Sjutra na Cetinju obilježavamo dan otpora Crne Gore ovom “Dobu gadluka”, kako ga je lijepo nazvao Boban Batrićević u njegovoj kolumni.
“Dan kada su Vučićeve sramotne sluge, u želji da ponize Crnu Goru i Crnogorce i namjeri da izazovu sukobe i krvoproliće, sprovele Nedostojnog na tron koji mu ne pripada, izvrgle ga ruglu i tako ponizili i sebe i njega”, kako jednom reče moj drug i saborac Igor Radulović.
Dan kada, po riječima Vukašina Perovića, još jednog druga i saborca, “nijesu znali đe su došli i ništa im nije bilo jasno”, jer “što zna sužanj što je sloboda. Ne zna kukavica, kako je moćno poginuti braneći svoje. Kako jadovu objasniti besmrtnost?”
Ne mogu pomenuti proteste u Crnoj Gori u proteklih pola decenije, niti govoriti o drugovima i saborcima a da ne pomenem i moje Ljilju, Hajdanu, Svetlanu i Ivanu, Tinu i Jelenu, Maju i Aleksandru, Vesnu i Tanju, Danijelu… koje su ponosno i hrabro počele sa pobunom protiv tog i takvog svijeta, u kome nažalost živimo, izazivajući vlast i crkvu kao njen ključni dio, i tako pokazale, ne jednom već nebrojeno puta kako se to radi. Onako, ljudski i srcem, ne tražeći ni priznanje ni medalju. Jer jedino tako zna crnogorska žena, oduvijek.
„Doba gadluka” - klerikalizacije i fašizacije društva probudilo je građansku svijest i aktivizam već od 30. avgusta i šovinističkog transa slavljenika koje Crkva Srbije okuplja i ujedinjuje u političkoj „slozi”.
Već u martu 2021. god bio je prvi ženski protest ispred sjedišta Mitropolije, a onda u junu protest zbog radova u Cetinjskom manastiru i performans Bogougodnica ispred hrama u Podgorici povodom prikazivanja filma “Crna Gora, podeljena zemlja“.
U septembru iste godine organizovan je i protest građanskih aktivistkinja ispred Cetinjskog manastira pod nazivom "Ne! - Jevanđelju mržnje" a u oktobru građani protestuju zbog prepisa Cetinjskog manastira na Mitropoliju crnogorsko primorsku Srpske pravoslavne crkve. Tokom 2022. godine ređaju se protesti zbog uručenja “Miroslavljevog jevanđelja" Milutinu Mićoviću, potom protest žena ispred RTCG pod nazivom “Ženi ženino - popu popovo”, protest grupe žena na Cetinju koje se protive potpisivanju Temeljnog ugovora sa Crkvom Srbije.
Nemoguće je zaboraviti nevjerovatan performans građanskih aktivistkinja i aktivista postavljanjem 2.231 pari obuće kao podsjetnik koliko je ljudi preminulo usljed katastrofalne epidemiološke situacije tokom COVID pandemije. Među mnogo 'manjih' protesta - ispred Ministarstva prosvjete, KBC-a, Vlade i Skupštine, kao i onih zbog privođenja građanskog aktiviste ispred ANB-a, te prisustva na svim protestima protiv napada na FCJK - izdvojiću onaj iz novembra 2022. godine, koji je na kraju i doveo do velikih “Ima nas” protesta u čijoj smo organizaciji učestvovali mi - građanske aktivistkinje i aktivisti. Sjetimo se na tren i studenata iz "Kamo śutra".
Na posebnom mjestu se nalaze protesti na Kruševom ždrijelu koji su počeli u februaru 2025. godine i ne prestaju. Snagu i volju tom protestu za pravdu i odgovornost, daje jedna skrhana bolom, ali snažna žena, majka i baba, koja se uz tek dvadesetak upornih i pravdoljubivih sugrađana sama bori za sve nas.
Borba za pravedno i odgovorno društvo se nastavlja. Možda da zastanemo i pomislimo na prazne domove stradalih u tragedijama na Cetinju i da se u toj borbi pridružimo, dostojanstveno, kako i dolikuje. Za Mašana, Marka, Jovana i Vukana, za svu našu đecu i za sve nas. Za jednu bolju, ljepšu i sigurniju Crnu Goru.
Možda da se sjetimo svih fotelja važnijih od ljudskih života, možda da se sjetimo svih laži i svih onih koji ih plasiraju godinama, možda da se sjetimo da duhovost i ispravnost nijesu u onim institucijama koje se na to zaklinju, nego u otporu. U primjerima građanskog junaštva i građanskog čojstva.
Vidimo se sjutra, na Cetinju.
