Ovog ljeta mnogo puta nam je izgledalo kao da se upravo to i dešava, da nam oblaci „padaju“ na glavu, prenosi N1 Slovenija.
Sa druge strane, vjerovatno ne poznajete nikoga ko se plaši da stane pod oblak i misli da će mu se isti sručiti na glavu. Čak i kada bi se to desilo, čini se da bi takav događaj prošao bez pretjerane štete za ljude.
Pahuljaste stvari koje lebde u vazduhu, oblaci, izgledaju nekako bestežinski. A ipak moraju imati težinu jer su stvoreni od vode. A voda je, na kraju krajeva, prilično teška jer jedan litar vode teži jedan kilogram.
Kako oblaci mogu lebdjeti u vazduhu ako imaju težinu?
Tajna je u njihovoj gustoći, piše američki Geološki zavod. Gustina oblaka je manja od gustine suvog vazduha.
Baš kao što ulje pliva na vodi jer je manje gustine tako oblaci plutaju u vazduhu jer je vlažni vazduh u oblacima manje gustine od suvog.
Ali koliko je oblak zaista težak?
Prema pisanju portala sciencelert.com, gustina kumulusnog oblaka (oblak koji izgleda kao pjena) se procjenjuje na oko pola grama po kubnom metru. Ne baš veliki kumulus, koji bi na primjer bio jedan kilometar širok, dugačak i visok, imao bi obim od jednog kubnog kilometra, a što je milijardu kubnih metara.
Hajde sada da izračunamo: milijardu kubnih metara, od kojih svaki teži pola grama – 1.000.000.000 m3 x 0.5 g/m3 = 500.000.000 grama kapljica vode. To znači 500.000 kilograma ili 500 tona. Ovo nije baš veliki kumulus, već više patuljak. Kumulusi mogu dostići i nekoliko kilometara u visinu, kao i u dužinu i širinu.
Međutim, ne treba se bojati ako se takav oblak iznenada spusti na tlo. Ne biste ni primijetili ništa drugo osim da ste se odjednom našli u magli.
