Godinama su se posjetioci, pomoću vodiča beduina, peli na Sinajsku goru da posmatraju izlazak Sunca iznad netaknutog, stjenovitog pustinjskog krajolika, ili su išli na druge pješačke ture koje su vodili beduini.
Sada je jedno od najsvetijih mjesta u Egiptu, koje poštuju Jevreji, hrišćani i muslimani, predmet žestokog spora zbog planova da se pretvori u veliki turistički kompleks, piše BBC.
Sinajska gora, lokalno zvana Džabal Musa, prema predanju je mjesto na kojem je Mojsije od Boga primio Deset zapovijesti.
Mnogi vjeruju i da je to mjesto gdje se, prema Bibliji i Kuranu, Bog obratio proroku iz grma nesagorive (nespaljive) kupine.
Tu je i manastir Svete Katarine iz 6. vijeka, kojim upravlja Grčka pravoslavna crkva.
Po svemu sudeći, monasi će ostati u manastiru pošto su egipatske vlasti, pod pritiskom Grčke, porekle da planiraju da ga zatvore.
Međutim, i dalje postoji duboka zabrinutost zbog načina na koji se mijenja ovo mjesto u pustinji koje je dugo izolovano od ostatka svijeta i koje je uvršteno na spisak Svjetske baštine organizacije (UNESKO).
Tamo se grade luksuzni hoteli, vile i bazari.
To područje je i dom tradicionalnoj beduinskoj zajednici, plemenu Džebeleji.
Kuće i ekološki turistički kampovi ovog plemena, koje je poznato kao Čuvari manastira Svete Katarine, već su srušeni, a zauzvrat su dobili malu ili nikakvu nadoknadu.
Čak su bili primorani da iz lokalnog groblja vade posmrtne ostatke njihovih preminulih da bi se napravilo mjesto za novo parkiralište.
Projekat je predstavljen kao očajnički potrebna održiva razvojna investicija koja će podstaći turizam, ali je beduinima nametnut protiv njihove volje, kaže britanski putopisac Ben Hofler, koji dugo sarađuje sa sinajskim plemenima.
„Ovo nije razvoj kakav priželjkuje pleme Džebeleja, već izgleda kao klasičan primjer nametanja rješenja sa vrha koje je u interesu stranaca, a ne lokalne zajednice", kaže Hofler za BBC.
„Novi urbani svijet se gradi oko beduinskog plemena nomadskog porijekla", dodaje Hofler.
„To je svijet od kojeg su uvijek željeli da budu odvojeni, na čiju izgradnju nijesu pristali, a koji će zauvijek izmijeniti njihovo mjesto u njihovoj domovini".
Mještani, kojih ima oko 4.000, nijesu voljni da govore o ovim promjenama.
Do sada se egipatskim planovima najglasnije protivila Grčka zbog njenih duhovnih i istorijskih veza sa manastirom.
Napetosti između Atine i Kaira su se rasplamsale poslije presude egipatskog suda u maju, kojom je odlučeno da je zemljšte na kojem je manastir Svete Katarine, najstariji aktivni hrišćanski manastir na svijetu, vlasništvo države.
Poslije višedecenijskog spora, sudije su odlučile da manastir ima samo „pravo korišćenja" zemlje na kojoj se nalazi, kao i vjerski i arheološki lokaliteti u njegovom okruženju.
Poglavar Grčke pravoslavne crkve, arhiepiskop atinski i sve Grčke Jeronim Drugi odmah je kritikovao odluku suda.
„Imovina manastira se oduzima i vrši se eksproprijacija zemljišta. Opstanak ovog duhovnog svetionika pravoslavlja i helenističke ere je sada ugrožen", naveo je u saopštenju.
U rijetkom intervjuu, dugogodišnji arhiepiskom sinajski, faranski i raifski Damjan, čije je sjedište u manastiru Svete Katarine, rekao je za grčki list da je odluka „težak udarac za nas... i sramota".
Način na koji je vodio ovaj slučaj je izazvao duboke podjele među monasima i zbog toga je nedavno odlučio da se povuče sa njegovog položaja.
Jerusalimska patrijaršija istakla je da je svetom mjestu, nad kojim ima crkvenu jurisdikciju, sam prorok Muhamed dodijelio pismo o zaštiti manastira.
U njemu se navodi da je vizantijski manastir, u kojem je i mala džamija podignuta u vrijeme dinastije Fatimida, što je prilično neuobičajeno, „svetilište mira između hrišćana i muslimana i utočište nade za svijet koje je zaglibljen u sukobima".
Iako sporna sudska presuda ostaje na snazi, zahvaljujući mnogim diplomatskim naporima, Grčka i Egipat su usvojile zajedničku deklaraciju kojom se obezbjeđuje zaštita grčkog pravoslavnog identiteta i kulturnog nasljeđa manastira Svete Katarine.
Egipat je 2021. godine pokrenuo državni projekat za razvoj turizma nazvan Veliko preobraženje.
Plan predviđa izgradnju hotela, eko-brvnara i velikog centra za posjetioce, kao i proširenje malog obližnjeg aerodroma i izgradnju žičare do Sinajske gore, poznate i kao Mojsijeva gora.
Vlada promoviše projekat kao „egipatski dar cijelom svijetu i svim religijama".
„Projekat će obezbijediti sve turističke i rekreativne usluge posjetiocima, podstaći razvoj gradića [Svete Katarine] i okolnih oblasti uz očuvanje ekološkog, vizuelnog i kulturno-istorijskog karaktera netaknute prirode, a takođe će obezbijediti smještaj za one koji rade na projektima vezanim za Svetu Katarinu", ministar stanovanja Egipta Šerif el-Šerbini izjavio je prošle godine.
Iako se čini da su radovi zastali, barem privremeno, zbog finansijskih problema, zaravan el-Raha, sa koje se vidi manastir Svete Katarine, već je izmijenjena.
Izgradnja novih puteva se nastavlja.
Prema predanju, upravo ovde su Mojsijevi sljedbenici, Izraelci, čekali njega dok je boravio na Sinajskoj gori.
Kritičari upozoravaju da se uništavaju posebne prirodne odlike ovog područja.
U detaljnom opisu izuzetnih univerzalnih vrednosti lokaliteta, UNESKO naglašava kako „surovo planinsko okruženje... predstavlja savršen krajolik za manastir".
„Položaj manastira predstavlja namjeran pokušaj da se uspostavi intimna veza između prirodne ljepote i zabačenosti s jedne strane, i duhovne posvećenosti ljudi s druge strane", piše organizacija UN.
Još 2023. godine, UNESKO je izrazio zabrinutost i pozvao Egipat da zaustavi razvojne projekte, ispita njihov uticaj i izradi plan zaštite.
Egipat to nije učinio.
U julu je mreža grupa za zaštitu svjetske baštine World Heritage Watch uputila otvoreno pismo Komitetu za svetsku baštinu Uneska, tražeći da se područje Svete Katarine stavi na Spisak ugroženih mjesta svjetske baštine.
Aktivisti su se obratili i engleskom kralju Čarlsu kao pokrovitelju Fondacije Svete Katarine, organizacije koja prikuplja sredstva za očuvanje i proučavanje manastirskog nasljeđa i njegove zbirke vrednih drevnih hrišćanskih rukopisa.
Kralj je ovo mjesto opisao kao „veliko duhovno blago koje treba očuvati za buduće generacije".
Ovo nije prvi megaprojekat u Egiptu koji je izazvao kritike zbog nebrige o jedinstvenoj istoriji zemlje.
Međutim, vlada njene grandiozne projekte posmatra kao rješenje za oživljavanje posrnule ekonomije.
Turizam koji je nekada cvijetao u Egiptu počeo je da se oporavlja od posljedica pandemije kovida-19, ali je na ovu privrednu granu uticao brutalni rat u Pojasu Gaze i novi talas nestabilnosti u regionu.
Vlada je postavila cilj da do 2028. godine privuče 30 miliona posetilaca.
Nekoliko egipatskih vlada sprovodi komercijalni razvoj Sinaja bez konsultacija sa starosjedelačkim beduinskim zajednicama.
Sinajsko poluostrvo je izraelska vojska zauzela tokom Arapsko-izraelskog (Šestodnevnog) rata 1967. godine, i Egiptu je vraćeno tek pošto su dvije zemlje potpisale mirovni sporazum 1979. godine.
Od tada se beduini neprestano žale da se prema njima postupa kao prema građanima drugog reda.
Izgradnja popularnih egipatskih ljetovališta na Crvenom moru, među kojima je Šarm el-Šeik, počela je na jugu Sinaja 1980-ih.
Mnogi vide sličnosti između tadašnjih događaja i onoga što se sada dešava u okolini Svete Katarine.
„Beduini su bili narod tog regiona, bili su vodiči, radnici, oni od kojih ste iznajmljivali", kaže egipatski novinar Mohanad Sabri.
„A onda je stigao industrijski turizam i oni su izbačeni, ne samo iz posla, već su fizički potisnuti sa obale u zaleđe".
Kao što je bio slučaj tokom gradnje ljetovališta na Crvenom moru, očekuje se da će radnici iz drugih djelova Egipta biti dovedeni da rade na razvojnom projektu Svete Katarine.
Međutim, vlada tvrdi da istovremeno „unapređuje" stambene prostore za beduine.
Tokom protekli 1.500 godina manastir Svete Katarine je preživio mnoge potrese, ali kada su najstariji od sadašnjih monaha stigli u manastir, to mjesto je i dalje bilo zabačeno utočište.
To je počelo da se mijenja širenjem letovališta na Crvenom moru i jednodnevnim posjetama hiljade hodočasnika tokom vrhunca sezone.
Posljednjih godina se često viđaju velike grupe posjetilaca koje prolaze pored mjesta za koje se vjeruje da je ostalo od grma nesagorive kupine, ili obilaze muzej u kojem se čuvaju stranice Sinajskog rukopisa, najranijeg sačuvanog prepisa skoro kompletnog Novog zavijeta.
Iako će manastir opstati i zadržati njegov duboki vjerski značaj, čini se da će okruženje i vjekovima ustaljeni način života biti nepovratno izmijenjeni.
