dobavljača, moraju preispitati i dodatno provjeriti po preporukama Interpola i Svjetske zdravstvene organizacije. Nijesam siguran koliko bi taj proces trajao, ali čini mi se da nijednu doniranu vakcinu ne bi trebalo odbiti tek tako, posebno zbog toga što i dalje ne znamo kada će početi proces imunizacije.
Zvanične informacije i dalje nema, a sve što znamo jeste da prva doza kineskih vakcina treba da stigne početkom februara. No, kada uzmemo u obzir činjenicu da se Fajzerova ipak čeka da bi proces imunizacije zvanično počeo, te da u predugovoru za kinesku vakcinu piše da cjelokupna isporuka treba da stigne u prvom kvartalu, dakle, do kraja marta – pitanje je koliko će se stvari odužiti.
Ako ništa drugo, tom donacijom, uz dodatne provjere, možda smo mogli da vakcinišemo 5.000 zdravstvenih radnika i time sačuvamo prvu, ali i posljednju liniju odbrane zdravstvenog sistema. Na kraju krajeva, iako je donator Petros Statis, biznismen blizak prethodnoj vladajućoj strukturi, ovo je bila prilika da se pokaže demokratska širina u novim okolnostima. Ovako, brzopoteznim odbijanjem, stičemo utisak da javno zdravlje baš i nije prioritet, već se i dalje igramo revanšizma preko „našija leđi“, što bi rekli stari.
Strah potkrepljuje i novi, takozvani britanski soj virusa, mnogo zarazniji i kako kažu, sa težim posljedicama. Na stranu što nemamo mehanizme da brzo utvrdimo da li je i ta mutacija došla kod nas, zvaničan odgovor na tu situaciju je zatvaranje slobodnog ulaska za državljane Velike Britanije.
Ne treba zanemariti da zemlje u našem okruženju polako prijavljuju prisustvo ovog soja virusa, a da podsjetim, Crna Gora i dalje je otvorena za region. Ovo mi, kao običnom građaninu, liči na onaj dio gluposti koji se tiče nedostatka inteligencije.
*****
Još jedna interesantna situacija tiče se pravog malog rata Buksovaca i internet mimera novije generacije. Brend The Books of Knjige datira od ranih devedesetih, a navikli smo da u prepoznatljivom i britkom stilu kritikuju društvo, političke i sve druge okolnosti.
To su činili i prije, a to čine i dan-danas. Činjenica je da postoje ljudi kojima nije blizak taj humor, ali bez želje da previše komplimentiram ovoj četvorci, ni leteći cirkus Monti Pajtona nije imao stopostotnu podršku.
Voljeli ih ili ne, činjenica je da su Buksovci možda i jedini crnogorski proizvod na polju kulture u tom žanru koji je prepoznat regionalno. Uvijek su znali da „ubodu“ poentu i da se na sebi svojstven način kritički osvrnu na stvarnost. A bilo je i biće tema za kritiku. Kao nekada Top lista nadrealista, čije smo premijere čekali jer smo znali da tu kompromisa nema i da ćemo na jedan specifičan način dobiti hirurški tačan presjek stanja.
S druge strane, imamo najezdu viralnih sadržaja mim stranica koje su u našem veb-prostoru doživjele bum uoči početka političkih promjena u zemlji.
Pokušaj da Buksovce svrstate uz bilo koju vlast, pa i onu prethodnu u produženom trajanju, uzaludan je posao. Ono što ne bi trebalo da zaboravimo je da su oni „drali“ po svakom ministru, direktoru direktorata, premijerima i predsjednicima kad god je neka aktuelnost zasluživala kritički osvrt. To je činjenica.
Buksovci su „trade mark“ crnogorske prepoznatljivosti. Razvlastiti njih nije nimalo lako, ali rekao bih da za tim i nema potrebe. Prostora ima za sve kreativce, za koga god radili. Ali ruku na srce, dok god radite za nekog a protiv nekog, to je osuđeno na propast, prije ili kasnije. Dokaz je trodecenijsko trajanje Buksovaca, što jasno govori da se radi o četiri kreativca koji preživljavaju svaku vlast i sve okolnosti.
*****
Na kraju, u kontekstu cijele ove priče, molba nadležnim institucijama da razmisle još jednom o ovom doniranom kontingentu vakcina, i da osim zdravstvenih radnika, ostave makar 2x4 komada za Buksovce. Time će značajno podići svijest o potrebi da se populacija vakciniše, ali i zaštititi kritičku misao od virusa.
Svaka pametna vlast poštuje i brine se o onima koji je kritikuju na način kako to rade Buksovci. Tako čuvaju crnogorsku kulturu i doprinose demokratiji. To ne bi bila glupost.
