Od najviših briselskih zvaničnika, do čelnika najvećih zemalja EU, u Boki smo čuli gotovo identične izjave – da je Crna Gora prva sljedeća članica. I da cilj o pristupanju tokom 2028. godine nije nedostižan.
Podsjetimo, Crna Gora je privremeno zatvorila 14 od 33 poglavlja, a boraveći prošle sedmice u našoj državi, šefica Evropskog parlamenta Roberta Metsola kazala je kako vjeruje da bi tokom ljeta mogla biti zatvorena još dva. Ipak, želimo li da cilj o članstvu do 2028. ostane dostižan, sva će poglavlja morati biti zatvorena ove godine.
Iako mnogo toga zavisi od samog Brisela i članica, nešto je i na nama. Zapravo, na onima koje su birali građani. Za ispunjenje preduslova za zatvaranje pojedinih poglavlja biće neophodan širi konsenzus političkih faktora, koji trenutno ne postoji.
Uglavnom se o proširenju pitaju poslanici
U slučaju da Crna Gora zatvori ove godine sva poglavlja, uslijedila bi nova, može se reći i završna faza procesa integracije.
Tokom te faze, ključna su dva momenta – potpisivanje Ugovora o pristupanju, te njegova ratifikacija. A ta potvrda mora se dogoditi u svakoj od 27 postojećih članica EU ponaosob.
Upravo ratifikacija može biti poseban izazov. Jer, nije lako predvidjeti kako će izgledati situacija u parlamentima pojedinih članica, koje sljedeće godine čekaju novi izbori. Sa druge strane, neke zemlje mogle bi odlučiti da građani na referendumu odlučuju o tom pitanju.
5Ono što je sigurno, u slučaju da Crna Gora bude na korak od članstva, o ratifikaciji bi odlučivali poslanici u parlamentima najmanje 23 zemlje.
Riječ je o Italiji, Njemačkoj, Španiji, Belgiji, Austriji, Hrvatskoj, Sloveniji, Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj, Rumuniji, Bugarskoj, pa i Letoniji, Litvaniji, Estoniji, Finskoj, Švedskoj, Malti, Grčkoj, Portugalu, Poljskoj, Luksemburgu i na Kipru.
U tek nekoliko članica referendum je mogućnost, a ne obaveza
U četiri članice EU postoji mogućnost organizacije referenduma. Dakle – mogućnost, ne i obaveza.
Čini se kako je ta mogućnost najmanja u Irskoj. Jer, tamo je referendum obavezan jedino ukoliko bi prijem nove članice EU uzrokovao promjene Ustava Irske.
Slično je i u Danskoj. Referendum bi bio organizovan ukoliko tamošnji parlament procijeni da se ugovorom o pristupanju članice na EU prenose veća ovlašćenja.
Referendum o prijemu nove članice moguć je u Holandiji. Za to bi bilo dovoljno da državna vlast odluči kako je potrebno čuti i stav građana. Međutim, u pitanju je konsultativni, a ne obavezujući referendum.
I najzad – Francuska. Ustavom te države predviđena je mogućnost održavanja referenduma o priširenju EU. Međutim, postoji i alternativa. U slučaju da oba doma parlamenta usvoje odluku o ratifikaciji uz tropetinsku većinu, onda bi referendum bio suvišan.
O Hrvatskoj nigdje nije bilo referenduma osim - kod njih
Ovom se prilikom treba osvrnuti i na praksu. I to onu iz prošle decenije, kada je došlo do posljednjeg dosadašnjeg proširenja.
Sve članice EU, među kojima je tada bilo i Ujedinjeno Kraljevstvo, pristupni ugovor tada su ratifikovale u parlamentima.
Referendum je jedino održan u samoj Hrvatskoj, pri čemu je članstvo podržalo 66 odsto građana.
