Zadovoljstvo mi je što sam danas ovdje s vama i što razgovaramo o ovako važnom društvenom pitanju.
Takođe, želim da čestitam našim partnerima iz nevladine organizacije „Dobar život“ na kreativnom i uspješnom projektu, koji je realizovan u okviru Regionalnog programa „Eliminisanje nasilja nad ženama na Zapadnom Balkanu i u Turskoj“, koji sprovode UN Women i UNDP Crna Gora, a finansira Evropska unija.
Iako su i muškarci izloženi uznemiravanju u digitalnom okruženju, dokazi dalje sugerišu da su žene s višestrukim identitetima, poput pripadnica LBTIQ zajednice, etničkih manjina i žena s invaliditetom, češće izložene govoru mržnje u digitalnom okruženju
Na početku želim da kažem da su rodna ravnopravnost, osnaživanje žena i njihovo puno učešće u svim sferama društva, uključujući i učešće u procesu donošenja odluka, od ključne važnosti za postizanje jednakosti, razvoja i mira.
Istorija nas uči da se procesi razvoja odvijaju u ciklusima i da su pod snažnim uticajem društvenih i političkih događaja.
Žene na globalnom nivou, a samim tim i u Crnoj Gori, su i dalje jedina većina koja je diskriminisana i živi u strahu od nasilja. Procjena koju je uradio UNDP otkriva da je svaka treća žena u Crnoj Gori doživjela neki oblik nasilja tokom svog života, a svaka peta žena je bila žrtva nasilja u zadnjih 12 mjeseci.
Nasilje u digitalnom okruženju
Uzimajući u obzir današnju temu, željela bih da se dotaknem jednog oblika nasilja koji se naročito raširio u zadnje vrijeme –rodno-zasnovano nasilje u digitalnom okruženju.
Često možemo pročitati kako se rodno-zasnovano nasilje u digitalnom okruženju nije moglo ni zamisliti prije tridesetak godina. Ja se ne slažem sa tim. Ono što danas vidimo – u digitalnom okruženju – je isto ono što smo već vidjeli u analognom svijetu u štampanim medijima, a prije toga i na plakatima kojima su bili oblijepljeni zidovi i ograde gradova, naselja i sela.
Ovaj oblik nasilja, koji je otjelotvoren, između ostalog, u mizoginom seksističkom govoru mržnje u javnim sferama i u medijima, i naročito na društvenim mrežama, postoji u kontekstu koji je sličan onome što se događa u stvarnom životu i jednako je destruktivan kao i nasilje u stvarnom svijetu.
Ono nije započeto, niti ga je pokrenulo povećano korišćenje društvenih mreža. Predstavlja otvoreni izraz duboko ukorijenjenih rodnih nejednakosti u našim društvima.
Iako još uvijek ne postoji sveobuhvatna globalna definicija i nedostaju podaci o rodno-zasnovanom nasilju u digitalnom okruženju, inicijalni rezultati istraživanja ukazuju da su žene neproporcionalno targetirane i da zbog toga snose ozbiljne posljedice.
Iako su i muškarci izloženi uznemiravanju u digitalnom okruženju, dokazi dalje sugerišu da su žene s višestrukim identitetima, poput pripadnica LBTIQ zajednice, etničkih manjina i žena s invaliditetom, češće izložene govoru mržnje u digitalnom okruženju.
Činjenica da se tokom COVID-19 pandemije veliki dio naših interakcija preselilo u svijet virtuelne komunikacije na društvenim medijima je ovaj trend samo učinila vidljivijim.
Šteta koja nagriza samopoštovanje žrtava
Rodno-zasnovano nasilje u digitalnom okruženju je tako postalo kriza javnog zdravstva u sjenci – sa vrlo štetnim efektima. Rezultat je fizička, seksualna, psihološka, ali i ekonomska šteta, koja nagriza samopoštovanje žrtava.
Kao rezultat toga, ženski glasovi i njihovo učešće kao aktivnih digitalnih građanki mogu biti cenzurisani sve većim uznemiravanjem i nasiljem u digitalnom okruženju.
Iako digitalna tehnologija nudi obećanje da će se baviti mnogim razvojnim izazovima i da može pomoći osnaživanju žena, ti alati dolaze sa pratećim rizikom da će produžiti i pogoršati nejednakosti, diskriminaciju i nepravdu koji postoje u stvarnom svijetu.
Svi smo nedavno bili svjedoci primjene digitalnih oblika tradicionalnih „mehanizama“, počevši od predrasuda i stvaranja strukturnih prepreka, preko prijetnji nasiljem i vrijeđanja na temelju izgleda, do ponižavajućih aluzija na privlačnost nekih žena, i sl, kako bi napadali, omalovažavali, ućutkivali, posramljivali i potkopavali žene na visokim pozicijama, političarke i žene aktivne u današnjem javnom životu Crne Gore.
Stoga, pojačana upotreba tehnologije, koja omogućava da se kroz informacione i komunikacione tehnologije promovišeosnaživanja žena, zahtijeva i eliminaciju nasilja nad ženama u digitalnom okruženju.
Zakoni širom svijeta, uključujući u Crnoj Gori, tek treba da uključe ove pojmove i isprate tehnologiju koja se neprestano razvija.
Problem nekažnjavanja počinilaca nasilja u digitalnom okruženju se mora riješiti kao dio borbe za eliminisanje svih oblika rodno-zasnovanog nasilja.
UNDP će i dalje davati podršku istraživanjima
Stoga će UNDP i dalje davati podršku istraživanju, analiziranju i zajedničkom stvaranju trajnih rješenja sa svojim partnerima, što će državama omogućiti postizanje rodne ravnopravnosti i rješavanje problema nasilja.
Za kraj, sve gorenavedeno nam govori da je put ka postizanju rodne ravnopravnosti dug i izazovan, da zahtijeva sveobuhvatan pristup, odgovornost i zajedničko djelovanje svih: institucija, organizacija civilnog društva, medija i pojedinaca. To će zahtijevati uključivanje temeljnih vrijednosti u sve naše profesionalne i lične napore. Iz tog razloga vas pozivam da se pridružite UNDP-u u podizanju svijesti i zajedničkom kreiranju mogućih rješenja za rodno-zasnovano nasilje u digitalnom okruženju i svih drugih oblika nasilja i diskriminacije.
